Mnogi ljudi prepoznaju potrebu promjene takvog ega kako bi se olakšao kreativni proces. A tu su i drugi, više interni i suptilni aspekti svijesti koji pomažu stvaranju više eksterne vrste “ega”, koji tada može predstavljati prepreku kreativnosti.

Skloni smo snažno prosuđivati druge, sebe i stvarnost u koju živimo, na načine koji ograničavaju kreativno izražavanje. Kao što je primijetila glumica Madlyn Rhue, “pogreška koju svi činimo je to što mislimo da postoje određeni standardi i da ih moramo zadovoljiti kako bismo osigurali svoje mjesto u univerzalnoj hijerarhiji. Ali hijerarhije u umjetničkom izražavanju ne važe, niti su univerzalne; one su osobne” (iz knjige “Glumci kao umjetnici.”)

Kreativnost proizlazi iz relativno neopterećenog istraživanja potencijala – u svijetu i u nama samima. Marija Rocamora, osnivačica Rocamora škole u Los Angelesu koja se bavi tečajevima svjesnosti, kaže: “tehničko preslagivanje ideje “ega” uključuje bilo kakve prosudbe o sebi, ideje i koncepte o tome kako bi stvari “trebale biti”. To je glas koji obično sputava kreativni proces. Ego je mjesto na kojem razmišljanje prekriva svjesnost.

Pitanje studentice Gilbertu i Georgeu: Što biste poručili mladim umjetnicima?

Gilbert i George: Da puno ne razmišljaju. Oni koji slikaju glavom nikada neće biti dobri umjetnici.

~Gilbert i George, predavanje na Likovnoj akademiji za vrijeme posjeta Zagrebu

Marija Rocamora primjećuje da se mnoge umjetnosti temelje na “sučelju između tehnike i slobode. Nakon što jednom upoznamo formu, kreativnost je sloboda u formi, točka u kojoj se nepoznato susreće sa poznatim. Prava magija je kad svijest prepoznaje svoj vlastiti napredak, kada vidi taj djetinji osjećaj, osjećaj nevinosti, spontanosti, osjećaj opuštenosti koji omogućava impulsima da prodru kroz formu.”..

Pisac i psihoterapeut Connie Zweig, koji polazi od jungijanskog pogleda na emocionalnu i kreativnu slobodu, piše o konceptu sakrivenog, relativno nesvjesnog dijela naše psihe koja ima “zabranjene” osjećaje, tajne želje — i kreativne potrebe: “Sjena djeluje kao psihički imunološki sustav, definirajući što je sebstvo a što nije. Za različite ljude, iz različitih obitelji i kultura, variraju stvari koje padaju u sebstvo i one koje padaju u sjenu.”

Na primjer, neki dopuštaju izražavanje agresivnosti i ljutnje,no većina ne dopušta. Neki dopuštaju seksualnost, ranjivosti ili jake emocije; mnogi ne. Neki dopuštaju financijske ambicije, ili umjetničko izražavanje, ili intelektualni razvoj, a neki ne. ” (Iz “Upoznavanje sa sjenom”)

Filozof i duhovni učitelj Krishnamurti (1895-1986) imao je mnogo za reći o sebstvu i ne-sebstvu, i tome kako razmišljanje može ometati dostupnost stvarnosti.

On je napisao: “Istina vam može doći samo onda kad su vaš um i srce jednostavni, čisti, i u vašem srcu postoji ljubav, ne ako je vaše srce ispunjeno stvarima iz glave…kada ste jednostavno ljudsko biće bez etikete, bez zemlje. Ovo znači da se morate osloboditi svih tih stvari i dopustiti istini da se pojavi: a ona može doći samo kad je um prazan, kad um prestane stvarati.”  (Iz “Knjige života”).

Tay Dall, izvor slike: southafricanartists.com

Konzultantica za kreativnost Viki King napisala je konkretan primjer toga kako razmišljanje može sprečavati izražavanje: “Recimo da imate veliku crnu kutiju koja predstavlja vašu kreativnost, i zamislite kako je u toj crnoj kutiji mali bijeli psić. Ali bez obzira na to što radite – vičete, nagovarate, podmićujete – ne možete ga natjerati da izađe iz kutije. Znate li zašto? To nije mali bijeli psić. To uopće nije ono što mislite da jest, i vaša unaprijed zamišljena koncepcija toga što je unutra i zadržava ga unutra.”(iz njene knjige “Kako napisati scenarij u 21 dan…”)

Psiholog Mihaly Csikszentmihaly piše: “Kako bi spriječio svoje uništenje, ego nas tjera da stalno budemo na oprezu oko bilo čega što prijeti simbolima na koje se on oslanja (pri stvaranju identiteta). Naš pogled na svijet počinje se dijeliti na “dobro” i “loše”, stvari koje potpomažu sliku sebstva…i one koje joj prijete. Tako funkcionira treći veo Maye: on iskrivljava stvarnost kako bi je prilagodio potrebama ega” (Iz knjige: “Rastuće sebstvo.”)

Te “potrebe ega” često su veliki problem upravo za filmske djelatnike. ..Melora Hardin, uspješna glumica i pjevačica, smatra da kada radite u glumačkim vodama, “stalno vas testiraju. To je izrazito kompetitivno okruženje i što god da radite, uvijek ste okruženi različitim ličnostima…ponekad je teško ostati svjestan jer morate napraviti ok radnu situaciju s tim ljudima, i skloni ste tome da pustite ego da umaršira i pomisli da se može pobrinuti za sve…”

“Uvijek zamišljam svoj ego kao vojnika koji maršira i kaže “Sve je pod kontrolom” i pokušava glumiti princa na bijelom konju, nekog superjunaka, iako to zapravo nije. “

Izvor slike: youaredoingthatwrong.wordpress.com

“Najbolji dio sebe koji možete dati u takvim poslovnim situacijama, je onaj dio koji može sjesti i biti strpljiv.” Ali, primjećuje ona, svjesnost je spori proces, i “za njega nema mnogo razumijevanja u našoj kulturi. Mnogo smo više društvo brzine, koje nagrađuje brze mislioce, brze govornike, zbijače šala.”

Hardin kaže da joj, osim treninga svjesnosti koje je polazila, pomaže “bilo što što je povezuje sa tijelom. Ples i joga, bilo kakva fizička aktivnost, bilo što što djeluje utišavajuće i intimno i osobno vama samima. Ples može djelovati nevjerojatno usmjerujuće na sebe, ali kad je pažnja fokusirana.”

“A opet, možete biti i stvarno fokusirani, ali ne na način koji izbacuje iz ega; recimo, fokusirani na izvršavanje zadatka, kao što je činjenje nekog pokreta ljepšim danas nego što je bio jučer.  U tome postoji nešto tako meditativno, nešto onkraj ega.  Sve u čemu se morate toliko jako koncentrirati, krasan je način da natjerate vlastiti mozak da ušuti.”

Douglas Eby