„Lako je lutati iz dana u dan. Ne traži vještinu, napor ni bol. Suprotno tome, postavljati si dnevne, tjedne ili mjesečne ciljeve, a potom ih ostvarivati, nikad nije lako. Dan za danom govorim si kako ću početi od sutra. Tada još nisam znao da se sutrašnji dan nalazi samo na kalendaru budala. Nemjerljiva je udaljenost između kasno i prekasno.
Nikada više neću dočekati svitanje bez zemljovida.
Živio sam u ulici budala. Vječno namjeravati stvoriti bolji život, ali nikada ne nalaziti vremena za to isto je kao iz dana u dan odgađati jelo, piće i spavanje dok ne umreš.
Čovjek je na pola puta prema pobjedi i uspjehu kad stekne naviku postavljanja ciljeva i njihova ostvarivanja. Čak će i najzamorniji zadatak postati podnošljiv budem li ponosno živio iz dana u dan uvjeren kako me svaki zadatak, ma koliko banalan ili dosadan bio, dovodi korak bliže ispunjenju snova.
Sada znam gdje sam.
Znam kamo želim da me moji ciljevi odvedu.
Da bih stigao odavde onamo, za sada ne moram poznavati sva skretanja i zavoje na putu.
Sunce me ne obasjava zato da bih mogao razbijati glavu nad jučerašnjom tugom. Prošlost je pokopana i zamalo sam si dopustio da budem pokopan s njom. Dosta suza. Neka sunčeve zrake obasjaju sutrašnji dan pun obećanja… i mene.
Nikada više neću dočekati svitanje bez zemljovida.“
Og Mandino