Hrana neka ti bude zdravlje, a ne oružje!

Lidija Domorad

Preživjela sam rat. Neki moji prijatelji nažalost nisu. Mislim kako znam više o ratu nego ‘neki novi klinci’. Pa ipak sam tek nedavno otkrila kako postoji ratovanje hranom.

Hrana, osobito kruh, voće i povrće, povezana je sa dobrobiti svakog čovjeka. Hranu pripremamo s više ili manje umješnosti u starinskim ili modernim kuhinjama. Idealno je očekivati makar jedan zajednički obiteljski objed dnevno. Nažalost, kako djeca rastu, rastu i njihovi izvannastavni interesi pa često pod izrazom „obiteljski objed“ sve više nas vidi u mislima samo nedjeljni ručak.

Voće, povrće, kruh, bijeli ili šareni stolnjak nekako nam vraćaju mirise i okuse djetinjstva. To je ono vrijeme kada je sve bilo tako lijepo, tako ugodno i tako radosno. U međuvremenu se dogodio život i sada smo mi oni koji svojoj djeci ili unucima dajemo taj osjećaj doma i obiteljskog objedovanja. Makar nedjeljom ako to nije moguće svaki dan.

Živimo u vremenu nelogičnosti. S jedne strane nikada takvog obilja hrane. Moguće je i u pola prosinca uživati u jagodama. Ponuda supermarketa je sve veća i šarenija. Pa ipak, nikada toliko gladnih naših sugrađana i u starijoj dobi koji u kontejnerima traže ostatke hrane. Pučka kuhinje u našim gradovima imaju sve više korisnika.

„Neka tvoja hrana bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude tvoja hrana“, Hipokratova je izreka koja u posljednje vrijeme nailazi na sve veću popularnost među ljudima koji dobro razumiju kolika je važnost hrane za ljudski život. Suprotnost tome je izreka: Hrana je oružje. Popis čudnih dodataka hrani i popis raznih emulgatora sve je veći, a slova kojima su ispisane njihove čudne šifre na omotima hrane sve su duži. Također su i sve veće opasnosti i štetni učinci na ljudsko tijelo koje imaju ti umjetni dodatci hrani.

Sve se češće upotrebljava i izraz industrija hrane. Poznati nutricionisti upozoravaju kako su prijevare u industriji hrane gotovo pravilo, a ne izuzetak. Pa tako na deklaraciji ne piše sve što je sastavni dio proizvoda ili je ono što piše u najmanju ruku višeznačno. Pijemo voćne sokove koji to baš i nisu, a paštete i hrenovke skrivaju sastojke koje baš i ne bismo željeli na svom stolu i u svom obroku.

Hrana bi trebala biti plod zemlje i rada ruku čovjekovih. I misni obrazac nas na to svakodnevno podsjeća. Pa ipak, na stol nam dolaze rajčice i ostalo povrće koje je uzgojeno bez doticaja sa zemljom. Znanost nam je omogućila toliko toga. O etičnosti proizvodnje hrane malo tko govori i piše. A oni koji govore o tom problemu često su ušutkivani – smatra ih se nepoželjnima. Njihove tekstove i upozorenja rijetko tko i čita.

Znate li što je to glifosat? Ni ja nisam znala dok u obiteljskoj reviji Kana nisam pročitala članak prof. dr. sc. Marijana Jošta i otkrila koliko je štetan za bioraznolikost, ali i za zdravlje ljudi. Internet vam je dostupan. Istražite što je napisano o povezanosti glifosata i autizma kod djece. Pogledajte gdje se taloži u ljudskom organizmu. Razmislite koliko ga se do sada nataložilo i u vašim kostima. Pa ipak, o ovom životno važnom problemu nećete pročitati na naslovnici dnevnih novina. Morate se dobro potruditi da biste saznali istinu i točnije informacije o hrani jer se one vješto skrivaju i čine teško dostupnima običnim ljudima – potrošačima.

Živimo u Hrvatskoj. Mogućoj zemlji obilja. Hrvatska je zemlja u kojoj nitko ne bi trebao oskudijevati hranom. Naša je zemlja plodna. Obilje zdrave hrane. Domaće. Vrhunske kvalitete. Pa ipak, reklame prije početka poljoprivredne emisije jasno pokazuju koliko otrova i kemikalija završava u zemlji, na zemlji. Velika količina čudnih supstanci na ovaj ili onaj način stiže na naše obiteljske stolove. Teško je to izmjeriti, možemo samo procijeniti, a i nekorektno je o tome i govoriti. Uostalom, tko će o tome javno progovoriti i ostati na platnoj listi svoje tvrtke u kojoj radi?Svaki investitor nam je potreban, uvjeravaju nas političari. Pa i oni koji prodaju kemijske proizvode, herbicide i raznorazne „-cide“ kojima je osnovno značenje ubijanje i uništavanje – upravo ono što čini i ratno djelovanje.

Na dan hrane, sjetimo se plodnih njiva naše domovine Hrvatske. Za njih su ratovali i živote dali naši dragi i mili prijatelji i roditelji, djedovi i bake. Svoje su živote u njih ugradili. Svojim životima i danas oplođuju zemlju koju obrađuju. Živa hrana plod je suživota čovjeka i njegove zemlje. Razni „-cidi“ ubijaju. Njima se vodi rat. Kroz sliku velikog uroda i jeftinog obroka sije se smrt. Uživajte u svojoj obitelji dajući im uvijek zdravu hranu. Cijenite svoj život i živote onih koji ih za svoju zemlju dadoše i još daju te je tako čine plodnom. Na dan hrane sjetite se ruku i srca ljudi koji zemlju obrađuju i na njoj uzgajaju zdravu hranu. I oni žele da vi živite i po svojoj hrani vam šalju poruku za vaš sretan i blagoslovljen život.

http://www.vjeraidjela.com/hrana-neka-ti-bude-zdravlje-a-ne-oruzje/