Melita Denning – Osborne Phillips - DUHOVNI RAZVOJ I PSIHIČKA SAMO-OBRANA

Svi utjecaji, bili dobri ili loši imaju prirodnu tendenciju da se, ako ih odbaci primalac kojem su namjenjeni, vrate svom izvoru, osobi koja ih je poslala. Melita Denning – Osborne Phillips - DUHOVNI RAZVOJ I PSIHIČKA SAMO-OBRANA

Buddha je proučavao društvene običaje te shvatio kako se mnogo patnje rađa iz zlobe, iz glupih uvreda koje se zadaju da bi se zadovoljila ispraznost i sebičan ponos. I Buddha progovori: "Učini li mi tko nepravdu, obdarit ću ga plemenitom ljubavlju: što mi više zla dođe od njega, to veće dobro doći će mu od mene; miris dobrote ići će k meni, zadah zla k njemu".

Neki glupan sazna da se Buddha drži načela ljubavi, da uzvraća zlo dobrim te ga htjede izazvati.

Buddha ne odgovaraše, smilova se gluposti njegovoj. Kad čovjek prestade s vrijeđanjem, Buddha ga upita: "Sinko, ne prihvati li čovjek dar koji mu se nudi, kome taj dar pripada?" On odgovori: "Pripada čovjeku koji ga je nudio".

"Sine moj", reče Buddha, "ti si me napadao, no ja odbih prihvatiti tvoje uvrede, moleći te da ih zadržiš za sebe. Nije li to neugodno? Kao što jeka pripada zvuku, i sjena tijelu, tako nesreća nepogrešivo zahvaća onoga tko čini zlo".

Čovjek ne odgovori, a Buddha nastavi: "Pakosnik koji vrijeđa kreposnika nalik je čovjeku što isteže vrat pljujući u nebo; upljuvak ne blati nebo, vraća se na lice pljuvatelja. Klevetnik je nalik čovjeku što prosipa prašinu protiv vjetra; lice svoje zaprašuje.

Kreposnik ne može biti oštećen, smutnja koju mu drugi želi nametnuti njemu se i vraća." Čovjek ode smućen, ali se vrati Buddhi pod okrilje. Sutra Četrdeset dva odsjeka

DUHOVNI SUVERENITET

Duhovni je suverenitet osviješteno stanje koje proizlazi iz mudrosti koju stječete kada istinski shvatite svoju povezanost sa svemirom. To donosi osjećaj slobode, kroz osjećajno pročišćenje. Do punog duhovnog suvereniteta dolazi kada nadvladamo potrebu ega za okrivljavanjern i manipulacijom, te kada dođe do dubokog otkrivenja u kojem nutarnje biće u potpunosti shvati svoju ulogu kao isključivog stvaraoca svoje stvarnosti. U takvom se stanju pojmovi samoodgovornosti i samosvojnosti ne mogu nijekati. Napokon se u potpunosti prihvaća odgovornost za vlastita djela i izbore. Za potrebe rasprave koja slijedi, donosimo određenja nekih pojmova. Ona su ovdje samo kao sredstvo objašnjavanja načela duhovnog suvereniteta.

Privilegija: privilegija je formalno dopuštenje vlasti kako bi neka osoba mogla uživati poseban status ili činiti djelo koje bi se inače od strane tih istih vlasti smatralo "ilegalnim". Nerijetko se, kod stjecanja privilegija, moramo odreći nekih prirodnih prava. Na primjer, cjelokupno čovječanstvo uživa prirodno pravo međusobnog udruživanja u ljubavi. Međutim, u okvirima zakona što su ih ljudi uspostavili, potrebno je i formalno dopuštenje - privilegija - tako što se od "opunomoćenih vlasti" dobija odgovarajući dokument.

Pravo: pravo je iskaz prirodnog stanja postojanja, bilo priznatog ili nepriznatog, što ga implicitno posjeduju svi ljudi. Na primjer, pravo na zaljubljivanje je bjelodano, ali ga vlasti nužno ne priznaju. Prava mogu predstavljati i produžetak univerzalnih zakona. Prava se ukidaju kada se mijenjaju za privilegije, budući da ih u tom slučaju regulira tijelo s odgovarajućim ovlastirna. (Na primjer, kada sklopite ugovor s državom putem izdavanja dopuštenja za vjenčanje). Kada se prirodna prava zamijene za privilegije što ih je uspostavio čovjek, a daju ih vanjski izvori, ljudi gube svoj suverenitet, te su podložni vlastima koje dodjeluju privilegije. I tako više nisu odgovorni za sebe.

Građansko pravo: građansko je pravo od čovjeka utemeIjena struktura koja organizira, nadzire, kažnjava i nagrađuje pojedince koji su se svojih prava odrekli u zamjenu za privilegije. Time se osigurava ovisnost ljudi o vlastima, umjesto da se potiče samo-odgovornost.

Običajno pravo: duh se običajnoga prava temelji na ideji samo-odgovornosti i prirodnih prava. U okviru Ustava Sjedinjenih Država, priznaje se kao prirodno stanje postojanja. Međutim, tijekom je prošloga stoljeća običajno pravo sustavno zamjenjivano onim građanskim. Običajno je pravo u svom najčišćem obliku pokušaj očuvanja prava, promicanja samo-odgovornosti i osobnoga rasta, te izražavanja univerzalnih zakona na Zemlji.

Suverenitet: suverenitet je stanje postojanja što ga ljudi postižu kada u potpunosti na sebe preuzmu odgovornost za vlastite živote i djela, kao i za način na koji njihovi izbori utječu na ljude oko njih. Razmotrite što se događa diljem svijeta. Svuda postoji proturječje između usvojenih filozofija i samih djela. Navedena proturječja uvelike remete funkcioniranje vašega svijeta i šalju zbunjujuće poruke stanovnicima Zemlje. Ako pomno promotrite, vidjet ćete kako, iako izražavate želju za duhovnim i osjećajnim suve-renitetom, zapravo postižete upravo suprotno. To stvara sve veće nezadovoljstvo u srcima i umovima savjesnih pojedinaca. Razmotrimo sada koliko je duboko usađen osjećaj kulturnog nesuvereniteta, i kako je zapravo to stanje postojanja drevno. Brojni ljudi obrazovne, političke i vjerske ustanove smatraju temeljima tjelesne stvarnosti. Na primjer, brojni se pojedinci vrlo povoljno izražavaju o Ustavu Sjedinjenih Država, i o tome kako on jamči slobodu svim ljudima. Pa ipak, od 1776. su se godine zbili neki događaji koji su vrlo postupno ljude naveli na uvjerenje kako koračaju putem slobode, dok se zapravo događa upravo suprotno. Brojne sustave uvjerenja koji postoje na Zemlji naučili ste zapravo od svojih vanzemaljskih praotaca prije više tisuća godina. Vaši su se praoci suočavali s istim pitanjima, te su na Zemlju gledali kao na mjesto na kojem bi ona jednorn zauvijek mogla biti riješena. Živimo u razdoblju u kojem se ljudi ili mogu dati dalje porobiti, ili napokon postići suverenitet. U sljedećih će pedeset godina ljudi morati donijeti neke odluke o planetarnoj suverenosti, te surađivati oko njena uspostavljanja. Brojni su skriveni kompromisi koji ljude danas drže u ropstvu. Evo jednog primjera. Društvo vas uči da je brak jedina društveno i pravno utemeljena institucija zajedničkog života muškarca i žene. U tom vas se smislu ohrabruje u uvjerenju da, ako ste vjenčani, uživate neke privilegije što ih oni koji nisu u braku nemaju. Kada sklopite ugovor (poput, na pri-mjer, bračnog), postoje i neke druge stvari, izvan samog braka, koje ovdje valja uzeti u obzir. Kada potpišete bilo što što ima veze s nekim upravnim tijelom, nerijetko se određenih prava odričete. Iako to nije poznato, u nekim američkim državama, kada civilno sklopite brak, odričete se prava da svoju djecu obrazujete na način koji držite primjerenim, ili birate određeni oblik liječničke zaštite, ili pak duhovnog odgoja. Djeca time na neki način dolaze pod skrb države. Ovisno o zakonima u datom trenutku, država je zapravo ta koja u konačnici nadzire odgoj vaše djece. Iako to možda odgovara roditeljima koji ne žele odgovarati za podizanje svoje djece, to nikako nije slučaj s onima koji žele preuzeti odgovornost za sebe i svoju obitelj. Gdje vi sta-vljate točku? Želite li se prepustiti ljudskim (i ustavnim) pravima u zamjenu za ovisnost o autoritetu države? Važno je pritom zapamtiti da se ne radi toliko o nečijoj želji da vam oduzme moć, već da je, radi vaših dubokih uvjerenja koja se ponavljaju tisućama godina, društvo razvilo skrovite načine putem kojih sebi oduzima moć. Nije, dakle, toliko stvar u tome da bi vam netko oduzimao moć, već u tome da je se vi svojevoljno odričete. Kada se moć svojevoljno preda upravnom tijelu, ona je poput grude snijega koja kotrlja-njem niz brijeg skuplja sve više moći i zamaha, uključujući sve u svoju putanju. lzvorno su vlade bile namijenjene samo služenju i zaštiti. Američko je odvajanje od Engleske izborno trebalo osloboditi samosvjesne pojedince od tiranije autoritativnog tijela koje je izmaklo nadzoru. Želja je bila stvoriti samo-odgovornu naciju suverenih pojedinaca. Je li Amerika sada započela ciklus ovisnosti, borbi za moć i nejednakosti? Zasad vas u školi ne uče da možete izabrati hoćete li svoju prirodnu moć i suverenitet zadržati za sebe ili ih predati drugome. Praoci su SAD to znali, i pokušali ostvariti kroz Ustav i Povelju o pravima. Ta šačica ljudi poznata pod imenom "oci-utemeljitelji" imala je snažnu duhovnu pozadinu, te je iznad svega željela zajednicu koja će se temeljiti na duhovnim zakonima. Bila je to jedna od prvih skupina ljudi nakon pada Atlantide koja je na Zemlji pokušala stvoriti model 4D (četvrte dimenzije). Osjetili su kako se planetarna energija mijenja, te su bili ispred svoga vremena. Njihove su nakane bile čiste. Međutim, snježna se kugla počela kotrljati, a vladajuća tijela uvjeravati ljude kako im je potrebna zaštita od bezlikih neprijatelja. To se zaštitno tijelo pretvorilo u vojni kompleks, koji mora osigurati vlastiti opstanak. Također je izraslo i u senatore i zastupnike kongresa, koji tvrde kako štite vaše interese, ali često služe samo svojima. Izraslo je nadalje u porezne činovnike koji u sklopu Ustava djeluju neustavno. Izraslo je u vlade u sjeni koje su izvan svakog zakona, i koje osiguravaju proračune za "crne" projekte koje američki narod, pa niti Kon-gres, nije odobrio. I, što je vjerojatno najgore od svega, izraslo je u one koji pod svaku cijenu moraju manipulirati javnim mijenjem da bi vas uspavali i tako mogli dalje provoditi svoje planove.

Kako postati odgovoran

Sve se to zbilo zato što ste se odrekli svoga prava na odabir svoje sudbine. Umjesto samo-odgovornih suverenih pojedinaca, postali ste ovisnici. Međutim, i to je samo dio većeg plana. Iz ovog ćete stanja, u kojem ste lišeni svake moći, uistinu naučiti lekciju o svojoj suverenosti. Kada svoju moć predate drugoj osobi ili instituciji, odričete se svog suvereniteta. Građansko pravo se brine za to da je uvijek netko žrtva. Ono se gradi na stavu da je samo jedna strana odgovorna za neki čin koji uključuje i druge. Taj sustav, koji prevladava, pojačava ideju prema kojoj je, od dvije stranke jedna kriva. Ako se krivica uvijek svaljuje na nekog drugog (jer, razumije se, svatko uvijek podrazumijeva vlastitu nedužnost), mora postojati sustav koji kažnjava "krivca". I tako se podržava uloga žrtve, budući da ste prinuđeni sebe i druge proglasiti krivima ili nedužnima. Kako li samo često na televiziji možemo vidjeti reklamu za osiguranje u kojoj osiguranik kaže: "nisam bio kriv. Ne zaslužujem li nešto zauzvrat za svu bol i patnju?" Takav sustav nagrađuje žrtve! Ako je to istina, želi li društvo uistinu napustiti pojam žrtve? Kada ste žrtva, ne trebate preuzeti odgovornost za sebe. To je za mnoge ljude vrlo privlačna pomisao. Ljudi nikada ne vole promjene koje se događaju prekonoć. To je za njih preveliki šok. Međutim, većina ljudi nije svjesna da zapravo nastavlja ciklus straha, neod-govornosti, okrivljavanja i igranja žrtve. Zamislite kako bi bilo da se vozite cestom, a da svatko zna kako sam stvara svoju stvarnost. Što bi bilo kada bi svi znali da za sve što im se događa postoji neki vrlo određeni razlog. Bi li tada bili vlasnici svoje stvarnosti? Bi li postali odgovorniji? Ako vjerujete da sami stvarate svoju stvarnost, a naletjeli ste na nekoga automobilom, preuzet ćete odgovornost za taj svoj čin. Čak i da vas netko udari straga, priznat ćete da je taj događaj dijelom vaše stvarnosti, jer ste ga na neki način "navukli" na sebe da biste učili i rasli. Jednom kada napustite pojam žrtve, jedni druge počinjete istinski podupirati. Tada postajete planetarna zajednica. Naposljetku ćete otkriti kako ono što vam donosi samo-odgovornost daleko nadmašuje "nagrade" što ste ih nekoć dobivali kao žrtva. Zamislite strukturu društva koje podržava takva uvjerenja. Bilo bi to društvo bez žrtava. Društvo koje je u potpunosti spremno preuzeti odgovornost za sve što se događa njegovim ljudima. Ljudi se sada kreću u tom pravcu, ali, budući da ne uviđate zamku što ste je sebi sami postavili, to je gotovo kao da trčite u krug. Jednom kada shvatite dubinu strukture što ju je vaše društvo stvorilo, moći ćete je početi djelatno mijenjati. Neki su ljudi to već započeli. Međutim, neke od stvari što ih pokušavate promijeniti vuku vas sve dublje u glib. Pretpostavimo da netko proučava Ustav i uvidi proturječje između onoga što se namjeravalo postići i onoga što imamo sad. Takva se osoba koristi pojmom "nas" kao žrtava i "njih" kao počinitelja. Postaje ljuta. Budući da ne želi sagledati uzrok svoje ljutnje - svoju ovisnost o ulozi žrtve i vjerojatno nesvjesnog napuštanja suvereniteta - projicira je na sustav. I tako se odlučuje okomiti na sustav. Pretpostavimo da ta osoba odbije uplatiti automobilsko osiguranje i registraciju, te izvaditi vozačku dozvolu. Želi iskazati svoju ljutnju i stvoriti neprilike. Ta će metoda samo izazvati otpor, i pokrenuti strukturu od koje se ona upravo želi otrgnuti. To je neće osloboditi strukture, već naprotiv samo dublje vezati uz nju. Iako njeni postupci mogu biti opravdani, nikada nije sagledala pravi razlog svoje ljutnje - gubitak vlastitog suvereniteta. Umjesto toga za tu situaciju okrivljuje nekog drugog. Nikada ne možete biti suvereni sve dok za bilo što krivite nekog drugog. Razjasnimo malo netom navedeni iskaz. Ako odbijemo okriviti nekog drugog, to ne znači da moramo kriviti sebe. Nikoga ne valja okrivljavati. Kada se ljudi posvete vlastitom ozdravljanju, počinju prihvaćati ideju da sami stvaraju svoju stvarnost. Međutim, nerijetko pogrešno tumače tu ideju i nastavljaju s okrivljavanjem, samo što se krivnja sada usmjerava prema sebi. To nije oslobađanje, već daljnje zarobljavanje. Ta promjena podrazumijeva potpuno napuštanje ideje krivnje, neovisno o tome tko je njezinom metom. Usmjerite se mjesto toga na sebe kao na stvaraoca stvarnosti u cilju vlastitog rasta i učenja. Naučite lekcije, ali krivnju nikada nemojte pripisivati sebi. Brojni ljudi smatraju kako čine dobro djelo time što svoju srdžbu iskaljuju na nepravednom sustavu. No srdžba nikada neće riješiti strukturalne izazove društva. Nikada neće tu strukturu slomiti, već je samo nastaviti. Čime se, onda, struktura može slomiti? Inteligentno razumijevanje strukture čini se kao dobro polazište, kao i pitanje što je održava i zašto. Postaje potrebno riješiti se svih osobnih osjećaja srdžbe, mučeništva ili žrtve. Budite iskreni prema sebi i suočite se s onim područjima u svom životu u kojima se osjećate bespomoćno. Tada morate biti spremni djelovati iskreno, a ne na temelju srdžbe ili straha. Slijedite svoju savjest. Samospoznaja donosi slobodu, budući da vam omogućava doticaj s motivacijama za djelovanje. Ljudi sve bolje čuju jasan glas svoje savjesti (a ne više svoje srdžbe), te izlaze nakraj s pojmom žrtve u osjećajnom smislu. Počinju shvaćati narav strukture koju žele promijeniti. Kako, putem savjesti, budu shvaćali da imaju odgovornost promijeniti slabu ili pogrešnu strukturu, morat će dalje djelovati s istinskom iskrenošću. Kroz izbor da se postupa iskreno, čisto, jasno i bez ljutnje ili okrivljavanja, počinje promjena strukture. Nije toliko stvar u tome što vas struktura porobljava, već što ste joj vi dopustili porobljavanje. Ako uspijete shvatiti razloge koji su na osjećajnom planu dopustili društvu da se pretvori u strukturu porobljavanja, te zbog kojih ste zaboravili da je ono od nekog bilo uspostavljeno, već ste na pragu pravoga suvereniteta. Nakon toga ćete biti u stanju sagledati veću cjelinu stvari, kao i ljepotu scenarija u stvaranju kojega su sudjelovali svi.

Strah i suverenitet

Ako sami stvarate svoju stvarnost, to znači da je sve što se dogodi vaša tvorevina - uključujući i to da vas opljačkaju, vjerovali ili ne! Brojni se ljudi uvelike pouzdaju u brave, koje su, uostalom, samo komadići metala. Znači li to da, ako se želite riješiti svojih strahova, trebate uvijek ostavljati vrata otključana? Ne. Prije svega morate izaći nakraj s nutarnjom energijom, prije no što prijeđete na djelovanje u tjelesnoj ravni. Uvijek ono nutarnje stvara ono vanjsko. Ako ne riješite stvari na nutarnjern planu, vaša izvanjska djela neće polučiti željene rezultate, pa biste se i opet mogli naći u ulozi žrtve. Ako se prije svega riješite svoga straha, jednog će vas dana preplaviti osjećaj i doći će do promjene zahvaljujući kojoj ćete shvatiti kako više ne trebate zaključavati svoja vrata. Ta se preobrazba, međutim, ne može dogoditi na isti način ako pokušate promijeniti ono izvanjsko prije no što je do promjene došlo na nutarnjem planu. Shvatite da su ljudska bića sklona prebacivanju problema. Kada bi ljudi odjednom stali ostavljati vrata otključana njihov bi se neizliječeni strah od uljeza prebacio na neko drugo područje života. Ako strah pokušaju ukloniti mehaničkim putem, a da ga prije toga ne "obrade" (tako što će, na primjer, nabaviti još suvremeniji sigurnosni sustav), njihov će se strah očitovati na nekom drugom području. Strah će se uvijek javljati u različitim oblicima, sve dok nutarnja dinamika ne odradi svoje. U svom svakodnevnom životu nastojite zapaziti svaki slučaj nepre-uzimanja potpune odgovomosti za svoju stvarnost. Pokušajte prepoznati u kojim se područjima bojite uloge žrtve. Ako budete vrlo iskreni prema sebi, uvidjet ćete to vrlo često tijekom dana. Većina se toga temelji na nesvjesnim obrascima. Ima puno ljudi koji ulažu velike količine energije u pojam žrtve. Takvi bi pojedinci mogli imati problema s usvajanjem nekih od ovdje navedenih pojmova, jer to znači da se moraju odreći "udobne sigurnosti" pojma žrtve. Morate prepoznati svaki slučaj kada se nagrađujete za bol, trpljenje ili bilo što drugo što vam ne ide u prilog. Osiguravajuća će društva, na primjer, podmiriti vaše liječničke račune pod uvjetom da niste krivi! To je izravno očitovanje skrivenih uvjerenja vašeg društva koja lišavaju svake moći. Taj se pojam izravno suprotstavlja višim idealima običajnoga prava, te duhovnog i osjećajnog suvereniteta. U potpunosti su nespojivi. Da biste s lakoćom prešli u stvarnost 4D, morate prestati podržavati svako po-našanje kojim se oduzima moć. Strukture koje oduzimaju moć i dalje djeluju, a ljudi se protiv njih bore pokušavajući ih promijeniti. Međutim, ne vidite protiv čega se borite. I tako se izazov sada sastoji u tome da u tom zbunjujućem mraku počnete nazirati nejasne obrise svojih uvjerenja utemeljenih na gubitku moći. To su zlodusi što ste ih stvorili da biste se bacili u okove. Sloj po sloj, sada ćete te stare strukture stati napuštati, što će dovesti do silnih promjena. Ponekad biste mogli pomisliti da se nalazite na kraju postupka, da biste odmah zatim otkrili kako vam je zapravo preostalo još pet slojeva. Učili su vas i naučeni ste vjerovati da o vama treba skrbiti, štititi vas, i govoriti vam što valja činiti za vaše vlastito dohro. Evolucija vrste sada od vas zahtijeva ulazak u zrelu dob i trajnu samo-odgovornost. Potreba da vas se štiti od vas samih proizlazi iz pretpostavke kako to niste kadri učiniti sami. Na primjer, postoje zakoni koji vas obvezuju da nosite kacigu kada se vozite na motoru. Ljudi to dopuštaju, pa čak i traže druge zakone kojima bi ih se nadziralo! Strah će vam se nametati sve dok vas se ne uvjeri da niste drugo doli bespomoćne žrtve. Zamisao o proglašenju droga nezakonitima još je jedan pokušaj zaštite "nedužnih". Kako biste kao vrsta mogli napredovati i rasti, kada vas se neprekidno štiti od posljedica vaših djela?

Oci - utemeljitelji

Svi ti sustavi što ih društvo podržava onemogućavaju vam spoznanje suverenosti. Suverenost podrazumijeva preuzimanje potpune odgovornosti za sebe kao pojedinca, za vašu zajednicu, kao i planet u cjelini. Ta se odgovornost neće steći nametanjem zakona, već putem istinske brige i ljubavi jednih za druge. Postoji izravna paralela između masonerije, oca-utemeljitelja Amerike i sirijske skupine vaših vanzemaljskih praotaca koji su vas u davnim vremenima pokušali osloboditi. U tim su davnim danima postojale dvije glavne vanzemaljske skupine genetski povezane s vama, koje su se borile za nadzor nad Zemljom. Radi pojednostavljenja, možemo ih nazvati liranima (Lira) i sirijanima (Sirijus). U drevnim se kulturama one prepoznaju u simbolima lava/mačke (Lira) i zmije (Sirijus). Zasad smo informacije o tim praocima uvelike uopćili, poradi ilustracije. Kada vas je sirijska skupina pokušala osloboditi od lirana, pretpostavili su da vam je potrebna pomoć. Upravo vam je u tom trenutku nametnut osjećaj nejednakosti i žrtve. Pa ipak, neke od metoda kojima su vas sirijani nastojali zaštititi iste su one kojima su se poslužili i oci-utemeljitelji Amerike. Neki od sirijanskih genetičkih inženjera ugradili su u vas određene genetske kodove koji su dugo bili latentni. Ti se kodovi sada aktiviraju u mnogima od vas. To je od strane sirijanaca bila neka vrsta osiguranja da ćete se naposljetku jednom ipak probuditi u svijest o svom istinskom naslijeđu. Oci-utemeljitelji Amerike učinili su to isto. Bili su vrlo mudri: iako to nije vidljivo na površini, način na koji je Ustav napisan vrlo je specifičan i višedimenzionalan. Ako se slučajno sruši pod udarom zlonamjemih djelatnosti određenih struktura moći, ili na bilo koji drugi način bude ugrožen, naposljetku će se preokrenuti i ipak djelovati u cilju vaše suverenosti, a ne protiv nje. To je početak koji je danas već vidljiv. Što se više steže obruč oko vrata stanovništva Amerike, to ona glasnije viče: "sloboda!" Duhovne nakane Ustava (koje su pokušaj prenošenja načela 4D u tjelesnu stvarnost), utkane su u stanice svih onih koji su se rodili kao Amerikanci. Ako dođe do pokušaja rušenja tih načela kroz djelatnosti vlade u sjeni, taj će pritisak na staničnoj razini snažno osjetiti svi Amerikanci, koji će se tada pobuniti protiv tame. Svaka zemlja na svijetu ima jedinstvenu ulogu u preobrazbi Zemlje, a ovo je ona koja se u ovom času odnosi na Ameriku. Što više strukture budu postajale oprečne, to će više pritiska osjećati i sami pojedinci. To će ljude navesti da se sami upuste u istragu. Tada će naučiti o svojim pravima (a ne privilegijama), i početi se na njih pozivati. Sloboda neće doći putem odbacivanja privilegija ili borbe protiv njih, već putem pozivanja na prava. U konačnici, ne možete se poslužiti negativnom silom kako biste ishodili pozitivan rezultat. Oci-utemeljitelji bili su vrlo lukavi. Znali su da, u slučaju da se bilo što u Ustavu izokrene, naposljetku će djelovati u cilju suverenosti, a ne protiv nje. Možda i nisu bili u potpunosti svjesni onoga što čine. Bila je to jednostavno stvar nutarnje sigurnosti, a bili su i vođeni nevidljivom rukom. Čvrsto su vjerovali u ono što čine. Svoje ste sadašnje ponašanje naučili od svojih vanzemaljskih praotaca, koji u ono vrijeme niti sami nisu imali pretjerano prosvijetljen način suočavanja s vlastitim izazovima. Od njih ste naučili, na primjer, da najjači vlada. Naučili ste da postoji žrtva i njen napa-dač. I dandanas u zajedničkoj duši ljudskoga roda postoji uvjerenje da ovaj planet nije vaš. To je u vas utkano prije neizrecivo puno vremena. I upravo vas je to uvjerenje tako dugo onemogućavalo da u ekološkom i društvenom smislu zauzmete globalni stav. Još uvijek ne vjerujete da s planetom postojite na istoj razini i sudjelujete u njegovu stvaraju, te nemate pravi pojam o svome suverenitetu. U pokušaju da se osjećate suvereno, uzimate od drugih. Sav nered u svijetu zapravo je samo pokušaj da naučite bit suverenosti. Prije ili kasnije i tu ćete lekciju svladati. Govoreći jezikom reinkarnacije, brojni ljudi na Zemlji zapravo su inkarnacije tih vanzemaljskih praotaca koji još uvijek pokušavaju naučiti tu lekciju. Napredne vanzemaljske civilizacije vjeruju u niz prešutnih načela. Postoje suverene i nesuverene planetarne civilizacije. Nesuverene su vrste nezrele i nerijetko trebaju zaštitu - iako ne i uplitanje - budući da se ne prepoznaju kao dio nečeg neizmjernog i prelijepog. Ne shvaćaju vlastitu moć. Način na koji vanzemaljske rase komuniciraju s planetarnim kulturama temelji se na osjećaju što ga dati planet ima za svoj suverenitet. Vanzemaljske su rase suočene s izazovom uvažavanja statusa nesuverenosti nekog planeta tako što se neće miješati u njegovu prirodnu evoluciju, čak i onda kada taj planet srlja ususret samouništenju. S druge strane, na suverenim planetima postoji prirodna srodnost između vrsta koje se susreću po prvi puta. Nikada ne dolazi do agresije niti pokušaja dominacije. Nema hijerarhije. No, hijerarhija uvijek postoji u nesuverenom okruženju, budući da ljudi na planetu ne znaju kako bi drugačije sagledavali stvarnost. Kao vrsta, imate pravo na interakciju sa svojim galaktičnim susjedima. Kao vrsta, ujedno imate i pravo upoznati svoje naslijeđe i istražiti sve razine svijesti i stvarnosti. Netom spomenuta univerzalna prava uvijek su djelatna. Međutim, ako niste suvereni, ne možete se njima služiti. Došao je čas da ljudi na Zemlji učine evolucijski skok. Taj vam se skok može učiniti nespoznatljivim, pa počnite malim koracima, usredotočujući se prvenstveno na sebe. Kako ljudi jedan pojedan budu napredovali, cjelina će postati više od zbroja svojih dijelova. Sve ovisi o vama.

KAKO OTVORITI SRCE

Vrata u četvrtu gustoću vode kroz srce. Jedino na tom putu možete ponovno ujediniti sve vidove vašeg nutarnjeg bića. Da biste to postigli, morate naučiti voljeti sve vidove stvorenja, uključujući i tminu koju ona u sebi nose. Da biste pošli tim putem, potrebna vam je hrabrost pogledati u zrcalo na svoje nutarnje biće. To ujedno znači i otvoriti se očima i srcima drugih. Morate dopustiti da se otkrije vaše istinsko nutarnje biće, jer jedino tako možete spoznati sebe. U brojnim se duhovnim tekstovima spominje kako je otvaranje srca ključ osjećajnog i duhovnog napretka. Iako je to točno, pojam otvaranja srca može se ponekad doimati pomalo nejasan, te ga nije uvijek lako primijeniti na svakodnevni život. Važno je shvatiti da se otvorenost srca ne može postići umom ili voljom. U današnjem ste društvu navikli djelovati samo putem intelekta. Otvoriti srce manje podrazumijeva nešto činiti koliko podrazumijeva jednostavno biti, postojati. Mentalno stvorena stvarnost nema istinskog osjećajnog sadržaja, te se za opstanak oslanja na um, a ne na osjećaj. Stoga se ljudi nerijetko uvjeravaju kako njihovi odnosi imaju osjećajni sadržaj, dok je on zapravo samo umom stvorena izmišljotina. Naučiti stvarati stvarnost i doživljavati iskustva srcem podrazumijeva promjenu svih vidova života, uključujući i odnose među ljudima. Kada stvarnost stvara um, morate tragati za ljubavlju i prisnošću kako biste je nadopunili. Kada stvarnost stvara srce, ljubav i prisnost njenim su neodvojivim dijelom. Stanje postojanja nije moguće stvoriti služeći se isključivo umom. Međutim, moguće je dovesti se u okruženje unutar kojega otvaranje srca predstavlja ključ za održavanje takvog željenog okruženja. Tako svjesni um prepušta kretanje kroz iskustvo dubljim procesima nutamjeg bića.

Novi je svijet pun ljubavi

Čini vam se da se borite kako biste ovaj planet održali "u jednom komadu". Čini vam se da vam borba nije strana niti u vašim svakodnevnim životima. Međutim, događa se zapravo nešto posve drugo. Ljudi su nalik na prelijepe leptire čije glave jedva da vire iz čahura. Kako se planet kreće ka četvrtoj gustoći, svaki se leptir može osjetiti pomalo zbunjenim, jer se nalazi u novom tijelu. Odjednom će ugledati jedan posve novi svijet! Morat će naučiti pravila tog novog svijeta, jer pravila staroga više neće vrijediti. Nemojte misliti da zbunjenost ukazuje na to da nešto činite pogrešno. Svaki puta kada osjetite tu zbunjenost, prisjetite se u svom srcu slike prelijepog leptira. Nova stvarnost što je simbolizira novo tisućljeće, sada mora prodrijeti u svjesni život. Onda sadrži radost, suze i zajedništvo. Međutim, nikada nećete moći uživati istinsko zajedništvo, dok kao pojedinci ne postanete cjeloviti. Nemojte zaboraviti raširiti svoja krila. Kada to učinite, otkrit ćete kako uistinu možete letjeti!

POSVETA

Ova je knjiga posvećena onima koje volimo, s kojima se smijemo i plačemo, i koji nam žele najbolje i onda kada se spotičemo u mraku, smeteni vlastitim obmanama. Zahvaljujući ozdravljanju na osjećajnom i duhovnom planu, naši odnosi s bližnjima dosežu nove visine. Ova je knjiga posvećena našim bližnjima koji su strpljivo čekali na naš rast kako bismo zajedno dosegli nove visine. Na tim visinama gledamo kako se ono božansko odražava u očima naših bližnjih. Ali, prije toga ga moramo ugledati u sebi samima. Osobno, ovu knjigu posvećujem onome koga ljubim, mom suprugu Ronu, koji me uvjerio u moć ljubavi.

Lyssa Royal – TISUĆLJEĆE - Duhovna promjena za nadolazeće promjene

Unutrašnja revolucija

"Promjena u društvu je od sekundarnog značaja; ona će se dogoditi prirodno, neizbježno, kada ti kao ljudsko biće izvedeš tu promjenu u sebi". (Krishnamurti)

Razmatrali smo izuzetnu složenost svakodnevnog života, borbu, sukob, bijedu i zbrku u kojoj se čovjek nalazi. Dok on doista ne shvati prirodu i strukturu te složenosti, kako je uhvaćen u tu zamku, nema slobode - kako slobode da se istražuje tako ni slobode praćene velikom radošću u kojoj postoji potpuno sebe-napuštanje (self-abandonment). Takva sloboda nije moguća ukoliko postoji strah u ma kom obliku, bilo na površini bilo u dubinama čovjekovog uma. Ukazali smo na odnos izmedu straha, užitka i želje. Da bi razumio strah, čovjek također mora razumjeti prirodu užitka. Ovoga jutra razgovarat ćemo o središtu iz kojega nastaje naš život, naše djelatnosti, te da li je uopće moguće promijeniti to središte. Jer promjena, preobrazba, unutrašnja revolucija je očigledno nužna. Da bi se izvršila ta preobrazba, čovjek mora vrlo pažljivo ispitati što naš život jest, ne bježati od njega, ne upuštati se u teoretska vjerovanja i tvrdnje, već vrlo pažljivo promatrati što naš život zbiljski jest i vidjeti da li je moguće potpuno ga preobraziti. Preobra-žavajući ga, mogli biste utjecati na narav i kulturu društva. Mora biti promjene u društvu, jer postoji tako mnogo zala i društvenih nepravdi, postoji zastrašujuća izopačenost obožavanja i tako dalje. Ali, promjena u društvu je od sekundarnog značaja; ona će se dogoditi prirodno, neizbježno, kada ti kao ljudsko biće bivajući u odnosu s drugim, izvedeš tu promjenu u sebi. Ovoga jutra razmatrat ćemo tri suštinske stvari: što je življenje? - život koji vidimo svakodnevno; što je suosjećanje (compassion), ljubav? I treće, što je smrt? Ovo troje je usko povezano - razumjevši jedno, razumjet ćemo i drugo dvoje. Kao što smo vidjeli, ne možete uzeti odlomak života, izabrati dio života za koji mislite da je vrijedan ili koji vam se sviđa, ili koji odgovara vašim težnjama. Ili uzmete cjelinu života - koja uključuje smrt, ljubav i življenje - ili uzmete puki odlomak života koji se može učiniti zadovoljavajućim, ali koji će neizbježno uzrokovati veću zbrku. Tako moramo uzeti cjelinu života i razmatrajući što življenje jest, moramo imati na umu da raspravljamo o jednoj cjelovitoj, razumnoj i svetoj stvari. Čovjek uviđa da u dnevnom životu odnosa postoji sukob, bol i patnja; postoji neprestana ovisnost o drugome, u kojoj ima samosažaljenja i uspoređivanja; to je ono što nazivamo življenjem. Molim vas, dozvolite mi da iznova ponovim: nas se ne tiču teorije, mi ne propagiramo nikakvu ideologiju - jer očigledno je da ideologije nemaju baš nikakve vrijednosti; upravo suprotno, one uzrokuju veću zbrku, veći sukob. Mi se ne upuštamo u mnijenje, u vrednovanje, ni osuđivanje. Mi se isključivo bavimo promatranjem onoga što se zbiljski događa da bismo vidjeli da li to može biti preobraženo.

Čovjek može vrlo jasno vidjeti u svom dnevnom življenju koliko je ono proturječno, koliko je zbrkano; čovjekov život kako ga se sada živi, apsolutno je besmislen. Čovjek može izumjeti smisao; intelektualci to i čine, a ljudi slijede taj izumljeni smisao - koji može biti jedna vrlo domišljata filozofija, ali proizvedena iz ničega. Nasuprot tome, ako je čovjek zaokupljen samo s onim "što jest", bez da izumi neko značenje, ili bijeg, ili da se upusti u teorije ili ideologije, ako je izuzetno svjestan, tada je čovjekov um sposoban da se suoči s onim "što jest". Teorije i vjerovanja ne mijenjaju čovjekov život. Imao ih je tisućama godina i nije se promijenio; one su mu, možda, dale površinski sjaj, on je možda manje divlji, ali je još uvijek brutalan, nasilan, hirovit, nesposoban da bude ozbiljan. Mi živimo život ogromne patnje od trenutka kada se rodimo pa sve do smrti. To je činjenica. Bez obzira koliko bilo spekulativnih teorija o toj činjenici, one na nju neće utjecati. Ono što utječe na ono "što jest" jest kapacitet, energija, intenzitet, strast s kojom čovjek gleda tu činjenicu. A čovjek ne može imati strast i intenzitet ako njegov um trči za nekom obmanom, nekom spekulativnom ideologijom. Mi se udubljujemo u nešto vrlo složeno za što vam je potrebna sva vaša energija, sva vaša pažnja. Ne samo za vrijeme dok ste u ovoj dvorani, već i kroz čitav život, ako ste uopće ozbiljni. Ono čime smo zaokupljeni jest promjena onoga "što jest", patnje, sukoba, nasilja, ovisnosti o drugome - ne ovisnosti o prodavaču, liječniku, poštaru, već ovisnosti u našem odnosu s drugim, kako psihološke tako i psihosomatske. Ta ovisnost o drugome neprekidno rađa strah. Sve dok ja ovisim o tebi da bi me podupirao, emocionalno, psihološki ili duhovno, ja sam tvoj rob i otuda strah. To je činjenica. Većina ljudskih bića ovisi o drugome, a u toj ovisnosti postoji samosažaljenje koje nastaje kroz uspoređivanje. Dakle, gdje postoji psihološka ovisnost o drugome - o vašoj ženi, ili o vašem mužu - tu mora biti ne samo strah i užitak, već također i bol koja iz toga proizlazi. Nadam se da to promatrate u sebi, a ne da samo slušate govornika. Znate, postoje dva načina slušanja: slušati ležerno, čuti niz ideja, slagati se ili ne slagati se s njima; ili postoji drugi način slušanja, koje nije samo slušanje riječi i značenja tih riječi, već također i slušanje onoga što se zbiljski događa u vama. Ako slušate na taj način, tada je ono što govornik kaže u odnosu s onim što slušate u sebi; tada vi ne samo da slušate govornika - što je nevažno - već čitav sadržaj vašeg bića. I ako slušate na taj način s intenzitetom, u isto vrijeme i na istom stupnju, tada mi oboje učestvujemo u onome što se zbiljski događa, dijelimo to zajednički. Tada imate strast koja će preobraziti ono što jest. Ali ako ne slušate na taj način, svim svojim umom, svim svojim srcem, tada jedan ovakav susret postaje potpuno besmislen. Mi moramo vidjeti život kakav jest, tu beskrajnu zbrku i bijedu i bijeg od nje u neko religiozno praznovjerje ili u obožavanje države, ili u različite oblike zabave. Moramo vidjeti kako čovjek bježi u neuroze - jer neuroza nudi izuzetan osjećaj sigurnosti. Čovjek koji "vjeruje" je neurotičan; čovjek koji obožava sliku je neurotičan. To su neuroze u kojima ima mnogo sigurnosti, a to ne donosi korjenitu revoluciju u čovjeku. Da biste to izveli, morate promatrati bezizborno, bez ikakvog iskrivljavanja željom, užitkom ili strahom - morate naprosto zbiljski promatrati što vi jeste ne bježeći. I nemojte imenovati ono što vidite, naprosto promatrajte. Tada ćete imati strast, energiju da promatrate, a u tom promatranju zbiva se ogromna promjena.

(iz predavanja Unutrašnja revolucija - dio, izbor tekstova iz predavanja iz knjige - Beyond Violence (ONKRAJ NASILJA) od Krishnamurti Jiddu India: BI - Publications, 1973) Krishnamurti Jiddu 1895-1986 Zlatno Doba je blizu. Dakle onaj, tko pročisti svoje vlastito srce je najveći dobročinitelj svijeta. Iako svijet jeste i bit će za mnogo vremena van Zlatnog Doba, što je realizacija nesebične Ljubavi, ti, ako, želiš, možeš u njega ući sada, uzdižući se iznad svoga sebičnog ja; ako se odrekneš predrasuda, mržnje, i osuđivanja i prepustiš se ljubaznosti i opraštajućoj ljubavi. James Allen -1864-1912 - PUT MIRA