ODRŽAN "SKUP O GLADI" U RIMU
16. studenoga - 20. stoljeće u kojemu su blagostanje i životni standard dostigli najviši stupanj, vjerojatno nezabilježen u cjelokupnoj povijesti čovječanstva, nije uspjelo riješiti problem neishranjenosti i gladi. Na kraju stoljeća gotovo milijardu ljudi u svijetu živjelo je na rubu gladi, a još milijardu i 300 milijuna u uvjetima poluishranjenosti. To je rezultat nepravedne raspodijele u proizvodnji hrane i svih gospodarskih, socijalnih i političkih proturječnosti današnjice.
U povijesti ljudskog roda glad nije nepoznata pojava. Ona je nemili pratilac čovječanstva, poznat još iz biblijskih priča, iz Rimskoga carstva, feudalne Europe, Kine i Indije 18. i 19. stoljeća, te carske Rusije, kada je pokosila milijune ljudi.
U novije vrijeme pamti se 1968., kada je zavladala šestogodišnja suša i kada je 25 milijuna ljudi iz Čada, Malija, Mauritanije, Gornje Volte i Nigera bilo osuđeno na životarenje ili umiranje.
U 1974. poplave su uništile žetvu u Indiji, Pakistanu, Bangladešu i dijelovima Kine i opet donijele patnje milijunima ljudi.
Svjetske rezerve hrane nisu dovoljne ni za dvadeset dana i zato je teško intervenirati u dužim razdobljima. Svi ti razlozi s kojima se suočilo čovječanstvo potaknuli su sazivanje skupa o ishrani ili bolje rečeno o gladi.
U Rimu, sjedištu Svjetske organizacije za ishranu i poljoprivredu - FAO - okupilo se od 5. do 16. studenog 1974. oko tisuću stručnjaka iz 140 zemalja da prvi put u povijesti razmotre mjere za suzbijanje aveti gladi.
Rimska konferencija nije bila samo stručna razmjena mišljenja, već u prvom redu politički razgovor o mogućnosti uspostavljanja takvih političkih i gospodarskih odnosa u svijetu, u kojima će se teškoće uklanjati u interesu cijelog čovječanstva.
Konferencija je utvrdila da je izlaz iz postojećeg stanja u prvom redu povećanje poljoprivredne proizvodnje, osobito u zemljama u razvoju.
Odlučeno je da se osnuje međunarodni fond za kreditiranje razvoja poljoprivredne proizvodnje u tim zemljama. Naglašeno je da čovječanstvo raspolaže s dovoljno mogućnosti za ostvarenje postavljenoga cilja i da je iskorijenjivanje gladi zajednička odgovornost svih zemalja međunarodne zajednice, a posebno razvijenih i onih koje mogu pomoći.
Konferencija je bila tek prvi korak prema tome cilju.