Zar samo jedan dan,
djeve moje lijepe,
vama posvetiše?
Ne pristajte jer
vaši su svi dani,
jer da vas nema
ni nas ne bi bilo
ni ljubavi,
ni djece,
ni pjesnika.

Ni ničeg ne bi bilo
tako lijepog
čime bi muški rod naš
vrednovao stvari.
S čime bismo uspoređivali more
i ruže, mirise divljeg cvijeća
i spokoje predvečerja,
da vas nema?

Vas žena dragih
i djevojaka,
djevojčica i starica,
onih koje imaju
i sirotica,
dama
i seljančica.

Zar samo jedan dan,
djeve moje lijepe,
vama posvetiše?
Ne pristajte jer vaši su
svi dani,
i kada vam se nekad
zbog nevolja
možda učini da nije tako.
svojom dostojanstvenom
ženstvenošću
i ljupkošću naoružajte se,
pazite da vam ljepota
ne postavi zamku ,
nježnost i toplinu kao
konjicu upregnite u juriš
i neka mačevi vaši budu
jezik blag.

Vidjet ćete
kako padaju poraženi
i kako ginu junaci,
i vidjet ćete kako
svi dani pred vama
padaju na koljena,
kako uzmiču noći
u panici
i kako se
pjesnici rađaju!

/autor: http://opinian.blog.hr/ /