Jedna je od takvih osoba Fritz Perls, osnivač gestalt psihoterapije. Taj kontroverzni terapeut, čiji su rad mnogi kritizirali sa jednakom strasti s kojom su ga drugi obožavali, bio je zaista osebujna ličnost. Duge brade, sa vječno zapaljenom cigarom i štapom o kojeg se oslanjao pod stare dane djelovao je više kao ekscentrik nego kao uravnoteženi terapeut kojemu biste se dali u ruke. Tojest, djelovao bi tako sve dok ga ne biste vidjeli kako radi.
Fritz Perls je već oduvijek bio samovoljan. Kao dječak je imao problema sa školskom upravom, bio je izbačen iz škole, a kasnije je umjesto da završi pravo krenuo na medicinu i specijalizirao psihijatriju. Obuku iz psihoanalize završio je kod Wilhelma Reicha. No to ga nije zadovoljilo. Nedugo nakon ulaska u psihoterapiju Perls je raskinuo sa psihoanalizom, smatrajući da nema koristi od neprestanog sažvakavanja prošlosti.
Pričanje o prošlosti vodi nas u sferu intelektualizacije umjesto da nas usmjeri prema onome što trenutno proživljavamo, smatrao je Perls. A problem redovito leži u onome što trenutno proživljavamo. Perls je smatrao da smo svi mi do neke mjere neurotični, pa često stvaramo razne intelektualizacije, racionalizacije, konstrukte koji nas odvode u prošlost ili budućnost, ili neka druga ugodna sanjarenja. Napokon, to je mnogo lakše nego primijetiti što se događa s nama “sad i ovdje”.
To je korisno, jer se tako štitimo od mogućih povreda i boli koju bi nam nanijelo eventualno primjećivanje loših stvari u sadašnjem trenutku. No istovremeno je i loše, jer na taj način određene dijelove sebe isključujemo iz vlastitog doživljaja, oni ostaju negdje izvan nas, neintegrirani. Ne nestaju, ali ih prestajemo biti svjesni.
Ličnost je kao ljuštenje luka, smatrao je Perls. Da bi psihički sazrijeli, ljudi moraju oljuštiti sa sebe te slojeve koje su godinama stvarali kako bi se zaštitili. Stoga se Perls i u terapiji orijentirao na ljuštenje tih slojeva s ljudi. Smatrao je da je besmisleno pitati pitanja “zašto?”, za koja je smatrao da su apsolutno beskorisna jer osobu vode u daljnje racionalizacije, obrane, isprike i glupu ideju da se sve može objasniti samo jednim uzrokom. Umjesto toga on bi postavlja “što” pitanja, poput “Što sada osjećate?”, “Što radi vaša desna ruka?”, “Što sad želite od mene”?
Na taj način osoba bi bila prisiljena osvještavati svu silu osjećaja kojih u svakodnevnim interakcijama nije bila svjesna. Iako je takva vrsta konfrontacije znala izgledati zastrašujuće jer Perlsova osobnost ne bi dopuštala klijentima nimalo uzmicanja, često je ona jednako tako bila čarobna. Perls je odbijao igrati igru koju je igrala osoba nasuprot njemu, i na taj način doveo osobu do stanja u kojem je ona morala preuzeti odgovornost za ono što osjeća. Osoba pred vašim očima u razmaku od samo nekoliko minuta pretvarala bi se iz društveno prilagođenog pojedinca koji se uljuđeno smješka u pokušaju da izazove simpatije terapeuta, u osobu koja izražava ono svoje unutarnje, ono živo, koja se ne libi lupiti rukom o stol kad je terapeut razljuti.
“Odgovornost za vlastite osjećaje (eng. responsibility) je ustvari mogućnost odgovora na vlastite reakcije, mogućnost izbora vlastite reakcije (eng.response-ability)”, rekao je Perls. Oduzimanje mogućnosti klijentu da manipulira tuđim osjećajima vodi do toga da klijent postaje prisiljen preuzeti odgovornost.
Iako ta pravila vrijede za gestalt terapiju, postoje i neke gestalt tehnike koje možete iskoristiti u svakodnevnom životu. Jedna je od njih 5 osnovnih gestalt pitanja koja se možete pitati u svakoj situaciji, i na taj način osvijestiti i integrirati potrebe i osjećaje koji su možda promakli vašem svjesnom umu i završili negdje u okoli, odbačeni od vas i zanemareni. Ta su pitanja:
“Što upravo radim?”,
“Što sada osjećam?”,
“Što sada želim?”,
“Što sada izbjegavam?” i
“Što očekujem?”.
Tih pet pitanja predstavlja početnu točku pronalaska pravog sebe, sebe koji se u nekim trenucima izgubi pod svim tim slojevima luka.
Nemamo nikakav drugi izbor nego da budemo svoji, smatrao je Perls, jer čovjek se počinje mijenjati tek onog trenutka kad se prihvati takvim kakav jest.
Osim toga…
“Ja sam ovdje da radim svoju stvari, a ti da radiš svoju.
Nisam na ovom svijetu zato da ispunim tvoja očekivanja,
Niti si ti ovdje da ispuniš moja.
Ti si ti, i ja sam ja, i ako se kojim slučajem pronađemo, to je prekrasno.
Ako ne, tu se ništa ne može.”
Fritz Perls, 1969
bglavac
irida
