PIER PAOLO PASSOLINI

Rođen: 5. ožujka 1922. u Bologni
Poginuo: 2. studenoga 1975. na autocesti u Ostiji blizu Rima

Slavni talijanski filmski redatelj i književnik Pier Paolo Passolini, koji je rođen u Bologni 5. ožujka 1922. godine, pregažen je na autocesti u Ostiji blizu Rima 2. studenoga 1975. u 54. godini.

Smrt mu je bila okrutna, a on je o okrutnosti svijeta govorio često i snimao takve filmove, primjerice Medeju iz grčke pretpovijesti. Tamo za vrijeme svečanosti plodnosti polja sasijeku žrtvu, mladića, na komade i krvlju poprskaju njivu da bi rodila obiljem.

U Zagrebu je boravio s filmovima Medeja i Ptičurine i ptičice, što je zabilježeno kao pravi kulturni događaj.

U Passolinijevim filmovima uočljiva je slikarska, scenografska nadarenost autora. Međutim, mnogo je više drugih vrijednosti, kao na primjer kostimografija koja je rađena po njegovim zamislima, posebice u filmovima Medeja i Kralj Edip. U njima su glumci odjeveni u toliko maštovite kostime da se doimaju kao studije legendarnih likova.

Sloboda mašte učinila je ove filmove s mitološkim sadržajima posve realnima, toliko prihvatljivima da je teško zamisliti drugog Edipa ili drugu Medeju, osvetnicu koja ubija i svoju djecu da bi se osvetila mužu. Takva je i mitološka, dakle nestvarno daleka priča o tisuću i jednoj noći, pa je Passolini taj svoj film prenio u vrijeme bez vremena, u nošnje koje izdaleka nalikuju na arapske, perzijske, čak predmuhamedovske, ali je u tom svijetu našao i uzorke slobode u ljubavi, u seksu, slobode koju je naš svijet kršćanstva prognao, a što je i Pasolini teško podnosio. I to ga je stajalo glave!

Na sličan način govori o slobodnoj ljubavi i u filmu Deccameron po velikom talijanskom srednjovjekovnom piscu Bocacciu, s mnogo duha i još više urođenog veselja, a ne trome grubosti kao u današnjim porno-filmovima.

Passolini je ustajao protiv nasilja mladeži iz fašističkog izvorišta, a snimio je i film Evanđelje po Mateju gdje je tražio odgovore o životu Krista. Odgovor je bio u Pasolinijevu traženju buntovnog ponašanja. To su i Edip i Medeja pa i njegov Krist, otpornik protiv duha i djela svih nasilnih režima.

U filmu Ptičurine i ptičice osudio je slijepo provođenje dogmatskih birokracija slijeva i zdesna, a filmovima Svinjac i Teorema upozoravao je žestokom gorčinom na profil takozvanog morala zapadnoeuropskoga građanstva.

Rušitelj dogmi s bilo koje strane, taj lucidni zagovornik slobodnog stvaralaštva i slobode ljubavnog čina, svojim je filmovima ušao u povijest filma i umjetnosti uopće.

http://www.hrt.hr/arhiv/ndd/