Piše: Ivana Rimac

Dok je vijest o trudnoći i odluci da rodi maloljetne kćeri Sarah Palin, kandidatkinje za potpredsjednicu Amerike, odjekivala u medijima, na drugom kraju svijeta i francuska ministrica, 42-godišnja Rachida Dati, objavila je da će postati majka 

Do neki dan Levi Johnston bio je samo srednjoškolac hokejaš s Aljaske. Da nas se rukuje s potencijalnim američkim predsjednikom, a do njega stoji njegova trudna djevojka, 17-godišnja Bristol Palin. Vijest o njezinoj trudnoći došla je nekoliko dana nakon što je John McCain odabrao njezinu majku, Sarah Palin, za potpredsjedničkog kandidata.

Obitelj je izvijestila da Bristol planira zadržati dijete i vjenčati se. U isto vrijeme na drugoj strani svijeta o svojoj je trudnoći francusku naciju izvijestila ministrica pravosuđa Rachida Dati. Ta 42- godišnjakinja ne otkriva tko je otac djeteta zbog, kako prenosi Le Monde, kompliciranog privatnog života, ali će svejedno postati majka. O tome bi, pak, trebale obje dobro promisliti, poručuju američki znanstvenici koji su na 13.000 obitelji proveli studiju i zaključili: biti roditelj je divno, radosno i - depresivno.

Roditeljske brige
Konkretno, analizom podataka tamošnje Nacionalne ankete obitelji i kućanstava, istraživači sa sveučilišta Florida i Vanderbilt utvrdili su da su roditelji nesretniji i više depresivni negoli parovi koji nemaju djecu. Depresivni simptomi roditelja, sljedeći je podatak, ne odlaze s djecom nego isto stanje ostaje i kad djeca odrastu.

U zemljama EU
67 posto obitelji nema dijete, a dvoje djece ima samo 13 posto

- Roditelji se imaju više o čemu brinuti negoli ostali ljudi, to je glavni zaključak. I ta briga ne prestaje s vremenom. Roditelji uvijek brinu o emotivnom, društvenom, fizičkom i ekonomskom stanju svoje djece. Brinemo se kako se snalaze u svijetu - objašnjava jedna od istraživačica, profesorica Robin Simon.

Šokantan, ali i kontroverzan je to rezultat jer je riječ o potpunoj suprotnosti važećim postulatima. No studija je srušila još jedan, očito, mit; ženama (majkama) nije teže negoli muškarcima odnosno očevima. Podatak je to koji se ne podudara ne samo s tradicijom, nego i s ranijim studijama. Što to, međutim, parove koji postanu roditelji deprimira? Dolazak djeteta mijenja uloge. Muškarac i žena postaju mama i tata, objašnjava psihoanalitičar Serge Hefez.

- Kod modernih parova postoji stabilna podjela uloga koju poremeti dolazak djeteta. Uloge se mijenjaju, muškarac i žena postaju mama i tata. Situacija se pogoršava dolaskom drugog djeteta jer se s prvim djetetom još uvijek može živjeti, odlazi se s bebom kod prijatelja, na večere, zabave. No kad dođe drugo dijete, instalira se nuklearna obitelj s rigidnim ulogama. Tako u našem individualnom i narcističkom društvu obitelj postaje zatvor - opisao je Hefez.

Dobna granica 27 godina
Ne postoji tip roditelja koji pokazuju slabiju depresiju od onih koji uopće nisu roditelji, daljnji je podatak iz studije čiji je rezultat objavljen i u magazinu Health and Social Behavior. Međutim, pojedini tipovi roditelja, navodi se, imaju višu razinu depresije od ostalih. Roditelji odrasle djece (bez obzira na to žive li zajedno ili ne) i roditelji koji nemaju skrbništvo nad svojom maloljetnom djecom, imaju više simptoma depresije. Potom, roditelji koji žive sa svojom maloljetnom djecom, biološkom, posvojenom, imaju najmanje znakova depresivnog stanja, što je u suprotnosti s općenitim mišljenjem da je tim skupinama roditelja situacija najproblematičnija.

U prilog “anti baby” rezultatima ide i generalna slika prema kojoj u zemljama Europske Unije 67 posto obitelji nema dijete, dok ih dvoje djece ima samo 13 posto. Da postati roditelj očito više nije “svetinja”, potvrđuje i domaća statistika. Žene u Hrvatskoj za majčinstvo se u prosjeku odlučuju sa 27 godina; najstarija je to dobna granica dosad. Prošle godine rođeno je gotovo 5000 djece manje negoli unazad deset godina. Na ljestvici “što čini dobar život’’, djeca su Hrvatima na petom mjestu, nakon zdravlja, posla, stana i sretnog braka. Može se zaključiti da navedene brojke potvrđuju i u Hrvatskoj trend sve kasnijeg (eventualnog roditeljstva).

Izuzev samih društvenih i lifestyle promjena, mnogi će za takve brojke prokazati ipak ekonomsku situaciju. Poslovne mogućnosti, državne beneficije, kvaliteta i dostupnost zdravstvenih usluga, zarada, samo je dio parametara prema kojima se svake godine određuje “majčin indeks”; stupanj kojim se procjenjuje koliko je u nekoj zemlji naprosto dobro postati majkom. Od 41 razvijene zemlje Hrvatska je pri dnu ljestvice, tek na 34. mjestu.

Klasifikacija zemlje u kojoj je bolje ne realizirati majčinstvo ne iznenađuje Mariju Martinović, majku osmomjesečnog Nikole koja će na američke “depresivne rezultate” odmahnuti rukom.

Ekonomski razlozi
- Biti mama je nešto najljepše. Svatko, naravno, ima pravo na vlastiti izbor i procijeniti sebe kao roditelja, ali ja sam jako sretna mama. Smatram da u većini slučajeva u Hrvatskoj

roditeljske glavobolje ipak dolaze zbog ekonomskih razloga. Smiješno je da se upozorava na alarmantno demografsko stanje i da treba povećati natalitet, a onda ne možeš, na primjer, ostaviti dijete u jaslicama kako bi mogao ići na posao. Naravno, ako ga imaš uopće. Druga opcija su ti one u privatnom vlasništvu, što bi mene, na primjer, stajalo čak 930 kuna - objašnjava Martinović te dodaje da je takva slika realnija hrvatskim prilikama od opisanih američkih podataka. Postati roditelj izniman je, kaže, udar na novčanik.

- Sve je naprosto skupo, bez obzira na primanja. Za nekakav prosječan, normalan život potrebno je puno više nego što prosječna obitelj može prihoditi. Babymill je poskupio dvije kune a da to nitko nije niti spomenuo. Pelene su prilično skupe kao i potrepštine poput kremice ili vlažnih maramica koje su djetetu potrebne. Hrana je generalno preskupa pa tako i kašice za dijete. Njih više ni ne kupujem nego ih sama pravim - nastavlja Martinović i dodaje da “ako prema svemu tome planiraš djecu, ne bi ih nikad niti imao”. Sama bi, međutim, htjela Nikoli dodati društvo.

- Ali treba prije dobro razmisliti. Nismo u ekstremnoj krizi, ali i on kad poraste, imat će više zahtjeva i to se na osnovi današnjih primanja neće moći priuštiti - zaključuje.

- Ne planirajte. Najvažnije je imati čovjeka kojega volite pa što bude - odgovara psihoterapeut Milan Košuta. Pomalo romantično razmišljanje Košuta objašnjava činjenicom da ljudima sve više nedostaje spontanosti i autentičnosti.

- To računanje nas još više uništava. Ako želimo još djece, onda ih treba i imati bez obzira na bilo koji uvjet. Najvažnija je razlika želimo li djecu ili ne želimo. Treba biti roditelj na temelju spontanosti, a ne na temelju planiranja. Ako imate čovjeka kojega volite, nemojte planirati, i dalje volite i njega i sebe i djece jer čovjek nikad nije tužan ako se bar malo voli - objašnjava Košuta kojega ne iznenađuju rezultati američke studije.

Nagon i vještina
- Volio bih čuti što bi reklo takvo istraživanje u recimo Bosni ili nekoj siromašnoj zemlji. Kod Amerikanaca takvi su rezultati istraživanja jer je njihov koncept drukčiji. Djeca se smatraju opterećenjem, računaju se propuštene prilike i smanjena zarada. Ali siguran sam da u

nekim siromašnim zemljama djeca sigurno ne dovode do depresije. Siguran sam da tamo znače jednu puninu življenja - kaže ugledni psihoterapeut kod kojega “ne prolaze” ni teorije o temeljnoj promjeni uloga, udaljavanju partnera i konstantnom opterećenju dolaskom djeteta u obitelj.   Na ljestvici ‘što čini dobar život’ djeca su Hrvatima na petome mjestu; nakon zdravlja, posla, stana i braka

- Roditeljstvo je nagon, ali i vještina. Sve je stvar organizacije i djeca su češće izlika ako nešto između dvoje ljudi ne funkcionira, a ne uzrok. Dvoje ljudi koji se vole uvijek nađu i vremena za sebe - kaže Košuta.

I američki istraživači će istaknuti da njihov rad ne poručuje kako roditelji nemaju nikakvog zadovoljstva u svojim ulogama nego da - emotivni trošak može nadići psihološku dobit. Ističu da roditeljstvo nije slika holivudskih zvijezda, besprijekorno dotjeranih Angeline Jolie i Brad Pitta u svakoj ruci s po jednim djetetom. Biti roditelj je stalna briga, a ne iluzija. Za kraj zaključuju da su mala djeca emotivno lakša ili narodski: “Mala djeca, mala briga. Velika djeca, velika briga”.

www.jutarnji.hr