RIM - Darwinova teorija evolucije može se pomiriti s Knjigom postanka - poručio je vatikanski ministar kulture Gianfranco Ravasi s konferencije “Biološka evolucija: činjenice i teorije” koja je nedavno održana na Gregorijanskom sveučilištu u Rimu. Konferencija posvećena Charlesu Darwinu u povodu 200. godišnjice njegova rođenja i 150. godišnjice njegova djela “Podrijetlo vrsta” bila je specifična po tome što je njezin pokrovitelj bila Sveta Stolica.
U svom epohalnom djelu “Podrijetlo vrsta”, objavljenom u studenom 1859., Darwin je zaključio da je čovjek posljednji u dugom evolucijskom nizu životinja od kojih se razdvojio putem prirodne selekcije. Njegova teorija evolucije izazvala je znanstvenu revoluciju nalik Kopernikovoj.
Čovjek nije središte prirode
U svom epohalnom djelu “Podrijetlo vrsta”, objavljenom u studenom 1859., Darwin je zaključio da je čovjek posljednji u dugom evolucijskom nizu životinja od kojih se razdvojio putem prirodne selekcije. Njegova teorija evolucije izazvala je znanstvenu revoluciju nalik Kopernikovoj.
Čovjek nije središte prirode
Ivan Pavao II.
priznao je Darwina
Wojtyla je 1996. godine priznao teoriju evolucije kao općeprihvaćeno prirodno-znanstveno učenje
Kao što je Kopernikovo učenje pokazalo da Zemlja nije centar svemira, tako je i Darwinovo učenje pokazalo da čovjek nije središte prirode. No, Darwinovo objašnjenje evolucije uzdrmalo je biblijski mit o čovjekovu podrijetlu još više od Kopernikova heliocentričnog sustava te postalo najnapadanija teorija u povijesti. Ta teorija i danas nailazi na velika osporavanja, a njezini najveći protivnici dolaze iz redova kreacionista, kršćanskih fundamentalista koji doslovno tumače Bibliju. Kreacionisti Bibliju shvaćaju doslovno pa tako smatraju da je Bog prije 6000 godina najprije stvorio Adama, a zatim iz njegova rebra Evu. Tijekom gotovo 200 godina njegova postojanja kreacionistički je pokret prolazio kroz razne faze, a njegov je najnoviji pokušaj posljednjih godina da u škole uvede tzv. teoriju inteligentnog dizajna kao pandan teoriji evolucije. Paradoksalno, kreacionistički pokret najsnažniji je u znanstvenoj meki Americi, gdje svega 40 posto ljudi prihvaća teoriju evolucije kao znanstvenu činjenicu. Otpor Darwinovu učenju prisutan je i u velikom dijelu islamskog svijeta, pa čak i u sekularnoj Turskoj jedva 25 posto ljudi prihvaća teoriju evolucije.
Iako je još papa Pio XII. 1950. godine ocijenio da je evolucija ispravan pristup nastavku ljudi, prekretnica u odnosu Katoličke crkve prema Darwinu bila je 1996. godina kada je isusovac George Coyne, višegodišnji ravnatelj Vatikanskog opservatorija koji je slovio kao neformalni znanstveni savjetnik Ivana Pavla II., organizirao konferenciju “Molekularna i evolucijska biologija: problematika nastanka i razvoja života”. Na toj je konferenciji papa Ivan Pavao II. priznao Darwinovu teoriju kao općeprihvaćenu prirodno-znanstvenu teoriju.
Pomutnje u odnosima
No, do “pomutnje” u odnosu Vatikana prema teoriji evolucije došlo je u srpnju 2005. godine. Naime, tada je bečki kardinal Christoph Schönborn, inače učenik i bliski suradnik pape Benedikta XVI., u New York Timesu objavio članak u kome je naglasio da su neodarvinističke teorije evolucije nespojive s katoličkim učenjem. Također, bečki je kardinal u svom članku dao implicitnu podršku učenju teorije inteligentnog dizajna u američkim školama. Schönbornova podrška kreacionistima nije razbjesnila samo znanstvenike nego i dio katoličkog klera koji ga je javno kritizirao. Najžešću javnu kritiku Schönbornu je uputio pater George Coyne čiji stav, da neodarvinizam daje najbolje objašnjenje postanka i razvoja živog svijeta na Zemlji, dijeli velik broj katoličkih znanstvenika. Ubrzo nakon javnog duela s Schönbornom Coyne je umirovljen s pozicije ravnatelja Vatikanskog opservatorija u Castel Gandolfu koji je vodio 28 godina. Iako je sam Coyne rekao da se povlači zbog zdravstvenih razloga, u talijanskim se medijima nagađalo da je ugledni isusovac “maknut” zbog svoga glasnog evolucionizma. No, kada je msgr. Ravasi u jesen prošle godine najavio da će se Sveta Stolica pridružiti obilježavanju Darwinove godine organizacijom znanstvene konferencije, a papa Benedikt XVI. istodobno govorio protiv doslovnog čitanja Biblije, bio je to znak da je “gerilski rat” oko evolucionizma u Vatikanu okončan. Petodnevna konferencija “Biološka evolucija: činjenice i teorije” bila je nova potvrda da Sveta Stolica prihvaća Darwinovo učenje.
Zakopana ratna sjekira
Naime, uz brojne predstavnike Katoličke crkve te teologe na vatikanskoj konferenciji o Darwinu govorili su i mnogi poznati znanstvenici koji se iz različitih aspekata bave teorijom evolucije. U Rim su tako stigle znanstvene zvijezde poput Lynn Margulis sa Sveučilišta Massachusetts, u javosti poznate i kao prve žene pokojnog kozmologa Carla Sagana, nobelovac Werner Arber, psiholog Robin Dunbar sa Sveučilišta Oxford, filozof Elliott Sober sa Sveučilišta Wisconsin te Francisco Ayala, bivši dominikanac, a danas slavni biolog i filozof sa Sveučilišta California u Irvineu. Jedini hrvatski predstavnik bio je dr. Tonči Matulić, profesor na Katoličko-bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.- Dijalog između znanosti i religije je važan i potreban jer nijedno ne može iscrpsti svu složenost čovjeka - ustvrdio je naposljetku msgr. Ravasi. Očito, Vatikan je zakopao ratnu sjekiru s Darwinom.
Katolik sam i strastveni darvinist Američki biolog španjolskog podrijetla Francisco Ayala (75) osoba je zanimljive biografije. Rođen je u Madridu, a u mladosti je bio dominikanac. Prije 47 godina otišao je u SAD da bi studirao biologiju te se oženio i imao sjajanu znanstvenu karijeru na Sveučilištu California u Irvineu. Član Američke akademije znanosti i dobitnik niza prestižnih priznanja, prof. Ayala je i jedan od najgorljivijih branitelja Darwinove teorije evolucije u Americi.Prof. Ayala, mnogi znanstvenici smatraju da je Darwinova teorija evolucije najsnažnija pojedinačna ideja u povijesti čovječanstva. Što vi mislite? - Slažem se. Mislim da je Darwin jedan od najvećih znanstvenika i najvećih mislitelja svih vremena. Način na koji je Darwin riješio problem evolucije živog svijeta jedno je od najvećih misaonih postignuća u povijesti i ja bih ga stavio na istu razinu kao Galileja i Newtona. Vi ste katolik i vrlo snažan branitelj Darwinove teorije. Je li moguće biti vjernik i branitelj Darwina istodobno? - Naravno, to je moguće. Mislim da su religija i znanost dvije različite razine pogleda na realnost koje mogu biti međusobno kompatibilne. Mi trebamo znanost kako bismo razumjeli svijet oko sebe, no tu je i važna socijalna uloga religije. Duboko sam uvjeren da znanost i religija ne moraju biti u sukobu. Glavna opozicija teoriji evolucije dolazi iz redova kreacionista koji su posebno moćni u SAD-u koji je znanstvena meka. Zašto je tome tako? - Mislim da je otpor teoriji evolucije najvidljiviji u Americi zbog toga što postoje jaki izvori financiranja pozicije kreacionizma i otpora darvinizmu. No, činjenica je da mnogo ljudi u svijetu, uključujući Italiju, Španjolsku, Veliku Britaniju i Tursku, odbija teoriju evolucije jer misle da je ona u suprotnosti s vjerom. Mislim da je to jednostavno manjak obrazovanja. Moramo ljude bolje odgajati i na znanstvenom i na religijskom planu te ih uvjeriti da su vjera i znanost kompatibilne, a ne u kontradikciji. Koji je prema vama najveći misterij evolucije danas? - Po meni tri su najzanimiljva pitanja evolucije. Prvo je tzv. egg to adult transformation, odnosno preobrazba oplođene jajne stanice u odraslu jedinku, tj. kako iz informacija zapisanih u DNK dobivamo cjelovite organizme. Drugo, mi znamo da se naš DNK od čimpanzina razlikuje u svega 1,5 posto. Zamislite, svega 1,5 posto razlike u DNK, a tako smo različiti od čimpanzi: imamo tehnologiju, kulturu, književnost, a čimpanze ništa od toga. Otkriti zašto nas tih 1,5 posto u DNK čini tako različitim od čimpanzi jedan je od najvećih izazova. Treće, tu je problem kako od sive tvari našeg mozga nastaje um. Znamo da neuroni u mozgu komuniciraju preko kemijskih i električnih signala. Kako ti signali postaju misli i osjećaji, svijest i ego, sve ono što nas čini individuama, još uvijek je zagonetka. Kako vidite budućnost evolucije ljudske vrste? Neki znanstvenici kažu da ćemo se u budućnosti razdvojiti u dvije ili više vrsta ljudi. - Mislim da ne možemo predviđati evoluciju na dugi rok. Također, biološka evolucija kod ljudi je sada relativno trivijalna u odnosu na kulturnu evoluciju. Ljudi se danas mnogo više prilagođavaju zbog pritisaka kulturološke, a ne biološke evolucije. Primjerice, mi smo još uvijek tropske životinje, što znači da nam je 25 Celzijevih stupnjeva optimalno za život. Pa ipak, u Sibiru i na Aljasci ljudi žive na vrlo niskim temperaturama, ali ne zato što su se tome biolški prilagodili, nego zato što imaju posebnu odjeću i kuće s centralnim grijanjem. |
bglavac
irida
edin.kecanovic
