Europska unija i GMO

Godine 2000. organiziran je prvi masovni istup znanstvenika protiv primjene i širenja genetski modificiranih organizama (GMO). Peticiju, upućenu svim vladama svijeta, kao i nekim međunarodnim organizacijama poput WTO, potpisalo je 828 znanstvenika iz 84 zemlje svijeta.[1] Od tada do danas u brojnim uglednim znanstvenim časopisima objavljeni su recenzirani rezultati znanstvenih istraživanja o štetnosti GMO-a, da spomenem samo jedan od poslijednjih pregleda naslova radova iz 2010.[2]

Zahvaljujući radu mnogih aktivista u Hrvatskoj, spoznaja o štetnosti GMO-a po biološku raznolikost i ljudsko zdravlje širila se i našom domovinom, pa su pojedine županije proglasile zabranu sjetve GM usjeva na svom području i time se svrstale u regije slobodne od GMO-a. Prva se GMO slobodnom proglasila Istarska županija (2003.), a poslijednja Vukovarsko-srijemska županija (2010.). Svi dokumenti o proglašenju županija slobodnim od GMO doneseni su na sjednicama službenih tijela županija, potpisani od službenih predstavnika županija i objavljeni u službenim glasilima – dakle imaju punu zakonsku valjanost.

Tab. 1. Županije po redoslijedu donošenja odluka

Slični trendovi proglašenja GMO-slobodnih regija postoje i u većini zemalja Europske unije, a u tijeku je i povezivanje GMO slobodnih zemalja u veće regije, npr. povezivanje Austrije, Mađarske, Hrvatske, Slovenije a vjerojatno i Italije u GMO slobodnu regiju Alpe-Adrija. (vidi Sl. 1.)

Sl.1. GMO slobodne regije u EU

Generalno, mogli bi biti zadovoljni proglašenjem GMO-slobodnih regija u Europi, kad ne bi postaojao stalni pritisak i prijetnja od strane WTO-a i SAD-a, koji zastupaju interese multinacionalnih korporacija poput Monsanta i dr.

Zbunjujuća je činjenica da Europska komisija (EC) ima potpuno suprotan pristup pitanju GM usjeva i hrane. EC je objavila rezultate 81 znanstvene studije o GMO provedene od oko 400 istraživačkih timova. Cijena tih istraživanja bila je 65 milijuna US$. (Napomena: nije naveden financier tih studija ali pretpostavlja se da su naručioc bile korporacije.) Uočljivo je da studije,koje su pokrivale sva područja zabrinutosti vezene uz GMO, nisu ukazale na opasnosti po ljudsko zdravlje ili okoliš (?), koja bi nadilazila eventualne opasnosti vezane uz usjeve nastale konvencionalnim oplemenjivanjem bilja. Naprotiv, navodi se, da je zbog korištenja preciznijie tehnologije i boljeg sistema reguliranja GMO-a, hrana od tih usjeva sigurnija od hrane dobivene standardnim metodama uzgoja. (National Post, 20. listopada 2001.)

Navedeni rezultati 81 'znanstvene studije' u potpunoj su suprotnosti s izvješćem da je u SAD krajem 2000. godine opisano preko 250 novih bolesti uzrokovanih hranom. U većini slučajeva stvarni razlog oboljenja nije poznat, a bolesti uzrokovane hranom javljaju se u oko 76 milijuna slučajeva godišnje, s 325 tisuća hospitlizacija i oko 5 tisuća smrtnih slučajeva. Uzročnik oko 81% ovih oboljenja i 64% smrtnih slučajevaje je nepoznat, no uočljivo je da se pojava ovih bolesti podudara s početkom masovne proizvodnje GM usjeva 1996. (Izvor: Ho M. W. ISIS Report, 3. studenog 2001.)

Između 1998. i 2003. bio je potpuno zabranjen uvoz svih GMO proizvoda u zemlje Europske unije. Međutim, WTO tvrdi da Europska Unija nema pravo zabranjivati uvoz GM proizvoda na svoje tržište. Pod pritiskom WTO-a EU je morala ukinuti paušalnu zabranu i uvesti praksu kontrole pojedinih GM proizvoda ('case by case approach'), nakon koje se odlučuje je li taj proizvod štetan po zdravlje potrošača ili ne. Na temelju tog novog pristupa do sada je 30 GM proizvoda dobilo dozvolu za uvoz na europsko tržište.

Uočljiva je razlika pristupa EC od onoga pojedinih članica EU. Austrijska ministrica zdravstva Maria Rauch-Kallat tvrdi: "Zaštita potrošača i okoliša ima najveći prioritet, a najnovija znanstvena istraživanja opravdavaju oprez u našem stavu prema GMO".

Europska unija svoje propise mora donositi u dogovoru s WTO-om tvrdi Arbitražna komisija (Ženeva) i time djelomično uvažava žalbu Sjedinjenih Država, Kanade i Argentine, u kojoj te zemlje tvrde da se zabrana uvoza genetski modificiranih proizvoda od strane Europske unije kosi s principima slobodne trgovine.

Pod ovakvim pritiscima EC pokušava progurati, sa stručnog gledišta potpuno neprihvatljivu ideju o "koegzistenciji GMO i konvencionalnih, odnosno ekoloških usjeva".

Državama vladaju korporacije

Danas se sve češće čuje uvjerenje da pojedinim velikim državama poput SAD-a vladaju multinacionalne korporacije. Zahvaljujući potpunoj premreženosti političko-gospodarskih elemenata, korporacije postaju sve utjecajnije i konačno potpuno preuzimaju upravljanje državom. U takvoj državi političari ne djeluju u korist svojih građana, ne provode politiku glasača koji su ih birali, već su u službi korporacija. Korporatizam kao takav osporava demokratske slobode i ljudska prava. Na području biotehnologije takve gigantske korporacije su Monsanto, BASF, Syngenta, Bayer i dr. Da bi njihov utjecaj bio još jači one se udružuju u BIO (The Biotechnology Industry Organization). BIO je na lobiranje Kongresa SAD-a od 2000. godine utrošio 67 milijuna US$, a prema nedavnom izvješću Bloomberg Businessweek i OpenSecrets.org koje prate lobiranje korporacija, Monsanto je ukupno na lobiranje pri Vladi SAD-a u 2011. utrošio 5.1 milijun US$, zatim preko 8 milijuna u 2010., te preko 8.6 milijuna u 2009. godini. Najizdašnija godina lobiranja bila je 2008. s blizu 9 milijuna utrošenih US$. Takvimlobiranjem Monsanto je nastojao isposlovati promjenu patentnog zakona u svoju korist, proširiti svoj monopol na patentirane GMO usjeve, te izbjeći dodatna ispitivanja sigurnosti novih GMO usjeva.[3,4] U tom su djelovanju Monsanto i druge korporacije bile dosta uspješane, jer korumpirani političari zemalja širom svijeta postaju provoditelji politike korporacija, oni ne rade u korist građana koji su ih birali. Administracije predsjednika Busha i Obame aktivno su se zalagale za širenje GMO u zemlji i van nje.

Craig Stapleton, Bushov poslovni partner i američki ambasador u Parizu savjetovao je Washingtonu da protiv svake članice EU, koja se protivi uvođenju GMO, započne trgovački rat u vojnom stilu. U svojoj 'igri' oko GMO, SAD su očekivale i potporu Svete Stolice, ali kardinal Renato Martino, čelnik moćnog Pontifikalnog vijeća za pravdu i mir i predstavnik Pape u UN za sada nije dao očekivanu potporu.[5]

Korporatizam i globalizacija stvaraju novi svjetski poredak. Tu EU pomalo kaska za Amerikom, no i ovdje su pohlepni pipci korporacija sve uočljiviji. Članovi EC nisu imenovani od Parlamenta, već su postavljeni (od koga?). EC ima veliku moć, nije podložna parlamnetu i malo ima veze s demokracijom. Tako da danas sve jasniji postaje stav, da su države utemeljene na korporatizmu u svojoj biti bliže fašizmu nagoli demokraciji.

No ni političari drugih zemalja, pa niti Hrvatske, nisu imuni na korupciju. Kada je Hrvatska u pitanju zapanjuje činjenica da u zemlji sa oko 80% građana koji su se izjasnili protiv GM usjeva i hrane, u zemlji u kojoj je proces proglašavanja GMO slobodnih županija bio u tijeku, Ministarstvo kulture (?) priprema tekst zakona, a Sabor RH, 2005. prihvaća Zakon o genetski modificiranim organizmima (NN br. 70/2005). Donošenje ovoga zakona izazvalo je brojna negodovanja i javne prosvjede,kako pojedinih stranaka (HSLS) tako i udruga (Hrvatska udruga za zaštitu potrošača i druge). Tri godine kasnije (2008.) temeljem tog zakona imenuje se Vijeća za genetski modificirane organizme od 17 članova. Ovlasti Vijeća su velike, ono je u svom radu samostalno i neovisno a njegov rad je javan (Napomena: ali predstavnicima medija nije dozvoljeno prisustvovanje sjednicama!?). Posebno treba naglasiti da su gotovo svi imenovani članovi, ovako moćnog Vijeća pro-GMO usmjerenja, tako da u slučaju donošenja važnih odluka oko dozvola za GMO u Hrvatskoj, već unaprijed možemo pretpostaviti rezultate. Zakon o genetski modificiranim organizmima, sada omogućava uvođenje GM usjeva na mala vrata u Hrvatsku. Odluku o imenovanju Vijeća potpisao je Ivo Sanader - čovjek kasnije optužen za mnoge slučajeve korupcije!

Vijeće za genetski modificirane organizme odabralo je, ponovo prema GMO naklonjene, članove u dva odbora:

• Odbor za ograničenu uporabu GMO-a (11 članova)
• Odbor za uvođenje GMO-a u okoliš (9 članova)

Temeljem kasnije donesenog Zakona o hrani, Zakon o GMO je mijenjan, a pročišćeni tekst je objavljen u NN br. 46/07 i 137/09).[6] No nije izvršena bitna i neophodna promijena: nije ukinut Odbor za uvođenje GMO-a u okoliš, koji sada kad su sve županije proglašene GMO slobodnim nema svrhe, niti smisla, kao ni sve točke koje se bave nadležnim tijelima za uvođenje i kontrolu GMO-a u okolišu.

Znači li to da se čeka neki povoljniji trenutak kada bi ovaj Odbor ipak mogao odigrati ključnu ulogu.

Zanimljivo je također da, iako je taj zakon donesen 7 godina prije referenduma o ulasku Hrvatske u EU, dakle u vrijeme kada Hrvatska nije članica, u nekoliko članaka Zakon spominje svemoćnu Europsku komisiju (EC) kao nadležno tijelo koje treba biti informirano o određenim mjerama oko GMO unutar Hrvatske.(?)

Koegzistencija GMO-a i konvencionalnih usjeva

Ideju koegzistencije s GMO nastoji nametnuti Europska komisija, vjerojatno sa željom da pronađe kompromis između pritiska WTO-a, te tri danas najveća proizvođača GM usjeva (SAD-a, Kanade i Argentine) i otpora europskih zemalja prema sjetvi GM usjeva.

U Zavodu za sjemenarstvo i rasadničarstvo u Osijeku je od 21.-22. travnja 2009. održana radionica: "Studija o supostojanju genetski modificiranih kultura, organski uzgojenih kultura i konvencionalne poljoprivrede". Gost predavač, Britanac dr. Jeremy Sweet zavidne je reputacije, Sa 17 godišnjim stažom na GMO problematici. Vodio je mnoge projekte poput UK BRIGHT, koji su među ostalim financirali Monsanto i Bayer Crop Science(!). Bio je savjetnik za GMO Europske komisije, Danskog parlamenta, Britanske vlade, FAO-a itd. Njegov je zadatak bio da male Hrvate uvjeri u potrebu takve koegzistencije. Tom nam prilikom predlaže prostorne izolacije (najmanji potreban razmak između dva usjeva da ne bi došlo do stranooplodnje GM polenom), manje od onih koje su već kod nas usvojene Zakonom o sjemenu i koje se kod nas primjenjuju u sjemenskoj proizvodnji kako bi se održala sortna čistoća. Da podsjetim: kod stranooplodnih biljaka polen raznosi vjetar ili kukci. Tako na pr. pčele mogu prenositi polen na udaljenosti i preko četiri kilometra. Svakom agronomu je jasno da je ideja o koegzistenciji ustvari 'Trojanski konj', koji ima zadatak zagaditi okoliš s GM sjemenom, kako bi nakon toga svaki dalnji otpor uvođenju GM usjeva bio besmislen.

U svezi te radionice Odbor za zaštitu okoliša Hrvatskog sabora na čelu sa zastupnicom Marijanom Petir, održao je tematsku sjednicu o problematici GMO-a u Hrvatskoj, te je donio zaključak kojim je zadužio nadležna ministarstva da u skladu s programom rada Vlade RH, Kartagena protokolom, te Uredbom o proglašenju ekološke mreže, pripreme nacrt izmjena i dopuna Zakona o GMO kojima bi se zabranilo ispuštanje živih GM-organizama u okoliš, zabranilo sijanje GM-sjemena pa i u pokusne svrhe, te uvela obveza jasnog deklariranja proizvoda koji sadrže GMO.

Temeljem tog zaključka izvršene su izmjene i dopune Zakona npr.: prihvaćena su područja proglašena GMO slobodnim. (Čl. 52a), ali je, vjerojatno zbog vanjskih pritisaka, ostalo nereiješeno pitanje koegzistencije GM i konvencionalnih usjeva.

U hotelu Palace u Zagrebu je nedavno (5-7 prosinca 2011.) u organizaciji ICGEB (International Centre for Genetic Engineering and Biotechnology) i nadležnog Ministarstva, gotovo u tajnosti održana međunarodna radionica "Field Trials, Post-Release and Post-Market Monitoring of GMOs" s dnevnim redom:

• Zatvoreni poljski pokusi s GMO na nivou EU
• Praćenje okoliša nakon oslobađanja GMO
• Praćenje okoliša nakon trgovine s GMO

Na toj radionici bio sam jedini pozvani predavač van naznačenih tema. Nalov moga izlaganja bio je:

"Experience of Argentina with release of GMOs into the environment - As to 15th anniversary of the approval of RR soybean"

i jasno je da nisam bio toplo prihvaćen.

Dakle, male Hrvate treba podučiti i pripremiti na skoro uvođenje GM usjeva u Hrvatsku. O tome će odluku donjeti Europska komisija, a mi ćemo je, bez obzira na proglašene GMO-slobodnih županija, bez pogovora morati prihvatiti.

U svim propagandnim aktivnostima za ulazak u EU, problematika GM usjeva i od njih dobivene hrane nije ni spomenuta. Pitam se: Kako naša Vlada zamišlja da će oko 80% građana koji su se izjasnili protiv GMO-a, prihvatiti mogućnost da im sutra EC naredi sjetvu takovih usjeva.

Marijan Jošt

Dodatne informacije:

[1] 2000. Open Letter from World Scientists to All Governments Concerning Genetically Modified Organisms (GMOs). potpisano od strane 828 znanstvenika iz 84 različite zemlje.

[2] 2010. Submission from Norway on the Risks of GMOs to Biodiversity and Human Health. TWN Biosafety Information Service, April 19.

[3] A. Gucciardi, 2012. Leaked documents reveal US diplomats actually work for Monsanto. NaturalNews, January 11.

[4] M. Ludwig, 2011. Under Industry Pressure, USDA Works to Speed Approval of Monsanto's Genetically Engineered Crops.Truthout, December 12.

[5] Vidal J. WikiLeaks: 2011. US targets EU over GM crops. Guardian.co.uk, 3 January.

[6]  2005-09. Zakon o genetski modificiranim organizmima. Narodne novine, br. 70/05, 46/07 i 137/09

Komentari 

+4#1 G.Jošt... — MIJO F 2012-01-19 19:29

Citat:

Svi dokumenti o proglašenju županija slobodnim od GMO doneseni su na sjednicama službenih tijela županija, potpisani od službenih predstavnika županija i objavljeni u službenim glasilima – dakle imaju punu zakonsku valjanost.

..moju Županiju PSŽ-ju brišite..jer to je potpisao protuhac,veći od prof dr Miroslava Radmana(još ga narod hrvatski nije strpao u Ludaru)..

..jer mr.sci Vlado Zec.. 

..će izaći iz 'majmunare'..negdje tamo 2117..a to je mr.sci,k'o i MFP..Neil Armstrong..lopov,ala Kradimir Čačić na relaciji Županija-Država..a ako je i potpisao za GMO?..onda je vjerojatno mislio,da potpisuje ugovor za kupovinu Lionel Messi-ja za njegov idiotski i bolesni naum i bolesnu strast..NK-Kamen-ingrad..ma budala g.Jošt..extra i nadextra..cijelu PSŽ-ju je srond'o u PM,kao i dr Ivo Sanader..cijelu DRŽAVU il'Račanko?..MFP!