POČETAK REFORMACIJE
Početkom 16. stoljeća u crkvenim krugovima sjeverne Europe počeo je reformacijski pokret, koji je začet na ideji o ponovnoj uspostavi starog kršćanstva.
Reformacijski pokret uzrokovao je raskol Crkve i stvaranje nove vjere - protestantizma.
Začetnik pokreta i osnivač protestantizma bio je redovnik Martin Luther, koji je rođen 10. studenoga 1483. godine. Luther je odgajan brižljivo i pobožno. Nakon završenih škola, 1501. upisuje fakultet u Erfurtu, a četiri godine poslije postaje magistar i stupa u crkveni red augustinaca.
No, uskoro Luther je razočaran stanjem u Crkvi, pa počinje naučavati kako bi se vjera trebala približiti izvornom kršćanstvu, Novom zavjetu, oslobođena lažnih sakramenata. Crkva bi se trebala odreći bogatstva i sjaja, a pape srebroljupstva, dok bi vjeru trebalo približiti puku.
Kada je papa Lav X. obnovio ozloglašenu trgovinu oprostima grijeha, indulgencije, Luther je razradio svoje mišljenje o dogmama Crkve u 95. teza, koje je 31. listopada 1517. objesio na vrata dvorske crkve u Wittenbergu. Taj događaj smatra se početkom Reformacije.
Papa oštro osuđuje Lutherov istup, kažnjava ga izopćenjem iz Crkve, no Martin Luther javno pali papinsku bulu i negira svaku podređenost Papi.
Lutherove teze i reforme Crkve najprije će podržati njemački kneževi i veleposjednici, koji na taj način zapravo iskazuju bunt protiv papinske svjetovne moći, te naslućuju mogućnost da se domognu dijela crkvenog bogatstva.
Pod zaštitom njemačkih kneževa, Luther nastavlja djelovanje, i godinu dana poslije objavljuje 
Novi zavjet na narodnom jeziku. Taj prijevod imat će golemu kulturnu važnost za srednjovjekovnu Njemačku, osobito lingvističko i književno, ali usput postaje i snažan usmjeritelj Reformacije. Sada su i široki pučki slojevi mogli uočiti raskorak između Zavjeta i ponašanja nekih crkvenih uglednika.
Oduševljenje pokretom, poprima stanje euforije, pa se protestantizam širi i u Nizozemsku, Francusku i Švicarsku.
Na tom putu Lutherov se protestantizam mnogo puta sukobio s reformacijskim idejama, ali Reformacija će udaljiti sjeverozapadnu Europu od Svete Stolice.
Protestanti će u svakom smislu ostati kršćani, ali više neće priznavati Papin autoritet te crkvenu hijerarhiju, sakramente i dogmu.
S vremenom Katolička je crkva prihvaćala mnoga pozitivna shvaćanja protestanskih reformatora, a II. vatikanski sabor izričito govori o Crkvi kao onoj uvijek potrebitoj reforme!
bglavac
irida
