Ljudski organizam ima oko 100 bilijuna stanica, od kojih je većina manja od desetinke milimetra. U svakoj stanici je jezgra, u kojoj se nalaze dva cjelovita skupa genoma. Svaki skup sadrži oko 25 000 gena. Svaki je gen zapravo zapis od oko 20 000 riječi, a svaka riječ se sastoji od po četiri slova (A,C,G,T). Ta slova su skraćeni nazivi tvari: adenin, citozin, gvanin, timin.

Kad bi genski zapis predočili kao knjigu, tada bi svaki gen predstavljao knjigu od 50-ak stranica, a ukupan broj gena knjigu od preko 1 milijun stranica.

 

U svojoj strukturi genom predstavlja dugi lanac šećera i fosfata, nazvan deoksiribonukleinska kiselina (DNA) i oblikovan kao dvostruka zavojnica.

U ukupnom sadržaju genoma geni čine tek 3% sadržaja. Ostalih 97% sadržaja genoma je tzv. ‘otpadna’ DNA. Osnovno je svojstvo genoma, osim što on sam sadrži informacije, da je u stanju sam sebe kopirati (replicirati) i sam sebe čitati.

Osnovni zapis (informacija) služi za stvaranje različitih aminokiselina, sastavnih dijelova bjelančevina (proteina), koji čine osnovnu građu čovjeka. Svaka je bjelančevina u tijelu zapravo prevedeni gen.

 

Prilikom kopiranja gena (replikacija) nekad nastaju pogreške, jer izostane neki zapis ili se upiše neki pogrešan. To nazivamo mutacijom gena.

Mnoge od mutacija gena nemaju bitnog utjecaja na sam gen, jer mogu značiti isto svojstvo, ali neke mogu biti i kobne, jer mijenjaju način djelovanja gena.

Svaki je gen dio ogromnog saveza koji nazivamo tijelom (organizmom). Iako svaki gen ima svoju zadaću (funkciju), organizam u kojem on djeluje jedinstven je. Također, i um i tijelo predstavljaju jedinstvo, a ne dvojnost. Genom djeluje u tom jedinstvu tako da on nadzire njih, a oni njega. Na uključivanje pojedinih gena, na djelovanje i njihovo isključivanje utječu kako razna fizikalna djelovanja, tako i svjesna, odnosno nesvjesna vanjska djelovanja. Evo i nekih primjera.

 

Srčana oboljenja

 

Za ilustraciju raznih međusobnih djelovanja u organizmu čovjeka uzet ćemo upravo primjer srčanih oboljenja (odnosno oboljenja krvožilnog sustava), koja predstavljaju jedan od glavnih problema zdravlja današnjeg čovjeka.

Svatko je čuo za kolesterol u krvi – “moru” današnjeg čovjeka. O njemu se svašta govori i optužuje ga se kao uzročnika srčanih oboljenja. Zatim se govori o “dobrom” i “lošem” kolesterolu. Međutim, stvarnost je mnogo složenija od prvih utisaka, jer kolesterol je sastojak tijela koji se nalazi u središtu biokemijskog i genetskog sustava tijela, povezujući ga. Tijelo ga proizvodi iz ugljikohidrata u hrani. Iz njega se sintetiziraju neki od najvažnijih hormona: progesteron, aldosteron, kortizol, testosteron i estradiol – svaki od njih s bitno različitim funkcijama. Ti hormoni opet djeluju na razne mehanizme u tijelu čovjeka, neposrednim putem ili aktiviranjem raznih gena, koji onda opet djeluju na te ili druge hormone ili gene u tijelu čovjeka. Odnos između hormona i gena vrlo je blizak i pun međusobnih djelovanja.

Kolesterol, dakako, uopće nije uzročnik srčanih oboljenja, nego je posljedica stanja koje dovodi do srčanih oboljenja. Kolesterol je samo jedan od indikatora bolesnih stanja. Njegovo stvaranje u jetrima poticano je od hormona inzulina.

 

Stres

 

Stres je, svakako, jedan od poznatih krivaca za srčana oboljenja. On, kao psihološki i emocionalni element, koji izvana djeluje na čovjeka (predstojeći ispit, gubitak bliske osobe, strašna vijest, dugotrajna iscrpljenost, velika odgovornost u poslu, niska hijerarhija na društvenoj ljestvici, fizički napor), kratkotrajno kod čovjeka uzrokuje trenutno povećanje hormona epineferina i norepineferina, dok dugotrajno izaziva povećanje hormona kortizola. Kortizol nastaje aktiviranjem niza od stotinjak gena i enzima (katalizatora procesa) u jednoj začuđujućoj složenosti. Kortizol, između ostalog, suzbija imunološki sustav organizma time što aktivira neke druge gene, koji opet aktiviraju druge gene i hormone.

Zašto organizam čovjeka na stres reagira tako da sam sebi pravi štetu? Moramo analizirati što se zapravo kod stresa događa u čovjeku i kakva su međudjelovanja utjecajnih elemenata tu prisutna.

 

Također, razmišljajući o međusobnim djelovanjima pojedinih utjecaja na život čovjeka, postavlja se pitanje: tko svime time upravlja? Tko aktivira gene na pravi način, tko kaže kada treba proizvesti kortizol, a kada ugasiti tu aktivnost? U slučaju stresa, poznato je da je to mozak. Svjesni dio mozga djeluje na hipotalamus, a on djeluje na hipofizu – izlučivanjem hormona koji aktiviraju gene za proizvodnju kortizola.

Tu vidimo da vanjski svijet djeluje na čovjeka preko svjesnog dijela mozga na hipotalamus. To nije ništa čudno, jer mozak je dio tijela koji na taj način djeluje zbog toga što je on čovjekovo genetsko naslijeđe. Tom konstatacijom vraćamo sve na početak. Ali iz toga slijedi zaključak da tim procesima ipak na kraju ne upravlja nitko.

 

Zašto? Zato što čovjek nije samo mozak koji upravlja tijelom tako da aktivira hormone; ali čovjek nije ni tijelo koje upravlja genomom; također, čovjek nije ni genom koji upravlja mozgom. To je zato što je čovjek istovremeno sve to zajedno, tj. izuzetno složeno organiziran dio materije.

Očito je da kod složenih procesa, kakvi se odigravaju u ljudskom organizmu, poremećaj koji narušava dinamičku ravnotežu aktivira niz mehanizama – protudjelovanja na mnogostruko različitih načina, kako bi se uspostavila nova dinamička ravnoteža. Međutim, na bezbroj različitih stanja koja dugo traju, organizam nije jednako prilagođen. U nekim stanjima organizam se može održavati kroz vrlo dugo vrijeme bez ikakvih posljedica. Neka pak ravnotežna stanja organizma nisu u našem genomu zapisana kao dugotrajna, nego samo kao kratkotrajna (npr. stanje stresa), pa organizam na njih, ako su dugotrajna, nema pravog odgovora. To znači da će se kod dugotrajnih slučajeva stresa pojaviti trajne nepoželjne posljedice za organizam.

Nakon ove kratke analize utjecaja stresa, mogli bismo zaključiti da svako stanje koje duboko negativno utječe na psihu i emocije čovjeka, ne smije potrajati predugo, jer ono ne predstavlja optimalno ravnotežno stanje čovjeka, za koje postoji povoljan odgovor organizma.