Obično se pitamo: što možemo sami učiniti? Kako promijeniti inertno društvo otupljeno od silnih licemjernih poruka i medijskih manipulacija? Kako ih pokrenuti prema nečem dobrom? I možda se opuštamo zaključujući da to nije u našoj moći. Možda smo pokušali pokrenuti nešto, potaknuti čak i malu promjenu, i doživjeli poraz suočeni s inercijom i nezainteresiranošću, pa i obeshrabrujućim porukama.

U društvu u kojem vlada želja za moći i statusom, a posebno u segmentima društva u kojima je to dovedeno do ekstrema kao što je to politika, čovjeku kojem je stalo do pravde i poštenja neće biti nimalo lako uopće opstati, a kamoli probiti se na razinu na kojoj bi imao ikakav utjecaj. Čak i kod smjene vlasti, u pravilu se neće mnogo promijeniti u tom smislu. Stoga, vrijedi ponoviti iako se ponavlja često: svaki narod ima vlast koja ga predstavlja. Da bi promijenili vlast, trebamo promijeniti svijest i razmišljanje ljudi.

Zbog toga smatram da je jedino efikasno usmjeriti se na dugoročan rad na dugoročnim ciljevima, a to je u prvom redu edukacija i motivacija ljudi. Ovdje je u prvom planu odgoj djece i edukacija roditelja, no i poticanje ljudi da se bore za svoja prava, na što smo u našoj državi nedovoljno naviknuti. Nepošteni ljudi postoje na visokim pozicijama i u stabilnijim i razvijenijim državama, no svjesni su da postoje granice onoga što će im birači tolerirati i zbog toga se ipak koliko-toliko kontroliraju.

Ohrabrujuće je znati da ne samo da nismo sami, nego je broj ljudi koji žele promjenu znatan. „Kvaka“ je u tome što golema većina tih ljudi čeka da „netko drugi“ nešto pokrene. I tako, dok čekamo, polako se navikavamo na sve gore i gore stanje, poput žaba u vodi koja se polako zagrijava. Zato, čak i ako se smatramo svime samo ne političkim vođama, preuzmimo barem onoliko odgovornosti da pokrenemo ili sudjelujemo u malim stvarima koje su taman malo izvan našeg područja ugode (onoga na što smo naviknuti).

Čak i ako smo čvrsto odlučili angažirati se u promjeni društva, ako to već nije u opisu našeg osnovnog radnog mjesta, obaveze i druge brige brzo će nam dvući pažnju i vrijeme, te je velika opasnost da će se motivacija razvodniti, a energija splasnuti, posebno ako istovremeno ne doživljavamo da naši napori donose željene rezultate. Zbog toga je, kao i kod bilo kojih drugih dugoročnih ciljeva, važno ne usmjeriti se na ulaganje velike količine energije i velike rezultate, nego na dugoročna manja ulaganja bez pretjeranih očekivanja. Tako ćemo lakše  zadržati snagu i motivaciju na duži rok.

Važno je zapamtiti da SVE što činite ima utjecaj. Svaka ideja koju prenesete drugim ljudima, svaki tekst koji pošaljete u novine, svaki razgovor s prijateljima, sudjelovanje u javnim akcijama bilo kojeg tipa, donacije institucijama koje će ih uložiti u dugoročno korisne stvari kao što je odgoj djece... sve ostaje zabilježeno u podsvijesti ljudi i malo po malo stvara podlogu za promjene. Tako jedino mogu nastati stvarne promjene, za razliku od kratkoročnih revolucija koje možda donose promjenu pojedinaca, ali ne i sustava.

Pomislite na napore prvih boraca za ženska prava i prava crnaca i manjina. U vrijeme u kojima su oni započinjali svoje djelovanje, njihovi ciljevi su izgledali do te mjere nedostižni, društvo toliko rigidno, da je bilo daleko, daleko lakše reći nešto kao „Što mogu sam/a protiv društva, ionako se ništa neće promijeniti“ i žaliti se na mentalitet i svijest ljudi, nego išta pokrenuti, a kamoli ustrajati. Ti su pojedinci unatoč svemu uložili sebe u promjenu, i premda nisu postigli preokret u nekoliko mjeseci ili godina, pokrenuli su sporu lavinu i desetljećima nakon njihovih napora mi uživamo rezultate njihovog truda, uključujući aktualan izbor prvog crnog predsjednika SAD-a.

Možda je promjena mogla biti daleko brže ostvarena da je bilo više ljudi koji su odlučili pokrenuti se i ustrajati unatoč inertnosti društva. Mogla je biti i daleko, daleko sporija da su njezini pokretači odustali i prepustili se rezignaciji. Tada bismo možda još i danas bili daleko nesretniji, daleko više obespravljeni nego što jesmo. Zbog toga, razmislimo kako možemo dati svoj osobni mali doprinos promjenama čak i ako u njima igramo samo sporednu ulogu. Niti glavne uloge ne mogu postojati bez mnogo sporednih.

Mnogi ljudi ne znaju dovoljno o svojim pravima i o tome što im je sve moguće poduzeti. Često nam se čini da nemamo dovoljno vremena ili energije, ili se plašimo različitih mogućih neugodnosti ako zahtijevamo pristojnost i profesionalnost. No, neugodne posljedice su u pravilu zamišljene, a ne stvarne, obično rezultat uvjetovanja iz dječje dobi kad možda baš i nismo imali pravo glasa, a vrijeme uloženo u, primjerice, žalbu nadređenima na neprofesionalno i nekorektno ponašanje zaposlenika minimalno je i vraća se kroz kasnije pažljivije ophođenje tih ljudi s vama. Čak i ako vjerujete da neke od tih pojedinaca više nikada nećete sresti, učinite to zbog drugih ljudi i ubrzavanja promjene u društvu. Možda vam se to vrati kroz pozitivne posljedice truda drugih ljudi.

Informirajte se o svojim zakonskim mogućnostima i pravima. Ponekad će vas različiti službenici/ice u institucijama, da bi sebi „uštedili“ vrijeme, propustiti informirati ili će vas čak uvjeravati da nešto što tražite nije moguće ili dozvoljeno. Prikupite informacije iz Narodnih novina, Interneta i slično, i ponesite ih sa sobom kad idete na razgovor s takvim službenicima. Informirajte se o tome možete li okupiti ljude za zajedničku tužbu ili zajednički članak protiv trgovačkih kuća, telefonskih operatera i slično koji koriste sitne manipulacije i prevare da bi uštedili na vašu štetu. Malo ljudi zna da zajedničkim dogovorom većine stanara u zgradi, mogu čak zatražiti sudsko rješenje o prisilnoj prodaji stana i iseljenju susjeda koji maltretira sustanare.

Izbjegavajte besplodno lamentiranje i dramatične žalbe na stanje u društvu svojoj okolini. Time ćete ih jedino obeshrabriti i demoralizirati, a ne potaknuti da nešto poduzmu. Budite izvor ideja i motivacije, umjesto rezignacije.

Dajte doprinos i akcijama koje su vam manje važne, pa i onima s kojima se ne slažete potpuno. Možda vam nisu važne cijene taksi usluga ili ne mislite da će demonstracije protiv nasilja išta bitno promijeniti, no bez obzira što znatna promjena u kratkom roku nije izgledna, svako sudjelovanje u takvim akcijama doprinosi jačanju društvene svijesti i šalje poruku ljudima koji su na granici između podnošljive želje za moći i kriminala.

Premda je duhovni razvoj i rad na sebi iznimno važan za kvalitetu života pojedinca, nerijetko se, kao i mnoge druge potencijalno dobre stvari, koristi u nezdrave svrhe kao što je izbjegavanje vanjskog života, angažmana u promjeni društva, pa i osobne odgovornosti općenito. Za mene, pokazatelj zdrave duhovnosti je ravnoteža na svim poljima i prihvaćanje svog dijela društvene odgovornosti, što uključuje i različite oblike društvenog angažmana i javnih akcija.

Imate ili ideje ili prijedloge što je sve i na koji način moguće poduzeti, poznajete li ljude ili institucije koje su posvećene ovakvoj vrsti promjena, javite nam se i vaše ćemo prijedloge rado objaviti u nastavku ovog članka. Zajedno možemo dati veći doprinos promjenama.

© Kosjenka Muk, 2008

http://www.centar-angel.hr/HR/Zanimljivosti_Drustveni_angazman.php