PROČITANO

1457

PUTA

OD 14.01.2018.

Gromovnici

Mudraci ga zovu Indra, Mitra, Varuna, Agni i još Garuda hitrih krila Jedna je stvarnost ali je mudri nazvaše raznim imenima.

Od Indije preko Bliskog istoka do svih krajeva Europe stari narodi su nam ostavili obilje mitova. Već njihovo površno poznavanje vodi nas k prepoznavanju određenih tipova božanstava. Ona će se odlikovati istim ili vrlo sličnim atributima, djelima i odnosom prema drugim božanstvima ili ljudima. Istaknuto mjesto među njima zauzima lik vladara bogova, boga koji ima kraljevski status u odnosu na druge bogove. On je veliki ratnik, ali nije bog rata, naprotiv, zaštitnik je kozmičkog reda i moralnih zakona. Njegovo oružje su grom i munja - on je gromovnik.

INDRA

Prema starim indijskim mitovima njegovi roditelji su Dyaus (Nebo) i Prthiva (Zemlja), roditelji svega živog. Kad se Indra rodio iz Prthivina boka zatresla su se nebesa, zemlja i planine, i svi su se bogovi prestrašili. Nitko se nije usudio prići djetetu, čak niti majka.
Postao je veliki nesavladivi ratnik i gospodar nebeskog carstva. Indrino gromovito oružje vajra u njegovoj desnici sija kao sunce utjerujući strah u kosti njegovim neprijateljima. Ima zlatnu kočiju, a Vayu, bog vjetra, njegov je kočijaš.
Od mnogih njegovih podviga treba spomenuti onaj kada su Paniji, demonsko pleme, otjerali nebeske krave i sakrili ih u jednu pećinu, iza rijeke Rase koja teče daleko na kraju svijeta. Na svijetu je zavladala tama jer su te krave bile zraci zore. Indra je uz pomoć Angirasa, moćnih bića, pobijedio Panije i vrativši nebeske krave vratio svjetlost.
Njegov najveći podvig je bio boj protiv Vrtre, zmije tako velike da se sedam puta omotala oko svijeta prijeteći da ga proguta. Vrtra je popio sve vode svijeta, rijeke i mora. Njegova je pojava izazivala užas kod bogova i jedini koji su mu se suprotstavili bili su Indra, Šiva i Maruti, Indrini pratioci. Indra je svojim oružjem razbio glavu čudovištu i tako oslobodio vode, odnosno rijeke, kako to navode njemu posvećene vedske himne.
Kao gospodar svijeta (iznova) je izgradio svemir. Na četiri strane svijeta postavio je četiri stupa, pokrio ga je oblačnim nebom i ostavio dvoja vrata: istočna kroz koja je ujutro ulazilo Sunce i zapadna kroz koja je navečer izlazilo. Indra je svoje djelo čuvao podupirući nebesa, održavajući svjetove.
On - ojačan somom, božanskim napitakom koji je orao, njegova ptica, donio s neba - ravna nebesima, danima, godinama i godišnjim dobima.

MARDUK

Na tlu Mepotamije i općenito Bliskog istoka nizale su se kulture kroz dugo povijesno razdoblje, prenoseći na sebi svojstven način jedan univerzalni mitološki simbolizam. Tako će i bogovi koji su tema ovog teksta preuzimati na sebe funkcije prethodnika, a ono novo bit će gotovo jedino njihova imena.
Babilonski kozmogonijski mit Enuma eliš govori o stvaranju svijeta počevši od najstarijih počela, Apsu i Tiamat, sve do uspostavljanja vlasti vrhovnog boga Marduka. Tiamat, Gospodarica donjih slanih voda, koja personificira nesvjesno, nemanifestirano stanje svijeta, ustaje protiv mlađe generacije bogova. Marduk, naoružan lukom, trozupcem (buzdovanom) i mrežom, kreće u boj protiv Tiamat i njene vojske. Tiamat ima moć nad mnogim elementima, ali ne i nad vatrom, munjom i vjetrom, koji kao takvi postaju Mardukovo oružje. Evo dijela tog epa kako ga je priredio Marko Višić:

...
On luk načini, da bude mu oružje odredi,
Na njega strijelu postavi, na tetivu je učvrsti;
Potom topuz podignu, desnicom svojom ščepa ga;
Luk i tobolac, o pojas stavi;
Pred sebe munju postavi;
Svoje si tijelo, jarkim obavi plamenom;
Mrežu isplete nato, Tiamat da obavije njom;
Četiri postavi vjetra, da ništa ne umakne njeno;
...
Gospod se tad, podižuć Vihor, svoje oružje moćno,
Popne na olujna kola, strašna, njima se ne može oduprijet nitko.
Četveropreg upregnu, njega zauzda,
Rušitelja, Neumoljivog, Pustošnika, Brzog,
...

Pobjedivši Marduk pristupa uređivanju svijeta. Od Tiamatina tijela gradi Nebo i Zemlju, određuje položaj i putanju zviježđa, Sunca, Mjeseca i planeta i prema njima uređuje dane, mjesece i godine. Od krvi i kostiju Kingua, Tiamatina sina, stvara ljudsko biće.
Analiza epa ukazuje na njegovo starije, sumersko porijeklo, a Marduk se može usporediti sa sumerskim Enlilom. Tako Enlil razdvaja Nebo An od Zemlje Ki i počinje stvaranje uređenog svijeta. Enlilov semitski pandan je Adad, bog oluje i kiše, a kod Asiraca to je Ašur.
Istu pojavu "nasljeđivanja" susrećemo u kulturama koje slijede nakon babilonske. U Kanaanu će to biti Baal, također vezan uz grmljavinu, a munja je njegovo oružje. Obično je nazivan Onaj koji stoluje na oblacima. On će braniti božanski red pred silama kaosa.

ZEUS

Sin Titana Kronosa i njegove sestre Reje. Najviši bog starih Grka.
Kronosu je boginja Geja prorekla da će ga jedan od njegovih sinova svrgnuti s vlasti, te je on stoga gutao svoju djecu jedno za drugim kako su se rađala. Ogorčena Reja, majka, trećeg je sina, Zeusa, zbog toga rodila u mrkloj noći na planini Likaj u Arkadiji. Povjerila ga je Geji na čuvanje, a ova ga je sakrila u pećinu na planini Dikte na Kreti. Tamo su ga nimfe hranile medom i mlijekom koze Amalteje. U znak zahvalnosti će Zeus kasnije, kad bude imao svu vlast u svojim rukama, lik Amalteje postaviti na nebo kao zviježđe Jarca. Jedan njen rog će postati čuvena Kornukopija, rog obilja.
Zeus je u ratu protiv Titana za saveznike uzeo Kiklope i Storuke (Hekatonhire). Od Kiklopa je dobio Munju za oružje. Njegov najveći protivnik bio je Tifon. Boginja Geja je rodila to čudovište s bogom bezdane tame, Tartarom, gnjevna što je Zeus njenu djecu, Titane, okrutno kaznio bacivši ih u podzemni svijet. Tifon je trebao pobijediti Zeusa, a bio je tako golem da je mogao raširenih ruku dodirnuti svijet od istoka do zapada, dok se pod njegovim koracima ulijegala zemlja. Njegovih stotinu nakaznih glava urlalo je životinjskim glasovima i rigalo vatru, te je je izazivao svojom pojavom takav užas da su svi bogovi pobjegli pred njim. Na bojištu su ostali samo moćni Zeus i nepobjediva Atena. Nakon teške borbe pobjednik Zeus to čudovište zauvijek baca u Tartar.
Stupivši na vlast utemeljio je božanske i ljudske zakone, nametnuo poštivanje zakletvi i izricao proročanstva. Postavio je nebeska tijela, postao je otac godišnjih doba.
Od drveća posvećen mu je hrast.

JUPITER

U mnogim elementima odgovara Zeusu, ali je kod Rimljana imao uzvišeniji položaj nego Zeus kod Grka. Njegovo ime se spominje već u najstarijim rimskim izvorima. Kao božanstvo se vjerojatno razvio od starog latinskog boga neba, čije nam ime nije poznato, i od etruščanskog boga, koji se zvao Tinije ili Tin. Posvećeni su mu, kao i Zeusu, orao i hrast.

THOR

Najsnažniji od svih Asa, skandinavskih bogova. Sin Odina, vrhovnog boga i njegove žene Frigg.
Mit govori da nitko nije toliko mudar da može nabrojati sve Thorove podvige. U vječnoj je borbi protiv divova i drugih neprijatelja bogova i ljudi.
Kad ide u boj protiv divova, vozi se u kolima u koja su upregnuta dva jarca, a ima tri moćna predmeta: malj, pojas snage i željezne rukavice. Malj, strašno oružje kojim uništava svoje neprijatelje, iskovao je patuljak Sindri. Pojas udvostručuje snagu onoga koji ga nosi, a rukavice mu omogućuju rukovanje maljem.
Kad dođe sumrak bogova, svi neprijatelji bogova će se udružiti kako bi osvojili Asgard, nebesko boravište bogova. U boju koji će se tada odigrati Thor će se boriti protiv Midgardske zmije. Ona živi na dnu mora i tako je ogromna da opasuje Zemlju. Thor će pobjediti ovo čudovište, ali će na kraju podleći njenom otrovu.
Nakon sveopće kataklizme Zemlja će ponovo izroniti iz mora i rodit će se novi svijet, a sve zlo okrenut će se na dobro. Glavni germanski bog Thunor ili Donar, vladar groma i munja, nasljednik je Thora. Udar njegovog groma simboliziran je sjekirom koja se kasnije preobrazila u čekić.
Kod Kelta to je Taranis (velški taran - grom).

PERUN

Već samo ime ovog najpoznatijeg slavenskog božanstva ukazuje na ulogu gromovnika, jer indoeuropski korijen *per- znači udarati, a poljski piorun znači grom, munja. Iz istog istog se korijena izvodi ime litavskog boga Perkunasa.
Iako postoji malo pisanih spomenika o slavenskoj mitologiji općenito, Perun bez sumnje predstavlja božanstvo groma i oluje. Postojali su posebni ograđeni gajevi starih hrastova kao mjesta posvećena Perunu.

PARALELE

Ovaj kratki prikaz određenog tipa božanstava
dakle svi imaju isti rang.

Vladari neba i nebeskih pojava

Uvijek imaju vladarski status među bogovima. Stupajući na vlast on iznova stvaraju uređeni svijet i nosi nebeski svod. Oni su donositelji i čuvari božanskih i ljudskih zakona. Vladaju nebeskim pojavama, vremenom, olujama i gromovima.

Atributi

Posjeduju moćno oružje: malj, buzdovan ili vajru oružje koje pri udarcu može stvoriti iskru, munju u malom, a njegov tresak oponaša grmljavinu.

"Tifoni"

Gromovnik je uvijek u ratu protiv snaga kaosa, neprijatelja reda. U pravilu, najstrašniji mu je neprijatelj ogromno zmijoliko čudovište koje prijeti potpunim uništenjem svijeta.

Dios pater

U samom imenu se otkriva njihova uloga. Dyaus pitar (Dyaus otac) je personifikacija samog neba, to je Zeus pater (genitiv Dios) kod starih Grka i Iuppiter (Diespiter) kod Latina. Litavci boga zovu dievas, dakle nebesnik, što odgovara indijskom (tj. sanskrtskom) deva, odnosno latinskom deus.

Četvrtak

Prema staroj astrološkoj tradiciji svakim danom u tjednu vlada određeno božanstvo. O ovom slučaju taj dan je četvrtak. U mnogim jezicima ime tog dana nosi u sebi ime ovog božanstva: dies Jovis kod Rimljana i odatle francuski Jeudi, engleski Thursday (od Thor), njemački Donnerstag, a kod baltičkih i polapskih Slavena četvrtak se prema Perunu zvao perendan.

Orao i hrast

Orao je ne samo kralj ptica, nebeski ekvivalent lava, već je prije svega sunčana ptica, onaj koji upire oči u Sunce, a time postaje i solarni simbol. (kod sjevernoameričkih Indijanaca, Azteka, u Japanu (kami - Orao nebeskog Sunca), u Indiji (Garuda).

Završimo ovaj prikaz s dijelom jedne vedske himne:

Mudraci ga zovu Indra, Mitra, Varuna, Agni
i još Garuda hitrih krila
Jedna je stvarnost ali je mudri
nazvaše raznim imenima.