Za otkriće mehanizma nastanka spinalne mišićne atrofije, profesor Goran Šimić sa zagrebačkog Medicinskog fakulteta proglašen je najboljim neuropatologom na svijetu za 2008. godinu. Nagradu ''Kurt Jellinger Prize'' dodjeljuje jedan od vodećih svjetskih časopisa specijaliziranih za područje neuropatologije ''Acta Neuropathologica'', u čijem se rujanskom broju našao i njegov rad. Osim nagrade, profesor Šimić imenovan je i članom Uredničkog odbora navedenog časopisa, što je znak velikog priznanja, posebno ako uzmemo u obzir da u Hrvatskoj ne postoji mogućnost specijalizacije na području neuroznanosti.

Neočekivan uspjeh

Potrebno je naglasiti kako je Goran Šimić postao prvi znanstvenik čija se slika našla na naslovnici časopisa ''Acta Neuropathologica''. Uručenje novčane nagrade i medalju za svoj rad profesor Šimić će primiti 10. listopada 2008. godine na godišnjoj skupštini Njemačkog društva za neuropatologiju i neuroanatomiju u Wurzburgu.

Na pitanje je li očekivao nagradu, Šimić je odgovorio negativno.

- Da je dobivanje nagrade moguća opcija shvatio sam tek kada me 30. lipnja glavni urednik časopisa, Werner Paulus obavijestio da sam ušao u najuži krug kandidata. Osim otkrića, o dobitniku nagrade odlučuje i njegov dotadašnji doprinos znanosti. Vjerojatno su dobitku pridonijela i moja prethodna otkrića iz područja neuropatologije, Alzheimerove bolesti i publikacije iz temeljnih istraživanja građe mozga. Siguran sam i da mi je pomogla činjenica da sam 1992. godine kao stipendist austrijske vlade proveo mjesec dana u laboratoriju profesora Jellingera - ispričao nam je profesor Šimić.

Veliki uspjeh skromnog čovjeka

U radu za koji je Šimić primio nagradu, prikazao je svoja otkrića vezana uz patogenezu spinalne mišićne atrofije i značenje tih otkrića za mogućnost razvoja novih metoda liječenja. U razgovoru s profesorom Šimićem mogli smo zamijetiti kako je vrlo skroman s obzirom na svoj veliki uspjeh, a i sam je priznao kako su ga kolege morale 'natjerati' da se barem malo putem medija pohvali svojim uspjehom. Ipak, ispričao nam je kako je vrlo ponosan što mu je rad objavljen u tako prestižnom časopisu te da se za objavu rada za samo jedan broj istovremeno ''bori'' nekoliko stotina neuroznanstvenika iz cijelog svijeta. Potrebno je napomenuti kako se on s perspektive neuropatologije spinalnom mišićnom atrofijom bavi već dvadesetak godina i to u vrlo skromnim uvjetima, sa slabim novčanim sredstvima i isključivo samostalno ili uz pomoć kolega-poznanika. Neuroznanstvenici u drugim svjetskim zemljama imaju puno bolje uvijete i raspolažu s puno većim novčanim sredstvima, stoga je uspjeh profesora Šimića zbilja zadivljujući, vrijedan svake pohvale.

O kakvoj je točno bolesti riječ?

Profesor Šimić objasnio nam je kako spinalnu mišićnu atrofiju (SMA) uzrokuje mutacija SMN1 gena na petom kromosomu. Svaka četrdeseta osoba u populaciji nositelj je te mutacije gena, a bolest nastaje ako oba djetetova roditelja nose tu mutaciju. Ipak, Šimić je naglasio kako je u malom broju slučajeva bolesti riječ o novonastaloj mutaciji. To znači da osobe koje nisu nositelji mutacije također mogu imati dijete sa spinalnom mišićnom atrofijom.

Riječ je zapravo o skupini nasljednih bolesti koje uzrokuju progresivno propadanje mišića. Najčešći oblik je proksimalna SMA kod koje vrlo rano počinje propadanje mišića udova, i o drugoj najčešćoj neuromuskularnoj bolesti, a neki je smatraju i 'najčešćom rijetkom bolesti'.

Važno je naglasiti kako je to vodeći uzrok smrtnosti kod djece s mutacijom koja se vrlo lako otkriva prenatalnim genetskim testiranjem, za što u Hrvatskoj također ne postoji mogućnost.

Kako roditelji mogu prepoznati bolest kod svog djeteta?

Od profesora Šimića saznali smo kako ova bolest ima četiri tipa. Kod najtežeg oblika simptomi su vidljivi još prije devet mjeseci starosti i to smanjenim tonusom mišića i njihovom simetričnom atrofijom, ali i gubitkom dubokih tetivnim refleksa.

Simptomi se ne vide odmah nakon rođenja i najčešće se javljaju između 2. i 4. mjeseca starosti. Bolest dovodi do smrti, najčešće do treće godine starosti jer dolazi do zatajenja disanja. Drugi tip bolesti ima slabije simptome i oni se javljaju između tri i 15 mjeseci starosti djeteta. Kod drugog tipa vrijeme preživljavanja je dulje, ali većina oboljelih umre do 15. godine života. Tipovi 3a i 3b pokazuju simptome oko treće godine starosti. Četvrti tip bolesti je najrjeđi, a njegovi se simptomi javljaju nakon 30. godine života.

O stanju znanosti u Hrvatskoj

Profesor Šimić tvrdi kako je u Hrvatskoj, a posebno na zagrebačkom Medicinskom fakultetu najveći problem nedovoljno financiranje projekata. U novom ciklusu projekata postotak sredstava za biomedicinske znanosti umanjen je u odnosu na prijašnje stanje za 4,5 posto. Vjeruje kako će se to odraziti na uspjeh domaćih znanstvenika već za koju godinu. Upravo zbog toga ne osuđuje velik broj mladih stručnjaka koji odlazi na rad u inozemstvo. Tamo imaju bolje uvijete za rad i upravo zbog toga mogu postići bolje rezultate i time doprinijeti čitavom čovječanstvu.

Što je potrebno za uspjeh?

- Svaki čovjek treba sam svom životu dati značenje. Kao medicinaru, za mene je samoostvarenje pomaganje drugim ljudima kroz liječenje bolesti. Mislim da je za uspjeh najvažnije samopoštovanje i ne odustajanje u teškim okolnostima. Treba odbaciti negativne misli i vizualizirati pozitivne ishode, te se usredotočiti na njihovo ostvarenje - poručio je profesor Goran Šimić svim mladim ljudima, a posebno mladim znanstvenicima.

www.javno.com