Dani, mjeseci i godine kao da lete, a takvo se ubrzanje vjerojatno po prvi puta moglo primijetiti negdje krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća. Možda je počelo i prije, ali se svakako intenziviralo tijekom devedesetih, da bi prva dekada novog milenija jednostavno postala nalik nečemu što je zahvatio tornado - vrijeme ne leti, ono juri! Evo i mogućeg objašnjenja zašto je tome tako.

Ako 2012. godina predstavlja kraj jednog ciklusa i početak novog, tada je više nego jasno zašto se vrijeme ubrzalo. Naime, praksa je pokazala da svaki vremenski određen proces u početku teče „sporo" (barem kada ga usporedimo s njegovom drugom polovicom), ali se zatim ubrzava, da bi zadnja četvrtina procesa protekla gotovo duplo brže negoli njegova prva četvrtina. Na primjer, odete li na putovanje koje će sveukupno trajati dva tjedna, prvi će tjedan vjerojatno proteći relativno sporo, ali se vrijeme kreće ubrzavati nakon što otpočne drugi tjedan, da bi zadnji dani jednostavno proletjeli. Nakon što se vratite kući započinje novi ciklus i vrijeme opet protječe sporije, no približavanjem godišnjeg odmora ono se opet ubrzava. Odete li na godišnji koji traje tri tjedna, i tada ćete primijetiti da vrijeme isprva teče sporo i čini se kao da odmor neće nikada završiti, ali kako se krećete prema zadnjem tjednu vrijeme počinje teći brže, da bi zadnjih dana jedva stigli obaviti sve što ste željeli.

Ista je stvar i s velikim vremenskim ciklusima kao što je, prema majanskom kalendaru, jedna kozmička godina koja traje 2600 godina. Takav period navodno završava 21. 12. 2012. (ili tu negdje) i zato se vrijeme ubrzava. Ili se barem ubrzava naša subjektivna percepcija, ali ionako je svejedno što oblikuje percepciju; bitno je kakve posljedice određen oblik percepcije izaziva. Ovakvoj percepciji vjerojatno doprinosi i jedna fizikalna pojava, zabilježena od strane znanstvene zajednice. Riječ je o Zemljinom elektromagnetskom pulsu poznatom pod nazivom Schumanova rezonanca koja se s uobičajenih 7.8 ciklusa u sekundi zadnjih godina povećala na 11 ciklusa, a pokazuje i znakove daljnjeg ubrzanja. O Schumanovoj rezonanci često se govori kao o ritmu otkucaja „Zemljinog srca" pa izgleda da se i Zemlja iz nekog razloga uzbudila ili uzbunila. Nešto se kuha, u to nema sumnje, no pitanje je - što točno? I što će sve prethoditi početku novog ciklusa. E, o tome će govoriti moje kolumne - i o mogućem ishodu transformacije kroz koju prolazimo, ali i o procesima koje možemo očekivati u sljedećih nekoliko godina, prije negoli se transformacija okonča.

Naime, ako niste primijetili ubrzanje vremena, svakako ste primijetili da se zlo utrostručilo i da je situacija na planeti sve gora. Gora je i u našoj državi, pogotovo u njenom glavnom gradu. O tome kako se kriminal oteo kontroli, ali kako su se i takozvani „obični ljudi" prepustili svojim destruktivnim impulsima, ne treba trošiti riječi - to je očigledna činjenica.

„Svijet je u krizi", vrište mediji na sve strane, nastojeći zastrašiti publiku. Ekonomsko rasulo, namjerno iskrojeno, neposredno je sredstvo proizvodnje kaosa. Na temeljima takvog kaosa svijetu će biti ponuđen „novi svjetski poredak" - do sada najperfidniji oblik globalnog totalitarizma.

Možda ste primijetili kako se neki vaši prijatelji ili članovi obitelji počinju ponašati iracionalno, odnosno blesavo, te da od nekada prisebnih ljudi previše očekujete ukoliko apelirate na razum. Zato i nije toliki problem samo u organiziranom kriminalu, već i u suptilnom nasilju - emocionalnom, mentalnom i spiritualnom - za kojim mnogi ljudi posežu nastojeći riješiti svoje probleme ili olakšati patnju. No, nasilje samo stvara novo nasilje, ono ne rješava ništa, ali ljudi to još ne shvaćaju. Zato će, kako sada stvari stoje, nasilje u sljedećih nekoliko godina biti još i veće. Nije ovo što gledamo na televiziji sve - bit će, na žalost, i gore. Postoji i vrlo snažan razlog za tako nešto, a on leži ni manje ni više negoli u strukturi svemira u kojem živimo.

I globalna situacija nije ništa manje blistava. Umjesto da tehnološki napredak, udružen s idejom demokracije, donese boljitak, izgleda da donosi samo - gubitak. „Svijet je u krizi", vrište mediji na sve strane, nastojeći zastrašiti publiku. Ekonomsko rasulo, namjerno iskrojeno, neposredno je sredstvo proizvodnje kaosa. Na temeljima takvog kaosa svijetu će biti ponuđen „novi svjetski poredak" - do sada najperfidniji oblik globalnog totalitarizma. No, prije negoli se ponudi rješenje, treba stvoriti problem te ga napuhati do maksimuma. Nasilje koje se utrostručilo jedan je od „problema" za koji će se kasnije pronaći rješenje, vjerojatno radikalno. Zato je i u „razvijenom" svijetu nasilje sveprisutna pojava, i tamo prisutnost kriminala prelazi svaku granicu. No, niti nasilja ne bi bilo u ovolikoj mjeri da ne postoje mediji koji ga potiču i napuhavaju te postaju neposredno sredstvo izazivanja kaosa. Više je nago očigledno da količina neukusa, gluposti, primitivizma i jeftinog senzacionalizma u medijima nikad nije bila veća. Kako su mediji u rukama velikih korporacija, tako je jasno da ne mogu biti objektivni, govoriti istinu ili promovirati izvorne vrijednosti. Mediji služe propagandi korporacijskog svjetonazora i ničemu drugome. Kako svjetski, tako i domaći.


2012.
KRAJ SVIJETA ILI CIVILIZACIJE?
Kako se približava premijera potencijalnog blockbustera 2012., tenzije se dižu, a informacije zasipaju čitatelje

Kada biste nekog potomka starih Maja pitali što će se dogoditi 21 .12. 2012., u najvećem broju slučajeva dobit ćete zbunjeni pogled i odgovor da nema pojma. Jedan od informiranijih starješina Apolinario Chile Pixtun ljutito odvraća da se neće dogoditi apsolutno ništa i da mu je već puna kapa glupih pitanja na tu temu.

Gotovo jednako su ogorčeni na Cornell University, gdje svakodnevno dobivaju mailove od djece iz trećih i četvrtih razreda u kojima se prestrašeni klinci žale da su previše mladi da bi umrli, kao i njihovih roditelja koji su zabrinuti što neće vidjeti svoju djecu kako rastu.

Prema riječima Pixtuna, ideja o kraju svijeta na taj dan nije potekla od Maja nego od zapadnjaka, koji su prilično slobodno protumačili zapise na jednoj prastaroj ploči pronađenoj na gradilištu autoputa za Yucatan. Na njoj se spominje 2012. godina i majanski bog Bolon Yokte, koji predstavlja i rat i kreaciju. Uz to, meksički arheolog Guillermo Bernal tvrdi da je uspio dešifrirati i zadnji, gotovo potpuno uništeni dio ploče i da se tamo spominje spuštanje boga rata na Zemlju.

Zapadni su znanstvenici tada krenuli na astronomiju, i došli do zaključka da se na taj dan treba dogoditi poravnanje Sunca s centrom Mliječnog puta gledano sa Zemlje, što se događa svakih 25.800 godina. Kad se uzme u obzir ideja da bi to poravnanje trebalo uzrokovati promjenu magnetnih polova Zemlje, nije trebalo dugo da se te prilično oskudne informacije povežu i proglasi se dolazak kraja svijeta.

Bernalovo tumačenje ploče na kojoj se vide i datumi u 4772. godini brzo je zaboravljeno, i krenulo se u daljnje traženje dokaza za teoriju o Armagedonu. Majanski Dugi kalendar počinje 3114. godine prije Krista i podijeljen je u baktune, odjeljke duge 394 godine. Sveti broj Maja je 13, a 13. baktun završava otprilike 21. 12. 2012.

Na ideji micanja polova, koju je prvi predstavio francuski svećenik i arheolog Charles Etienne Brasseur de Bourbourg, temelji se i zaplet filma koji stiže u svjetska kina za mjesec dana. Potresi, tsunamiji, poplave i općenito golema količina razaranja zacijelo je sjajno ekranizirana, no čemu suži želja za propašću civilizacije koju Hollywood tako uporno priziva već godinama i dalje nije jasno.

STRUČNJACI UVJERAVAJU:
KRAJ SVIJETA NEĆE BITI 2012.
NASA je odlučila pobiti glasine o svršetku vremena koje kruže internetom i koje je izazvao Hollywood

Vjerovali ili ne, svijetu neće doći kraj 21. prosinca 2012.

Bar tako kažu stručnjaci iz NASA-e s ciljem da ublaže glasine koje su se pojavile na internetu i koje je izazvao jedan holivudski film.

Sony Pictures svoj novi 200 milijuna dolara skupi proizvod "2012." predstavit će svjetskoj publici u petak. Film je temeljen na majanskim mitovima o kraju svijeta.

Ukratko, priča se vrti oko znanstvenika koji predvodi grupu ljudi u pokušaju da spriječe apokalipsu predviđenu u drevnom majanskom kalendaru.

Prema majanskom kalendaru 21. prosinca 2012. dogodit će se smak svijeta. Kada globalna kataklizma pretvori svijet u kaos, razvedeni SF pisac Jackson Curtis (John Cusack) iskoristit će spoznaje iz prastarih proročanstava u cilju sprečavanja potpunog istrebljenja ljudske vrste.
Usput rečeno, jedno od proročanstava je da će kraj vremena doći kad se tamni planet X ili Nibiru uputi prema zemlji i sudari s njom. Misteriozni planet navodno su otkrili Sumerci, sudeći prema navodima pseudo-znanstvenika, internetskih teoretičara i ljudi koji se bave paranormalnim.

Neke stranice optužuju NASA-u da skriva istinu o postojanju tog planeta no Svemirska agencija je takve izjave proglasila internetskom zavjerom.

"Ne postoje utemeljene činjenice za takve tvrdnje", rekli su iz NASA-e.

Da je takav sudar planeta uopće moguć i aktualan, znanstvenici bi pratili taj planet, a do sad bi već bio vidljiv golim okom. NASA tvrdi da znanstvenici koji imaju određeni kredibilitet znaju da takva prijetnja ne postoji.

Prijašnje teorije kraja svijeta bile su vezane za godinu 2003. No, ništa se nije dogodilo pa su datum prebacili na zimski solsticij 2012. Osim toga, stručnjaci uvjeravaju kako Majanski kalendar ne završava 21. prosinca 2012. jer novi period počinje odmah iza toga. I u idućih nekoliko decenija neće biti poravnanja planeta.

Pa čak i da se planete poravnaju prema nekim prognozama, utjecaj te pojave na zemlju bio bi zanemariv. Istovremeno NASA tvrdi da možemo isključiti i mogućnost geomagnetske oluje, promjenu polova te nestabilnost zemljine kore kao moguće uzroke kraja svijeta. I dok su kometi i asteroidi redovito udarali naš planet, "veliku udari su vrlo rijetki".

Pretpostavka stručnjaka je da se takav udar posljednji put zbio prije nekih 65 milijuna godina kad su izumrli dinosauri. Znanstvenici na kraju uvjeravaju da je već utvrđeno kako trenutno "nema asteroida koji su veliki kao onaj što je ubio dinosaure a da prijeti zemlji."


POSLJEDICE NAIVNOSTI
Proročanstva o 2012. mogla bi izazvati porast suicida
Scenarij o kraju svijeta i popratnoj panici ponavlja se kroz povijest - je li to slučaj i sad?

Kraj svijeta je tako blizu sudeći prema predviđanjima Maja. Istovremeno biznis temeljen na apokaliptičnim pretpostavkama vezanim za 2012. godinu raste iz dana u dan. Novac doslovno pada s neba. U ponudi su oprema za preživljavanje, zatim edukativni dokumentarci, oko 200-ak knjiga, a o internetu i da ne pričamo - prije bi došao kraj svijeta nego biste vi uspjeli pregledati sve rezultate pretrage vezane za 21. prosinac 2012.

Nekima je to sprdačina, drugima pak sirova realnost. No, ono što i jedni i drugi trebaju uzeti u obzir je panika i strah koji se stvaraju htjeli mi to ili ne.

Neki ljudi zaista osjećaju strah od smaka svijeta, a pojava filma „2012." u kinima diljem svijeta svakako je doprinijela njegovom usidrenju u ljudskim umovima. Možete se prepirati koliko god želite jesu li Maje bile u pravu ili ne, no ovaj strah je zaista stvaran i njegove posljedice mogu biti opipljivo katastrofalne.

Dvije žene su mislile ubiti svoju djecu a zatim i sebe kako ne bi morale patiti tijekom smaka svijeta.

Uzmite na primjer NASA-inu Ask an Astrobiologist internetsku stranicu. Ona je zaprimila na tisuće pitanja vezanih za apokalipsu 2012. Neka od tih pitanja su zaista uznemirujuća.

David Morrison, jedan od starijih znanstvenika iz NASA-inog Instituta za astrobiologiju kaže: „Mnogo ljudi kojih se javilo istinski je uplašeno." Morrison dodaje kako se filmski marketing, razni pisci i autori kao i teoretičari hrane od tog straha u smislu da ga korite samo u cilju zarade. Tu se radi o čistom iskorištavanju ljudske naivnosti, neinformiranosti i neznanja.

Zatim je Morrison prenio samo dio šokantnih izjava posjetitelja stranice. Dvije žene su mislile ubiti svoju djecu a zatim i sebe kako ne bi morale patiti tijekom smaka svijeta.

Nekoliko tinejdžera također je uzelo u obzir opciju oduzimanja vlastitog života od straha koje izaziva kraj svijeta.

Kao što smo već rekli, Sony Pictures sa službenim stranicama filma „2012." samo raspiruje paniku. To je ustvari školski primjer zarađivanja na ljudskoj naivnosti. U ekonomskom smislu, menadžerima i promotorima dajemo 5 plus. Na stranicama možete pronaći stručnjake, ozbiljne organizacije i novinske objave čija je svrha prenošenje „istine"o proročanstvima. No, panika je zavladala prije nego li su producenti objavili kako je sve navedeno samo dio filmskog iskustva.

Glasnogovornik Sony Picturesa Steve Elzer brani se da su svi materijali povezani isključivo za promociju filma te da posjetitelji koji gledaju trailere i posjećuju stranice povezane s filmom vrlo dobro znaju da se radi o zabavi, a ne o stvarnosti. Naveo je primjer filmova Transformers i Sumrak uz argument da ljudi nisu povjeravali kako su vanzemaljski roboti zaista sletjeli na zemlji ili da vampiri postoje u stvarnosti.

Nekoliko tinejdžera uzelo je u obzir opciju oduzimanja vlastitog života od straha koje izaziva kraj svijeta.

Istina je da se scenarij o kraju svijeta i popratnim pojavama koje on izaziva ponavlja i vrti u krug.

Evo nekoliko primjera: Baptistički svećenik William Miller je početkom 19. stoljeća bio uvjeren da će Isus opet doći 1843., što se nije zbilo. Zatim, Hal Lindsey, koji je 1970 sa svojim bestselerom The Late, Great Planet Earth sugerirao kako će se kraj svijeta zbiti u 1980-ima. Je li došlo do toga? Ne, naravno. Svi smo još tu, kao i sam Lindsey koji je malo preformulirao svoje teorije.
Zanimljivo je da takve teorije predviđaju apokalipsu na datum ili godinu koja je vrlo blizu trenutku kad teorija iziđe u javnost. Tako se stvara dojam neizbježnog, nečega što nikako ne možemo zaobići. Dodatni je problem sveopće nepovjerenje u vlasti i institucije. Teoretičari i oni koji vjeruju u zavjeru, često optužuju vlade svijeta da prikrivaju pravu istinu o nadolazećim katastrofama, ali ništa ne čine da spase ostale ljude. A danas kad je Internet dostupan svima, takve pretpostavke dobivaju sve više poklonika i šire se svijetom kao pošast. S njima i panika. Što vi mislite?



Tomislav Budak

11/2009.

www.jutarnji.hr