Godišnji (od)mor

Ponekad, posebice sada kad im poželim ugodno ljeto, ljudi mi kažu: "Dobro se odmorite", "Lijepo se provedite na odmoru" ili nešto slično tome.

"Hvala", odgovaram, jer su želje izrečene u dobroj namjeri. Ali doista, u mom slučaju tako nešto potpuno je promašeno!

Nema ničeg od čega se moram odmarati a dobar provod se ionako odvija cijelo vrijeme - 24/7/365, rekli bi neki.

Stvar je u tome da u mojem životu ne postoji vrijeme kada radim i vrijeme kada ne radim. Razlika između jednog i drugog obično je u tome što se pod "radom" podrazumijeva nešto što ne volite, ali morate; a pod "odmorom" nešto što volite, ali si rijetko možete priuštiti. Pa tako većina ljudi odrađuje svoj posao jer mora (točnije jer misli da mora), a zatim jednom godišnje odlazi na... "dopust", kako se to zvalo u neka ranija vremena. Možda se od te riječi odustalo baš zbog toga jer je istinita: jednom godišnje vam DOPUSTE da se odmorite od onog što ne volite.

Pa, dopustite mi da sada jasno kažem kako u mojem životu to odavno nije tako! Mogli biste reći da se odmaram cijelo vrijeme, ali isto tako biste mogli reći da cijelo vrijeme radim. Između jednog i drugog nema mnogo razlike. Primjerice, ponekad danima ili tjednima sjedim za kompjuterom po šesnaest i više sati dnevno. Mnogi bi to nazvali teškim, ali meni nije ništa lakše (niti teže) satima sjediti na obali i slušati vjetar.

Ta dva "posla" u mojem životu imaju jednaku vrijednost, a često se ispostavi da rezultati ovog drugog budu konkretniji od onog prvog. Recimo, upravo je vjetar jutros "kriv" za ovaj članak. Između ostalog, naš me jednosatni razgovor usmjerio me ovo. "Idi i piši", rekao mi je vjetar. "Radi svoj 'posao', a ja ću svoj..."

Dakle, da li vjetar odlazi na godišnji? Da li se odmara od puhanja? Ponekad je ovdje, ponekad nije, ali ta su pitanja apsolutno neprimjenjiva na nešto tako istinito i stvarno kao što je vjetar.

Na isti način, ona se ne mogu odnositi na nešto tako istinito i stvarno kao što je slobodan život. Slobodni ljudi ne moraju na dopust niti se moraju odmarati. Od čega? Od života? Od savršenog sklada i tijeka jedinstva? Od ljepote koja ih okružuje i odlazi s njima kuda god oni išli?

Istinski život slijedi obrasce, ritmove, cikluse... baš kao što ih slijedi i vjetar. I to je sve.

Mogu samo pretpostaviti kakve će biti primjedbe od strane onih koji ponekad doslovno žive za par tjedana godišnjeg. Jednu od njih sam mnogo puta čuo: "Lako je tebi, Adriane. Ti si imao sreću pa radiš ono što voliš."

Uvjeravam vas, sreća nema nikakve veze sa stanjem u kojem se nalazim! "Sreća" podrazumijeva slučajnost, neuređenost ili kaotičnost. Život nije takav, mada se ponekad može činiti da vas nose struje koje ne razumijete. U većini slučajeva, ipak, radi se o nekoj vrsti sporazuma između vas i Svemira. U njemu ima detalja, malih ali važnih pravila koja se moraju poštovati, ali u načelu svodi se na to koliko ste spremni biti slobodni i istiniti.

Budući da mi je vjetar jutros tako savjetovao, otkrit ću vam osnovnu tajnu svoje slobode – onoga što je mene (ne odjednom, da se razumijemo, već postupno, tijekom godina) dovelo do stanja života u kojem sam sada – stanja u kojem nikada ne odlazim na godišnji odmor!

Glavno praktično pitanje je – kako? Kako od stanja u kojem ste sada – a to podrazumijeva svakodnevni napor u preživljavanju, obaveze koje imate, suočavanje s problemima, posao koji ne volite, ljude koji vas opterećuju i sve ostalo – doći do stanja u kojem ste slobodni i u kojem samo slijedite obrasce radeći upravo ono što – poput vjetra – morate raditi, i u čemu ste najbolji; ono za što ste, da tako kažem, stvoreni?

Reći ću vam kako bih ja to učinio. Pažljivo čitajte. (I budite otvorena uma, nema ničeg osobnog u ovome.)

Radije bih umro nego proveo jedan jedini mjesec u vašoj situaciji!

Radije bih se bacio s nebodera u kojem radim nego došao na posao kojeg ne volim još jedan jedini put!

Radije bih iskočio iz svoje kože nego proveo još jedan godišnji dopust u gužvi na plaži, s gomilom konzumenata isprazne zabave.

Radije bih napustio ovaj svijet nego proveo još jedan jedini sat s ljudima s kojima nemam ništa zajedničko osim neke apstraktne društvene obaveze!

Jeste li shvatili u čemu je tajna?

Jeste li?

Zvuči opasno, pa da se jasno ogradim: ne savjetujem vam da umrete u doslovnom, tjelesnom smislu! Samo vam objašnjavam zbog čega "sreća" nema nikakve veze sa slobodom, i kako bih ja to učinio na vašem mjestu. Učinio sam to u svom životu i, da moram, učinio bih to ponovo.

Dani takve preobrazbe su iza mene, pa ne moram prolaziti kroz takve bolne rezove. Ali, moj stav je ostao isti – jednostavno ne pristajem na ništa manje od slobode.

Još jednom, iako zvuči radikalno, nećete morati tjelesno umrijeti da biste se oslobodili institucije godišnjeg odmora. Morat će umrijeti samo vaša suluda vezanost za laž.

Ponekad me ljudi pitaju što bi bilo sa svijetom kad bi svi doista tako učinili?

Vjerojatno bi postao mnogo ugodnije mjesto nego je sada, odgovaram.

Na žalost, svjestan sam da će samo malobrojni shvatiti što mi je jutros vjetar naložio da vam napišem. Imat ću još posla, to je sigurno.

Ali, kakve li sreće! Nikada mi neće zatrebati godišnji odmor!

Objavio/la Adrian u 12:41

Oznake: misli, nadahnuće, život