RUDOLF LUBINSKI - HRVATSKI ARHITEKT
Rođen: 31. listopada 1873. u Zagrebu
Umro: 27. ožujka 1935. u Zagrebu
Na Marulićevu trgu u Zagrebu između godina 1911. i 1913. podignuta je zgrada za Nacionalnu i sveučilišnu biblioteku. To vrhunsko djelo secesije projektirao je hrvatski arhitekt Rudolf Lubinski.
Premda sama secesija u urbanom smislu nije donijela ništa novo, ova zgrada je izuzetak, slobodna građevina interpolirana u dio gradskog prostora koji tada još nije bio definiran, no ona ga je potpuno odredila i dala mu konačan identitet.
Knjižnica je zasigurno najbolje djelo Lubinskog. Tu je proveo jedinstvo arhitekture, dekora i opreme. Izvedbu te zgrade dobio je kao prvoplasirani natječajni rad. Ukupnom umjetničkom doživljaju pridonijele su i zidne slike kojima je ukrašena, posebice predvorje i čitaonica. Nacionalna i sveučilišna biblioteka zauzimala je veći dio zgrade i u njoj se čuvalo oko 2 milijuna naslova.
Knjižnici je zagrebački Kaptol 1901. dao na čuvanje i Metropolitansku knjižnicu.
U istočnom krilu zgrade bio je Hrvatski državni arhiv, koji je nakon dovršenja nove zgrade knjižnice cijelu zgradu prilagodio svojim potrebama.
Arhitekt Rudolf Lubinski rođen je u Zagrebu 31. listopada 1873. Studirao je na Visokoj tehničkoj školi u Karlsruheu, gdje je u Durmovu ateljeu surađivao na projektiranju Sveučilišne knjižnice u Heidelbergu.
Već od 1907. radi u Zagrebu. Projektirao je brojne stambene kuće: u Nazorovoj, Petrinjskoj, Masarykovoj, Svećenički dom u Palmotićevoj, Osiguravajući ured u Mihanovićevoj.
U njegovu ateljeu surađivalo je mnogo arhitekata, poslije važnih imena zagrebačke moderne: Planić, Gomboš, Neidhardt i dr.
Svoj posljednji projekt poslovne zgrade u Gajevoj 5 Lubinski je završio u skladu s arhitektonskim načelima moderne što dokazuje njegovu vitalnost, no usprkos tome on u povijesti hrvatske arhitekture ostaje prije svega zabilježen kao secesijski graditelj.