Prije neki dan sam "ispustila" komentar što se tiče etike usmjeravanja iscijeljivanja na nepoznate adrese, a ova kolumna je došla u pravi čas da opširno razjasni neke teme i dileme vezane uz etički kodeks.

" Marijan Ogorevac je dugogodišnji iscijelitelj i istraživač duhovnosti, sportski fizio i bioterapeut, autor knjiga sa područja duhovnosti koje se bave karmičkom dijagnostikom, šamanizmom, etikom, alternativnim načinima liječenja. Stručni je voditelj i predavač na ljubljanskoj školi za bioterapeute te voditelj škole karmičke dijagnostike koja trenutno obučava drugu generaciju terapeuta karmičke dijagnostike.

ETIKA U BIOTERAPIJI

Kako stoje stvari sa etikom u iscijeljivanju? S obzirom na sve veću popularnost ovog načina liječenja, etika iscijeljivanja područje je koje zahtijeva da se o njemu promišlja na poseban način.

Etika se bavi čovjekovim nastojanjem da postupa ispravno, moralno i dobro. Bez obzira na to što mi kao pojedinci subjektivno vrednujemo, etika je vezana na uobičajeno postupanje pojedinaca kao članova društva. Primjerice, zahtijev za povećanje plaća liječnicima ustvari podliježe i prosudbi etičkog postupanja liječnika : slušamo rasprave o dodatnim izvorima prihoda i povezanosti s farmaceutskim lobijima. A kako stoje stvari sa etikom u iscijeljivanju? S obzirom na sve veću popularnost ovog načina liječenja, etika iscijeljivanja područje je koje zahtijeva da se o njemu promišlja na poseban način.

ETIČKE ZAMKE ISCIJELJIVANJA

Često sam u kontaktu sa bioterapeutima i primjetio sam da većina njih etičko postupanje jednostavno izjednačava s pojmom liječenja. Istina je da volja i čvrsta nakana da se djeluje u korist čovjeka - što za terapeuta predstavlja temelj njegova djelovanja - izviru iz tkz. djelovanja na " višim razinama", dakle, nadilaze svjetovno i zemaljsko. Pa ipak, transcendencija vodjena božanskim energijama još ne znači da se etičko postupanje samo po sebi podrazumijeva. Ali svakako jest ideal kojemu iscijelitelj teži i nastoji mu se približiti. Kao temelj svog etičkog djelovanja bioterapeuti polaze od dobre namjere. Po njima, ako imaju dobru namjeru automatski djeluju i etično. Ja im odgovaram da je majmun, u dobroj namjeri da se ribica ne bi utopila, istu tu ribicu izvadio iz akvarija. Dobra namjera uvijek je povezana s našim znanjem, postupanjem i prije svega, s našim stanjem svijesti.

U stvari, etika u iscijeljivanju vrlo je nedorečena i o tome se premalo govori. Štoviše, smatram da bi trebala postati predmetom istraživanja. Mi koji se bavimo iscijeljivanjem (komplementarnom medicinom) susrećemo se sa etičkim dilemama s kojima se teško nosimo. Za sad na tom području ne postoje nikakve prave smjernice ili definirana etička načela na način kako je uredjeno u medicini i zdravstvenoj njezi. U tim profesijama etička načela su na prvom mjestu, neposredna su i predstavljaju polazišnu točku.

Na području medicine   i zdravstvene skrbi nije dovoljna tek želja pojedinca da nekomu pomogne već su nužna i opća, strukovna i definirana etička načela koja su u suglasju s doktrinom medicine, a liječnici i zdravstveni radnici dužni su ih poštivati. Mi koji se bavimo iscijeljivanjem ta bismo načela jednostavno mogli preuzeti, medjutim spomenuta načela - kod djelovanja na informacijsko- energetskim razinama gdje se odvija pomoć bioterapeuta upućena oboljelom, kao i samoozdravljenja duhovnih razina čovjeka - nisu zadovoljavajuća.

Općenito možemo zaključiti da je cilj etike pozitivno postupiti, bez da se oboljelom nanese šteta. Pozitivno i dobro se mora očitovati u našim namjerama, djelovanju i u odnosu spram drugih. Ostavimo li po strani želju za znanjem i iskustvom, dopuštenje bolesnika da provedemo energetsku intervenciju kao i osobnu spremnost iscijelitelja, upitajmo se najprije nije li već i samo preveliko oduševljenje i želja da nekom pomognemo tek zamka i stvarni, prvi test iscijeliteljevog etičkog postupanja.

u nastavku : Opasnost od preuzimanja bolesti