Energetska mreža Zemlje

Vibrirajuća energija etera koja oblikuje atom iz trenutka u trenutak, oblikuje isto tako i planete, zvijezde i ostatak svemira. Polja Platoničke energije na kvantnoj razini bi se stoga trebala također naći i na makroskopskoj razini vlastitog planeta Zemlje te je tu energiju moguće kanalizirati u korisne energetske oblike.
Mjerilo valnih dužina može biti drugačije, no omjeri interferirajućih valnih dužina etera su isti, omjer je inherentno fiksiran geometrijom Platon-ovih krutih tijela. Drugi način kazivanja iste stvari, je izrijek kako su atomi, planeti i zvijezde međusobno povezani fraktalnim mustrama Platon-ovih krutih tijela. U ovom ćemo poglavlju demonstrirati kako Platonv-a kruta tijela također kreiraju energetsku matricu oko Zemlje, koju sada znanstvenici nazivaju "rešetka Zemlje".

Rešetka Zemlje

Niz znanstvenika je radilo na modelu rešetke Zemlje, no prvi je bio Ivan P. Sanderson, koji je pronašao kako postoji dvanaest "Đavoljih groblja" širom svijeta međusobno geometrijski razmještenih. "Đavolja groblja" su trokutasta područja na svijetu o kojima se mnogo izvješćivalo kao mjestima misterioznih nestanaka brodova i aviona bez jasnog razloga. Najpoznatije je "Bermudski trokut"; drugo je poznato kao Đavolje more istočno od Japana. Javljalo se mnogo puta o dilataciji vremena i prostora, što je bilo popraćeno prestankom rada kompasa, mjerača visine, pojavom umjetnih horizonata, gubitkom radio kontakta, te drugim čudnim fenomenima, koje su iskusili mnogi piloti aviona, leteći nad Bermudskim trokutom. Bilo je izvješća o avionima koji su po dolasku pokazivali znakove putovanja kroz drugu vremensku zonu, jer su svi satovi na letjelici kasnili točno za isti interval! Sanderson je uočio kako postoji pet "Đavoljih groblja" u sjevernoj femisferi, pet u Južnoj i dva na polovima, ukupno dvanajst koja tvore točno vrhove ikosahedrona!

Tri ruska znanstvenika, Nikolai Goncharov, Vyacheslav Morozov i Valery Makarov su napravili slijedeći korak u konstruiranju rešetke Zemlje. Počevši od Sanderson-ovog rada, dodali su dodekahedron mustri rešetke. Bruce Cathie je nezavisno od drugih otkrio oktahedron i kocku u istančanom energetskom polju Zemlje, a kasnije je takva rešetka nazvana Cathie rešetka.

Supruzi znanstvenici William Becker i Bethe Hagens su konačno kompletirali svekoliku simetriju rešetke Zemlje. Becker je profesor industrijskog dizajna na sveučilištu Illiois, Chicago, a Bethe Hagens je profesor antropologije na Governors State sveučilištu u Illinois-u. Počevši od ikosadodekahedron rešetke, dodali su joj specijalni polihedron, koga je razvio istraživač svete geometrije R. Buckminster Fuller. Službeni termin njihove finalne rešetke Zemlje je Unified Vector Geometry 120 Polyhedron - Unificirani 120 polihedron vektorske geometrije ili UVG 120, također zvan "Zemaljskom zvijezdom".

Rešetka Zemlje je bila ekstenzivno studirana i pokazuje mnoge začuđujuće činjenice, jer savršeno iscrtava oblike kontinenata, planinske lance, tektonske frakture u Zamljinoj kori, grebene na dnu oceana, mjesta vulkana, te mustre struja oceana. Svi ti geološki učinci i još mnogo toga se može preslikati na rešetku Zemlje. Mustra rešetke Zemlje se pridružuje torzijskim valovima, koji vrtložno ulaze u Zemlju. Iako su torzijski valovi vrlo sičušni, kolektivno postaju vrlo jaki i sposobni su kreirati stvarne geološke učinke koji su prepoznatljivi na kori naše Zemlje.

"Đavolja groblja " su smještena na vrhovima ikosahedrona rešetke Zemlje. Na tim se mjestima mogu dogoditi abnormalni vrtlozi tijekom rijetkih interplanetarnih podešavanja unutar našeg Sučevog sustava. Prema David Wilcock-u različite gustoće etera u svemiru kreiraju mnoge različite fizikalne dimenzije. U osnovi postoji osam dimenzija koje su povezane s oktavom; međutim svaka od tih dimenzija može opet imati svojih osam pod-dimenzija. Ta podjela može se nastavljati neograničeno dajući beskonačne dimenzije unutar našeg svemira.

Misteriozni nestanak aviona i brodova u Bermudskom trokutu bez ostavljanja bilo kakvih olupina se može objasniti tim vremenskim i prostornim izobličavajućim vrtlozima na vrhovima ikosahedrona. Avioni i brodovi su bukvalno nestali u drugoj dimenziji.

Jedan takva vrtložna lokacija na Zemlji gdje se mogu iskusiti fizikalne anomalije je Oregon vrtlog u SAD-u. Vrtlog je otvoren za javnost i poznat je po svojem savijanju prostora i vremena. Čudnovati učinci kao što je skupljanje i istezanje ljudskog tijela zavisno o lokaciji unutar Oregon vrtloga se može osobno iskusiti. Ono što se događa u Oregon vrtlogu dešava se i u Bermudskom trokutu, samo što su učinci znatno jači i mogu dovesti do nestajanja aviona na ovoj razini/ravnini egzistencije.(1)

Projekt Vrata Zemlje

Obzirom na rešetku Zemlje, provedeno je niz znakovitih znanstvenih istraživanja. Za te je eksperimente posebno razvijen uređaj nazvan Vratima Zemlje. Ovaj uređaj može pokupiti energiju torzijskih valova rešetke Zemlje. Dizajn je ekstremno jednostavan, sastoji se od četverostrane piramide na vrhu s produženom invertiranom piramidom na donjoj strani, zajedno s 4 druga tetrahedron oblika na dnu, sve napravljeno od bakrenih "žica".

U dizajnu Vrata Zemlje koirštene su kugle od mjedi, koje su bile međusobno povezane šupljim mjedenim cijevima, zalemljenim na kugle. Cijela konstrukcija je žičani kostur, 1,8m visok s osnovicom od 1,10 x 1,10m. Cijela ideja Vrata Zemlje je rezonancija Platonovih geometrija uključenih u žičanom kosturu sa spiralnim torzijskim valovima energije rešetke Zemlje. Cijela konstrukcija je neka vrsta antene ugođene na torzijske valove. Istraživači ju nazivaju "akupunkturnom iglom" zabodenom u energetsku rešetku Zemlje.

U višestrukim pokusima, uređaj je bio aktiviran meditacijom projiciranim intencijama ljubavi grupe ljudi prema Vratima Zemlje. Dodani su bili i specijalni zvukovi! Kada se aktivirao uređaj, počele su se pojavljivati svijetlosne kugle, nazvane orb-ima koje se moglo promatrati golim okom i koje su fotografirane i normalnom i infracrvenom fotografijom. Svijetlosne kugle su bile transparentne i izgledale kao da plutaju u zraku.

Magnetometar je pokupio jaki signal na 3 metra udaljenosti od Vrata Zemlje u ELF (Ekstra Niske Frekvencije 0 - 100 Hz) području frekvencija. Jaki se pak osnovni signal fokusirao na 7,8 Hz, frekvenciju Schumann-ove rezonancije zajedno s višim harmonicima.

Vidovnjake se pozvalo posvjedočiti eksperimentu Vrata Zemlje i oni su objašnjavali kako su se Vrata Zemlje povezala s energetskom rešetkom Zemlje, po aktiviranju Vrata Zemlje i podešavanju na os Sjever - Jug. Aktivacija Vratiju Zemlje je prouzročila tijek kozmičke energije iz svemira, dok se istovremeno ista količina energije kretala iz Zemlje prema gore kroz uređaj prema iskazima motritelja, psihika.

Mogli su mjeriti toroidalni energetski vrtlog oko Vrata Zemlje; vrtlog je mjeren u horizontalnoj ravnini oko Vrata Zemlje. Objašnjenje anomalija koje su kreirala Vrata Zemlje je u skalarnim ili torzijskim valovima koji kao sveprisutni u fizikalnom vakumu uzrokuju te anomalne svijetlosne učinke. Neki vjeruju kako Vrata Zemlje stvarno djeluju kao akupunkturne igle, koje ojačavaju i uravnotežuju rešetku Zemlje.(2)

Imaginarne crte i megalitičke strukture
Začuđujuća istina glede te tematike je što je čovječanstvo znalo o postojanju energetske rešetke, koja je obuhvaćala Zemlju barem već tisuću godina. Rešetka Zemlje je jednostavno ponovno otkrivena u 21. stoljeću Sada postoji neoborivi dokaz kako su 'primitivne kulture' prošlosti, pradavne kulture koje su imale tako 'ograničeno razumijevanje fizike', znale za istančane energije Zemlje i njenu mustru rešetke!

U stvari sama je rešetka Zemlje položena u kamenju svuda po svijetu. Rešetku Zemlje čine imaginarne linije koje su označene megalitskim strukturama uključujući dolmene, menhire i krugove kamenja oko Zemlje. Megalitičke strukture su nađene svuda po svijetu oslikavajući precizne lokacije energetskih linija Zemlje. U Engleskom kraljevstvu su mjesta kao Avebury i Stonehenge na primjer smješteni na moćnim imaginarnim crtama - Ley lines.

Te se crte nalaze svugdje po svijetu i mnoge su se kulture u prošlosti referencirale na razne načina na energetske crte Zemlje, kao Kinezi, koji su ih zvali zmajevim strujama u staroj Feng-shui vještini, umjetnosti uravnoteživanja i harmoniziranja zemlje. Građenjem pagoda, hramova i kamenih struktura vjerovali su kako pomažu liječenju Zemlje. Feng-shui je Zemlji ono što je akupunktura tijelu: regulira Chi tok, nevidljive eteričke životne sile.

Australski Aboridžini referenciraju crte energetske rešetke kao crte sna, koji bi se mogao iskusiti u sanjanju (stanju povišene svijesti). Kada se konačno iscrtala rešetka Zemlje, otkrilo se kako su sve piramide i zigurati (piramide s odrezanim vrhom), kompleksi svetih hramova i krugovi kamenja širom svijeta razmješteni na vrhovima rešetke Zemlje. Spominjemo hram Maya u Yucatan-u, piramide na Giza platou i bijela piramida u Tibetu. Velika Piramida na Giza platou, piramida Khufu (Keops na grčkom) je najvažnija jer je smještena točno na sjevernom polu rešetkaste matrice Zemlje. Razlog zašto je odabran Giza plato za lokaciju Velike Piramide, je činjenica kako je to lokacija s najjačim vrtlogom etera na svijetu.

Većina ljudi zna piramide zahvaljujući onima u Egiptu i Meksiku, no piramide su raspršene širom svijeta u Kini, Japanu, Ekvadoru i El Salvadoru, Meksiku (Chichen Itza), Guatemali, Peru-u (Machu Picchu). Neki arheolozi vjeruju kako se piramide mogu naći i u Europi. Nađeni su neprirodni brežuljci prekriveni zemljom koji imaju oblike piramide u Engleskoj kod Silbury Hill-a, u Italiji u Monteveccia-u (3 moguća piramidalna oblika) i Njemačkoj.(3)

Mjesto na kojem je izgrađana Velika Piramida je vrlo specijalno; to je jedino mjesto na Zemlji gdje se najduže proteže masa zemlje u odnosu na vodu. Kada se Zemlja okruži kružnicom povučenom kroz Veliku Piramidu, onda je ukupna prekrivenost zemljom u krugu veća od pokrivenosti vodom najveća moguća na Zemljinoj kugli. To je vjerojatno bilo prepoznato u pradavnim vremenima pa je to bio razlog povlačenja meridijana nula stupnjeva. Primarni meridijan je označen jednom od načudnovatijih struktura u svijetu - Velikom Piramidom.

Izgubljeni kontinenti

Edgar Cayce je bio siguran kako Atlantida nije mit, predvidjevši kako će se naći dokaz postojanja mitskog kontinenta Atlantide, kao i kako će se eventualno i sama Atlantida otkriti. Atlantida, prema Edgar Cayce-u, je bila razarana tijekom tri glavna perioda poplava, koji su se protezali tijekom više od tisuću godina. Treće i konačno razaranje je bila kataklizma, pomak polova Zemlje koji je prouzročio potonuće zadnjeg, preostalog imperija Atlantide oko 10.500 godina p.n.e. Uz Atlantidu, Edgar Cayce je spomenuo i postojanje civilizacija Lemuria ili Mu u današnjoj Aziji. Mu je kao i Atlantida bila visoko razvijena civilizacija koja je kolabirala oko 50.000 godina prije Krista. Preživjeli u toj katastrofi su pobjegli u zemlje današnje Kine i Japana.

Postojeći je konsenzus povijesničara kako su prve emergirane civilizacije bili Sumerićan-skog i Babilonskog podrijetla. Te su civilizacije nenadano i u relativno kratkom roku emergirale prije nekih 5000 godina iz Kamenog doba. Ako bi se našli ostaci Atlantide, to bi otkriće zasigurno revolucioniziralo naš svijet i bili bi prisiljeni ponovno pisati knjige iz povijesti.

Edgar Cayce nije dvoumio oko Atlantide, potpuno precizno 1933. predviđajući kako bi se ostaci Atlantide mogli naći 1968. ili 1969. u blizini obale SAD-a. Točno je locirao na Bimini, otok u Bahamima, gdje bi se vjerojatno trebali naći ostaci hramova ispod muljevitog pijeska oceana. Prema Cayce-u, Bimini je nekoć bio dio izgubljenog imperija Atlantide, imenom Poseidia, Boga mora, koga je spominjao i Platon.

Cayce-ovo se predviđanje ostvarilo kada je 1968. civilni pilot leteći preko voda Bimini-ja otkrio podvodne strukture, koje su kasnije postale poznate kao Bimini cesta. To je od ljudi načinjena cesta dužine nekoliko stotina metara, koju je proučavao profesor Manson Valentine sa Sveučilišta Miami i koji je otkrio tu vijest medijima. Od objavljivanja otkrića profesora Valentina, gomila je istraživača pohrlila na Bahame i Kubu kako bi dobili svoj udio u onom što bi moglo biti otkriće Atlantide.

Istraživači danas traže ostatke ruševina izgubljene mitske civilizacije Atlantide i Mu ili Lumeria širom svijeta, a neki su već izvjestili o vrlo zadivljujućim nalazima. Udruženje za istraživanje i prosvijetljenje - Association for Research and Enlightenment (A.R.E.), koje održava naslijeđe Edgar Cayce-a, je formiralo tim eksperata koji rone tražeći ostatke Atlantide u vodama oko Kube i Bahama. Našli su veliku podvodnu platformu pokraj Andros otoka u zimi 2003. Pronalazaći hipotetiziraju o mogućem nalazu ostataka ogromne pradavne luke.

U vodama kraj meksičkog poluotoka Yucatan u ljeto 2003. istraživačka grupa koju je vodila ruskinja Paulina Zelitsky je našla misteriozne megalitske strukture na dubini od 600 do 700 metara, koje su nazvali MEGA. U listopadu 2004. ista se grupa vratila na istu lokaciju kako bi istražila ono što vjeruju da je Atlantida Maya. 2001. kolege Pauline Zelitsky su otkrile drugi ogromni zemljani plato u istoj regiji između Yucatan-a i Kube u dubokom usjeku sonarnom tehnologijom, koja pokazuje jasne oblike cesta, zgrada i piramide.

Koristeći podvodne robote snimili su slike bijelog pijeska s u centru jasno raspoznatljivim ogromnim strukturama, koje je napravio čovjek.(5) I dok se provodi konvencionalno istraživanje ronjenjem u potrazi za izgubljenim kontinentom pod vodom, potpuno novo područje arheologije je emergiralo primjenom satelitskih slika iz svemira. Sateliti su otkrili valovitost dna oceana kraj Bahama veličine planina koje su razmještena u geometrijskim mustrama koje bi stvarno mogle odavati piramide. Ta je otkrića izvela kompanija pod nazivom "Satelitska otkrića". Ona pomaže arheolozima i drugim istraživačima u arheološkim ekspedicijama. Kompanija objavljuje e-zine (e-magazine) 'On-line magazin razotkrivenih misterija - Mysteries Unsealed Online Magazine' na Internetu ažurirajući vijesti o napretku rada istraživača.

Satelitske slike obale Floride, pokazuju ravne crte na dnu oceana koje su dugačke stotine kilometara i sliče kanalima u savršeno ravnim crtama. One moraju biti umjetne zbog svoje nemoguće dužine i pravocrtnosti. Vrlo je malo vjerojatno da bi se takve crte mogle ostvariti tektonskim kretanjem ploča Zemlje, jer su pronađene Zemaljske pukotine koje čak idu okomito na te linije. Slične su crte nađene pod vodom kraj obala Afrike, Južne Amerike, Azora i Europe. Postoji izgleda ogromna megalitska podvodna mreža koja je povezana sa super megalitskim strukturama (piramidama). Konstrukcija je mogla davno biti iznad vode i mogla bi predstavljati ostatke izgubljene civilizacije Atlantide. Digitalno obrađene satelitske slike vjerojatno otkrivaju strukture podvodnih super velikih piramida, mjesta koja izgledaju kao gradovi i druge megalitske strukture. Potrebna su daljnja ispitivanja, no ako se može dokazati kako su strukture umjetne, izgleda kako se Atlantida izdiže. Satelitska otkrića prikupljaju sredstva i pozivaju znanstvenike na daljnje istraživanje tih podvodnih konstrukcija.(6)

1995. kraj obale Japana, blizu Okinawe, su pronađene podzemne strukture koje bi mogle biti ostaci dvorca. Arhitektura je slična arhitekturi dvoraca u blizini na kopnu. Mjesto istražuje profesor Masaki Kimura, biolog mora sa Sveučilišta Ryukyus u Okinawi. Profesor Kimura vjeruje kako struktura mora biti djelo ljudskih ruku izgubljenih civilizacija. Čak su pronašli podvodne ceste, koje dokazuju da su ljudske izrade.

Profesor geologije Truaki Ishii sa Sveučilišta u Tokiju sugerira kako strukture moraju datirati negdje oko 8.000 godina prije Krista. Drugi vjeruju kako bi mogle biti znatno starije, čak i 12.000 godina stare. U ožujku 1995. na drugoj lokaciji u vodama Okinawe ronioci su pronašli ostatke pradavnog grada, koji se prostire na površini od stona kvadratnih kilometara. Nađene su ulice, avenije, strukture lukova, stube isklesane u kamenu koje su spajane. Nekoliko mjeseci kasnije uz obale otoka Yonaguni, 300 milja južnije od Okinawe u plitkoj vodi su nađene čak i ogromne piramide!

Vijesti o potonulom gradu i piramidama bile su udarne vijesti više od godinu dana u Japanu, no činjenice su potpuno zanemarene izvan Japana. Špekulacije o pronalsku govore o ostacima legendarne civilizacije Lemuria ili Mu.(7)

15. studenog u Europi su se pojavile naslovne vijesti o otkriću grada Platonove Atlantide, kada je vođa tima američke ekspedicije, Robert Sarmast, na konferenciji za novinare tvrdio kako su našli ostatke Atlantide. Rekao je kako su našli grad s kružnim kanalima upravo onakve kakve je opisao Platon. Vjerovali su kako grad leži 1,5 km ispod morske površine pod metrima morskih sedimenata, 80 km jugoistočno od obale Cipra. Nakon 6 dana istraživanja i sonarnog snimanja područja, vratio se s dokazom o strukturama koje napravio čovjek, uključivo s 3 km dugim zidom, dubokim kanalima i nataloženih korita rijeka. Sarmast kaže kako je uspoređivao 50 naputaka deriviranih iz Platonovih knjiga sa stvarnim nalazištem i time definitivno identificirao nađeno kao grad Atlantide sa svojim utvrđenim brežuljkom - akropolisom. U svojoj ekspediciji je imao članove ekspedicije koja je otkrila olupinu Titanika. Siguran u svoje stajalište od priprema iz 2003. koje su vodile ekspediciji 2004., napisao je knjigu "Otkriće Atlantide - iznenađujući događaj za otok Cipar" (izdavač Origin Press 2003.), koja je već postala uspješnicom među turistima na Cipru.(8)

Primijenjujući istu podvodnu arheološku tehnologiju sonarnog snimanja na dnu mora u vodama Cipra, Indijski Nacionalni Institut Oceanske Tehnologije - National Institute of Ocean Technology (NIOT) je otkrio podvodne geometrijske strukture na dubini od 6 metara u Zaljevu Cambay-a nedaleko obale Gujurat-a. Podvodna arheološka istraživanja koja su uslijedila su otkrila umjetne formacije najmanje dva grada i stvarne artefakte koji su se mogli naći u tim gradovima kao što je keramičko posuđe, nakit i ljudske kosti. To je privuklo veliku pažnju, jer su povijesničari vjerovali kako se radi o jednom od sedam svetih hodočasničkih mjesta pradavne Indije, grad Dwarka, prema Sanskrit literaturi, koje je utemljio Bog Krishna. Grad je bio izgrađen na obalama rijeke, vjerojatno potonuo u more nako smrti Krishne. Otkriće Dwarka je od beskrajne važnosti za kulturu i religiozno naslijeđe Indije, a kod mnogih je to već uklonilo postojeće sumnje o povijesnoj valjanosti Veda tekstova i stvarnom postojanju Krishne.

Diskusije se nastavljaju o starosti tih gradova, a procjene znatno variraju, od rane povijesti do kasnog srednjeg vijeka. Međutim zapadni povijesničari će morati revidirati svoje pretpostavke o početku civilizaije Indije i Indus dolini, na negdje oko 2500 p.n.e zbog posljedica daljnjih ispitivanja. Artefakti, karbon metodom utvrđene starosti od 8.500 do 9.500 godina prije Krista, pronašeni u siječnju 2002. bi mogli biti indikacija kako se radi o gradu mnogo starije civilizacije.(9)

Istraživač John Michell, autor knjige "Novi pogled na Atlantidu" vjeruje kako su sve te strukture, kako na kopnu tako i pod vodom, pripadale geomantičkoj tradiciji koja je nekoć bila univerzalno poznata na Zemlji. Michell tvrdi u svojoj knjizi: "Živimo unutar ruševina pradavne strukture, koja nam zbog svoje ogromne veličine do sada bila nevidljiva".

Glavna područja na kojima su nađene piramide su na rešetci Zemlje, zona 0 stupnjeva dužine (Egipat, Giza visoravan), zona 120 stupnjeva dužine (Kukukan, Srednja Amerika, piramide maya i Azteka) te zona 240 stupnjeva dužine (Japan, podvodne piramide). Te tri zone nisu slučajne; one označavaju crte najjače energije na rešetci Zemlje, definirane Platonovim tetrahedron oblikom, piramidom s tri lica!

Najvjerojatnije objašnjenje za sve piramide koje su našene pod vodom i na kopnu, je da su naslijeđe izgubljenih civilizacija Atlantide, Mu i Lemuria. Te su civilizacije morale imati znanje etera i rešetke Zemlje.

Moć piramida

Što je tako posebno u vezi s piramidama? Zašto ih nalazimo svgdje po svijetu i zašto na rešetki Zemlje? Egiptolozi nam govore kako su Egipćani gradili piramide koje su služile kao grobnice za faraone. Međutim nikada nisu nađene mumije u Velikoj piramidi, nazvanoj po Khufu (Keopsu) faraonu za koga se pretpostavlja da je u njoj pokopan. U kasnijim godinama Egipta piramide su građene sa znatno manjom kvalitetom od enigmatske Velike piramide i te su piramide sigurno bile izgrađene kao mjesta ukopa. Međutim niz arheologa sada vjeruje kako su ranije piramide, kao ona na Giza visoravni, služile potpuno drugoj svrsi.

Kako bi pronašli razloge građenja piramida, 20 velikih piramida je izgrađeno na 8 različitih lokacija u Rusiji nakon 1990. Građene su pokraj Moskve i u Ukrajini. Sve su konstruirane iz fiber-stakla; najveća je visoka 44 metra i teška 55 tona. Istraživanja na tim piramidama su provođena više od desetljeća pod nadzorom Aleksandra Goloda, direktora poduzeća Obrane iz Moskve. Mnogi su ruski znanstvenici bili uključeni iz redova poznatih ruskih akademika, te iz područja medicinskih znanosti, biofizike i fizike.

Prikupili su mnogo podataka, koji indiciraju kako piramide pokazuju do sada nepoznatu 'moć piramida'. Istraživanja otkrivaju kako piramide mogu povećati moć imunog sustava organizma za poboljšavanje zdravlja. Agrikulturno sjeme postavljeno pokraj piramide od 1 do 5 dana daje povećanje uroda od 30% do 100%. Ruska je vojska mjerila vertikalu energije odmah iznad piramide pa do nekoliko kilometara u zrak do kuda se ta energija protezala. Stvarno začuđujuće je i poboljšanje ozonskog sloja na području piramide, te potpuni nestanak seizmičkih aktivnosti u tom području. Izvješća su potvrđena od strane Ruske Akdemije nafte i plina.

Drugi zbunjujući učinak moći piramida je onaj koji se izgleda djeluje na ljudsku svijest. Provođeni su eksperimenti na 5000 kriminalaca u zatvorima u Rusiji, koji su potajno dobivali hrani zasoljenu i popaprenu s induciranom energijom piramida. Proučavanja pokazuju kako je unutar nekoliko mjeseci unutar zatvora kriminal skoro nestao, a svekoliko se ponašanje zatvorenika poboljšalo.

Testirani si i lijekovi nakon što su bili izloženi moći piramida i njihov se potencijal povećao, dok su nuspojave nestale. Testovi su provođeni i s radioaktivnim otpadom nuklearnih centrala, koji su pokazali redukciju razine zračenja nakon izloženosti moći piramida unutar samih piramida. Obična se voda nije smrzavala i do 40 stupnjeva ispod nule, i zadržavala je svoje tekuće stanje godinama. Sintetizirani dijamanti su postali tvrđi i čišći! Svi ti učinci dokazuju realnost moći piramida i Rusi su bili uvjereni u njihovu moć, pa je Aleksandar Golod uspio uvjeriti rusku vladu 1998. da uzme uzorke kristalizirane supstancije energizirane unutar piramida na palubu MIR svemirske stanice za dobro svemirske stanice, te za općenito dobro svijeta!

Drugo iznenađujuće izvješće o moći piramida dolazi od gospodina Kirti Betai-a. U Agri u Indiji, Kirti Betai je izgradio 36.000 malih piramida i postavio ih u posebnu konfiguraciju, formirajući sustav izliječenja energijom piramida. Utemeljio je Daya Dhaar Centar Samo-pomoći, ne-profitnu organizaciju. Liječenje piramidama je besplatno i bez rezervacija raspoloživo svakomu. Gospodin Betai je već pomogao desecima tisuća ljudi, koji su posjetili njegov centar. Tvrdi kako su se dogodila 'čudesna' izliječenja neizliječivih bolesti, te poziva znanstvenike na proučavanje njegovog rada.

Izgradio je konstrukciju kako bi se izliječio od zastoja jetre i bubrega nastalog krivom terapijom lijekova. Među svojim pacijentima je i njegova supruga koja je patila od kronične astme. Tvrdi kako je izliječio ženu s dijagnosticiranom mišičnom distrofijom u tretmanu koji je trajao dvije godine. Kada je ušla u program nije mogla samostalno stajati na nogama, no nakon dvije godine mogla stajati 5 minuta. Uzorci krvi su pokazivali izliječenje od bolesti.(10)

Rekapitulacija

Grčka riječ za piramidu je 'pyramidos', koja se sastoji od riječi 'pyr' u znaćenju 'vatra' i 'amid' u znaćenju 'u sredini'. Tako piramida u stvari znaći 'vatra u sredini'. Rusko istraživanje je pokazalo kako je moć piramida stvarno 'vatra' u unutrašnjosti piramide.

Oblik piramide izgleda djeluje kao antena za spiralizirajuće torzijske valove. Pretpostavlja je kako piramida fokusira torzijske valove iz rešetke Zemlje u svoj centar. Megalitičko kamenje i strukture smještene na meridijanima rešetke Zemlje su akupunkturne igle u energetsko tijelo Gaia-e, kao što je to demonstriralo istraživanje s uređajem Vrata Zemlje. Pretpostavlja se kako su megalitske infrastrukture izgradile napredne pradavne civilizacije kako bi nas zaštitile od kozmičkih utjecaja, te stabilizirale auru i polja energije etera Zemlje.

Postoje podrobni dokazi koji sugeriraju kako je megalitske infrastrukture koristila civilizacija Atlantide za stabiliziranje kretanja tektonskih ploča, koje su bile uzrokom zemljotresa i vulkanskih aktivnosti širom svijeta. Međutim stanovnici Atlantide nisu mogli spriječiti pomak polova, koji je vjerojatno vodio uništenju Atlantide.

Sva otkrića spomenuta u ovom poglavlju pokazuju kako nužno moramo re-evaluirati i ponovno promišljati svaku knjigu, koja je pisana o ljudskoj povijesti.

Ako još uvijek niste uvjereni u postojanje visoko civiliziranih kultura prije naše sadašnje civilizacije, bacite samo pogled na slijedeće hijeroglife, nađene na zidu egipatskog hrama u Abydos-u: Nije potrebna velika imaginacija kako bi vidjeli od lijeva na desno helikopter, podmornicu, UFO i avion. A što mi stvarno znamo o Egipčanima? U slijedećm ćemo poglavlju pogledati najintrigantnije i najmisterioznije konstrukcije ikada napravljene od čovjeka, Veliku piramidu na Giza visoravni i vidjeti kako su znanstvenici počeli rješavati tu enigmu. Indikacije su kako se Velika piramida ne smije pridruživati Egipčanima, već stanovnicima Atlantide.

www.soulsofdistortion.nl




Ljude su od pamtivijeka interesirale misterije na koje nisu mogli dobiti adekvatne odgovore, pojedine antičke misterije su i dan danas neobjašnjive i još uvijek jednako primamljive. Neke od takvih nepoznanica su planetarne anomalije koje najviše poznamo preko nestanaka ljudi, brodova i zrakoplova u Bermudskom trokutu. Platon je davno napisao: „Kada bi netko pogledao Zemlju iz visine ona bi nalikovala lopti sastavljenoj od dvanaest dijelova." To jest da nalikuje dodekaedru. Platon je smatrao da je planetarna struktura evoluirala iz jednostavnih geometrijskih oblika ka složenim oblicima. Takva tijela su nazvana: Platonova kruta tijela; tetraedar, kocka ili heksaedar, oktaedar, dodekaedar itd... Platon je u svom djelu Timej ili Timeus svakom od oblika pridodao jedan od osnovnih metafizičkih elemenata; voda, zrak, vatra i zemlja, po njegovom uvjerenju dodekaedar pripada Zemlji. Predivna plava lopta, naša Zemlja, ne izgleda kao dodekaedar, zar ne? Ali mi jako dobro znamo da Zemlja iz svemira nalikuje sferi malo spljoštenoj na polovima i razvučenoj na Ekvatoru.

Je li moguće da je slavni Platon samo lupetao gluposti, ili u njegovoj ideji ima nekakve istine?

1972. godine je biolog Ivan Sanderson u svojoj knjizi: „The Twelve Devil's Graveyards Around the World" – Dvanaest vražjih groblja oko svijeta, posebno obratio pažnju na nestanke brodova i zrakoplova širom planete, na magnetske anomalije i druge neobične pojave koje su se konstantno ponavljale na određenim područjima. Jesu li zračna i morska vrtloženja stvaran razlog anomalija? Sanderson je dugogodišnjim ispitivanjem stvarao statistike i bilježio sve neobjašnjive nestanke ljudi i prijevoznih sredstava, počevši od dobro poznatog Bermudskog trokuta sve do Pacifika i Vražjeg mora koje se nalazi jugoistočno od Japana. Sanderson je pretpostavljao da anomalije u takvim područjima stvaraju jake zračne i morske struje, no brodovi i zrakoplovi su nestajali i za vrijeme lijepog vremena i nedostatka ovakvih prirodnih faktora.

Najviše su rezultata na ovom polju ostvarili Ruski znanstvenici tijekom 70. godina XX vijeka. 1973., Komsomolskaya Pravda – oficijelna tiskovina u nekadašnjem SSSR-u namijenjena mlađim čitateljima – je objavila tekst pod nazivom „Zemljo, što si ti zapravo?". Ima li "Davidova zvijezda" dublje metafizičko značenje, povezano s eventualnom kristalnom unutrašnjošću Zemlje? U njemu grupa znanstvenika raspravlja o tome da je Zemlja sve osim jednostavne sfere, i da je naša planeta započela svoj razvoj kao kristal s jasnim kutovima i bridovima, te da je nakon milenija akcija i reakcija na Zemlji i utjecaja mnogih sila, planeta dobila ovaj sferičan izgled iako je njeno kristalno središte ostalo netaknuto. Sovjetski znanstvenici su objasnili kako bridovi tog kristala sada leže zakopani pod planetarnom korom, neki od njih su usporedili kristalnu planetarnu unutrašnjost s kostima i skeletom, a ostatak na površini s mesom i kožom. Skeptici tvrde da se u mnoštvu točaka s istovjetnim parametrima lako pronađu pravilni uzorci, istu stvar tvrde i za Goncharova otkrića. Nikolai Goncharov povjesničar s Moskovskog Sveučilišta je ispitivao povijesne reference koje imaju veze s ovakvim navodima, i otkrio je da su slične teorije stvorile kozmologiju u čijem je središtu Zemlja. On je primijetio kako su sve najranije ljudske kulture nastale na pravilnim rastojanjima od Ekvatora i jedne od drugih, tvoreći mrežu pravilnih oblika.Jesu li megalitni spomenici i prastari kompleksi tek tako razbacani po Zemlji, ili postoji uzorak kojeg mi ne shvaćamo? On je mapirao sva tada poznata prapovijesna megalitna središta počevši od onih u Francuskoj do Italije i otkrio da su zbog nekog razloga takvi pradavni ljudski centri stvarani s nevjerojatnom pravilnošću na do tada nepoznatim pravcima.

Takozvana "Ruska mreža," zasnovana na ideji da se u planetarnoj unutrašnjosti nalazi kristal jasnih bridova i pravilnih ploha. Kada se Goncharov sreo s inženjerom i konstruktorom Vyacheslavom Morozovim i Valeryjem Makarovim – inženjerom elektronike, počeli su otkrivati i druge poveznice koje su ih dovele na pomisao da planeta zaista ima kristalnu unutrašnjost pravilnih i ravnomjerno raspoređenih ploha i da su pradavni narodi o tome znali puno više od nas. Nakon nekoliko godina rada ovaj trio je objavio svoje istraživanje u popularnoj znanstvenoj tiskovini Akademije Znanosti SSSR-a koja se nazivala: Khimiya i Zhizn – Kemija i Život, u tekstu koji je nosio naslov: „Je li Zemlja veliki kristal?". U istom tekstu oni su napravili osvrt na Sandersonov rad tvrdeći da se sve pravilne i simetrične plohe planetarnog kristala mogu podijeliti na manje i pravilne simetrične plohe na kojima će se bez greške pronalaziti prastari spomenici nestalih kultura, dok se u nekima pojavljuju jake anomalije. Onu su Zemlju kao i Platon podijelili na 12 velikih ploha, koje se dalje mogu usitnjavati i na čijim bridovima će se pojavljivati ostatci pradavnih kultura.


Uredno poredani monolitni spomenici diljem svijeta, slučajnosti ili ne?
David D. Zink je u svojoj knjizi „A Journey to the World's Most Mysterious Megalithic Sites" – Putovanje na najmisterioznije megalitske lokacije svijeta, također opazio da se sve megalitne strukture nalaze na sjecištima pravilno raspoređene svjetske mreže, ili na njihovim linijama. Becker Hagensova planetarna mreža zasnovana na ikosaedru – pravilnom poliedru sačinjenom od 20 jednakih istostraničnih trokuta. No s vremenom je prevladala Becher-Hagensova teorija u kojoj se sa sigurnošću mogu označiti 10 zemljopisnih područja koji se nalaze na istoj udaljenosti od Ekvatora, s istim površinom i trokutastom formacijom i mrežom koja se priža cik-cak preko Ekvatora, u čijim su se pravilnim intervalima pronašle anomalije u ovim područjima;

Sjeverna hemisfera:
Vražje more, ili Zmajski trokut – u blizini Japana
Hamakulia – u blizini Havaja
Bermudski trokut – istočno od Floride
Alžirski trokut – u zapadnom dijelu Sahare
Mohenđo Daro Rama – koji prekriva veći dio Indije i Pakistana

Južna hemisfera:
Whartonov bazen – zapadno od Australije
Hebridiska brazda – sjeverno od Novog Zelanda
Uskršnji otoci i područje oko njih
Južno Atlantska anomalija – istočno od obale Brazila
Trokut Zimbavea – područje južnog Madagaskara i istočne Afrike

Sanderson je tim područjima pridodao južni i sjeverni pol.


Bill Becker i Bethe Hagens - po kojima je najdorađenija i najkompleksnija planetarna mreža 1983. dobila ime – su ispitivali Platonove i Pitagorine principe i primjenjivali su ih na specifične pozicije na planeti, oni su dodatno potvrdili Sandersonove navode no usput su otkrili još složeniju strukturu mreže koja je nastavila pratiti anomalije i prastare strukture. Becker i Hagens su osim Platonovih krutih tijela, prihvatili Pitagorejsku kozmičku morfologiju koja je dodatno komplicirala izgled harmonične planetarne mreže, no na takav način su otkriveni i neki arheološki lokaliteti koji nisu bili poznati no ovaj je dvojac predvidio njihovo postojanje, zahvaljujući mreži koju su vrlo detaljno unijeli u karte. Dijelovi mreže koji se nalaze pod morem ili pijeskom vjerojatno skrivaju još mnoge tajne. Ovaj dvojac se esencijalno složio s ispitivanjima ruskog trija znanstvenika no smatrali su da je njihova ideja nedovršena i nedorađena i da bi ovakva problematika zaslužila dodatno istraživanje.

Ali što zapravo možemo reći o takozvanim vražjim trokutima ili područjima s čudnim anomalijama?

Područje Bermudskog trokuta je narazvikanija anomalija unutar planetarne mreže. Većina pobornika misterija je čula za Bermudski trokut, o njemu se jako puno pisalo i govorilo, stvarali su se filmovi i dokumentarci i vrlo se dobro zna koliko je ljudi, brodova i zrakoplova nestalo na tom području. Na drugoj stani svijeta jugoistočno od Japana nalazi se još jedan takav prostor s mnogo neobjašnjivih nestanaka, njegovo ime je 魔の海 Ma no Umi – Vražje more, Zmajski trokut ili Formozin trokut, površinom i položajem je istovjetan s Bermudskim trokutom. Vražje more, pored Japana, je ekvivalent Bermudskom trokutu. Ovo područje nalazi se između Japana i otoka Bonin na jugoistoku, uključujući i veliki dio Filipinskog mora prema arhipelagu Ryukyu na zapadu. Svoju zloglasnu reputaciju nosi već 400. godina i o nestanku bordova i ljudi na ovom području su pisali kineski i japanski kroničari. Japanska ratna mornarica je izgubila pet ratnih brodova između 1952.-1954 na području Vražjeg mora. Na tim brodovima je služilo preko 700 ljudi i nitko od njih nije spašen. Japanski znanstveni brod Kaiyo Maru No 5 snimljen 1950. Od 1949.-1953. Na istom području nestalo je sedam ribarskih brodova, od kojih je jedan uspio poslati SOS signal. 24.09.1952. japanski znanstveni brod Kaiyo Maru No 5, je nestao u tom prostoru ispitujući podvodni vulkan Myojin-sho, koji je eruptirao baš za vrijeme ekspedicije. Smatra se da je znanstveni brod nastradao zbog erupcije odvodeći 30 ljudi s broda u smrt. Netom nakon ovih događaja japanska vlada je poslala brod s preko 100 znanstvenika da razriješe tajanstvene nestanke no i oni su netragom nestali nakon toga je japanska vlada područje Vražjeg mora oficijelno proglasila opasnom zonom. Ovo je samo dio nestanaka u navedenom području i s njima se neću dodatno baviti jer sam samo željela ilustrirati zbog čega su takve lokacije od našeg interesa.

"Earth grid" s pomoćnim linijama zasnovanih na teoriji Ley lines ili zmajevih crta.
No sada bih se trebala vratiti malo dalje u prošlost jer se o ovakvim stvarima pisalo i prije istraživanja modernih znanstvenika, riječ je o takozvanim Ley lines ili zmajskim linijama. No na žalost ovakve informacije su prigrlila New Age društva, tako da ih je znanost automatski odbacila kao nevrijedne i neadekvatne za istraživanje. Blackova otkrića su više nego li interesantna. 1870. William Henry Black je predao rad Britanskom Arheološkom Udruženju – BAU, pod nazivom; „Boundaries and Landmarks" - Granice i prirodne znamenitosti, u kojima je otkrio da su različiti spomenici i građevine iz prošlosti diljem zapadne Europe postavljeni u pravilnoj geometrijskoj mreži i na određenim sjecištima i harmonično postavljenim linijama i krivuljama. BAU nije odbila takve navode ali ih nije ni dodatno ispitivala. Ravni putovi povezani s megalitnim središtima Britanije. 1921., Alfred Watkins, je u svojoj knjizi „The Old Straight Track" – Stari ravni putovi, primijetio kako su prastari stanovnici Britanije pravili ceste koje su nalikovale pravilnoj četvrtastoj romboidnoj mreži bez obzira na konfiguraciju terena i na tim su cestama izgradili svetišta, gradove i veća središta, koristeći prirodne značajke kao neku vrstu putokaza i točku za daljnja ravnanja istih. Watkins je pronašao brojne takve prastare rute no javnost je zanemarila njegova istraživanja jer je on smatrao da su rute napravljene na energetskim meridijanima i mjestima od posebne mistične važnosti. Stvari su se dodatno zakomplicirale kada su se počele stvarati različite „teorije zavjere" od kojih je najpoznatija ona vezana za svetu geometriju, zmajske linije i Rennes-le-Château u Francuskoj. Katolička je crkva ubijala Katare na sve moguće monstruozne načine, jednom je prilikom spalila 100 Katara koji se nisu htjeli preobratiti na katolicizam, ova se užasna masovna lomača nalazila podno utvrđenoga grada Montesegura koji se nalazi u blizini Rennes-le-Château u Francuskoj. Naime otkriveno je da su Katari – famozni gnostici s juga Francuske koje je katolička crkva sistematski i zvjerski iskorjenjivala od 1147. do 1244. – stvarali svoja uporišta po uzorcima na pravilan raspored takozvane „svete geometrije" ili zlatnom rezu. Rennes-le-Château se nalazi na zapadnom kraku pentagrama, u čijim ostalim vrhovima se nalaze; nekadašnje templarsko uporište St. Just et le Bezu, te Bugarach kojeg opsjedaju New Ageri vjerujući da će ovo maleno mjesto jedino preživjeti Armagedon i drugi prastari srednjovjekovni dvorci i utvrde koji su se slučajno ili namjerno našli na strateškim pozicijama čudno ukonponiranim u oblik pentagrama.
Utvrda St. Just et le Bezu nalazi se na jugozapadnom kraju interesantnog topografskog pentagrana u blizini znamenitog Rennes-le-Châteaua. Skeptike su dodatno razljutile tvrdnje određenih osoba koje se bave kanaliziranjem da se na područjima s najvećim anomalijama uključujući na sjevernom i južnom polu, Bermudskom trokutu, itd nalaze potopljene piramide s energiziranim kristalima koji povremeno stvaraju toliko jake anomalije da sve što im se nađe na putu prebacuju u određenu paralelnu dimenziju i smrznuto vrijeme. No nakon što je oceanograf Paulina Zelitsky pored obale Kube pronašla potopljeni kompleks s piramidalnim strukturama, zgradama, ulicama i slično, ne bi me čudilo da još što "ispliva na površinu." Interesantno je da je Paulina Zelitsky potpopljeni grad našla na crti – planetarne mreže – koja se nastavlja uz zapadni dio stranice Bermudskog trokuta točnije uz jugozapadnu obale Kube.


Špilja pored rudnika Nacia u Meksiku sadrži kristale težine do 55 tona. Je li ovo pokazatelj koji potvrđuje navode znanstvenika o kristalnoj unutrašnjosti planete? Na Matrix Worldu je nedavno objavljen tekst pod nazivom: "Najveći kristali na svijetu: Gigantska kristalna špilja u Meksiku," u kojem se jasno vidi da unutrašnjost naše planete krije tajne o kojima nismo mogli ni sanjati, kristalna špilja u rudniku Nacia u saveznoj državi Chihuahua je možda realan pokazatelj koliko malo znamo o unutrašnjosti Zemlje i da navodi istraživača o možebitnoj kristalnoj unutrašnjosti planete nisu samo obična priča. Smatram da naša planeta ima toliko nepoznanica koje znanost ne istražuje ili mi o tim istraživanjima jako malo znamo naročito ako su ona vezana za „škakljive teme" ili ako pobijaju općeprihvaćene paradigme. Ljudsko biće je po prirodi radoznalo, prije ili kasnije istina izađe na vidjelo, nadam se da ćemo uskoro imati puno više verificiranih informacija koje će nam objasniti kako se i zašto stvaraju anomalije na određenim lokacijama na planeti i zašto su prastari ljudi gradili svoja uporišta na mjestima koja, vidljiva samo uz pomoć moderne kartografije, stvaraju čudesne i očigledne geometrijski pravilne mreže.
matrixworld-hr.com
http://www.hrastovic-inzenjering.hr/alter-energija/energetska-mrea.html