JAWAHARLAL NEHRU

Rođen: 14. studenog 1889. u Allahabadu, Indija
Umro: 27. svibnja 1964. u New Delhiju

Indijski državnik Jawaharlal Nehru rođen je 14. studenog 1889.

Bio je bliski suradnik Mahatme Gandhija , začetnika borbe za oslobođenje nenasiljem, ali se odlikovao modernijim vizijama.

Umro je 27. svibnja 1964.

Do stjecanja nezavisnosti svoje zemlje proveo je deset godina u kolonijalnim zatvorima. Bilo je očito da se Engleska nije željela odreći bogatstva indijskoga potkontinenta.

O tome rječito govori izjava Winstona Churchilla : Nemamo ni najmanju namjeru odbaciti najsjajniji i najdragocijeniji komad naše krune.

Ipak, tijek povijesti nije se mogao zaustaviti i nakon dugih godina građanske neposlušnosti i brojnih žrtava, pucaju okovi kolonijalizma.

Došao je trenutak koji se malokad javlja u povijesti, kada iskoračimo iz starog u novo, kada se jedna epoha završava i kada duh naroda, dugo gušen, nađe svoj izlaz. Tim se riječima obratio Nehru u ponoć 14. kolovoza 1947. Konstitutivnoj skupštini Indije.

Od tog trenutka ta velika zemlja oslobodila se kolonijalnih stega i zakoračila u nezavisnost.
Jawaharlal Nehru rođen je u Allahabadu, u obitelji bramana, kaste učitelja i svećenika, najvišeg društvenog razreda u Indiji.

To mu je omogućilo najbolje školovanje u engleskim koledžima. Iako je mogao ostvariti briljantnu odvjetničku karijeru odabrao je teži put. U razdoblju od 1929. do 1954. Nehru je više puta biran za predsjednika političke organizacije - Indijski nacionalni kongres.

Od stjecanja nezavisnosti, sve do smrti, punih 18 godina, on je kao premijer gradio indijsko društvo na sintezi tradicije i modernih pogleda. Osnovni ciljevi koje je postavio pred prvu vladu 1947. - gospodarski razvoj, umjeren socijalistički program i nesvrstavanje - bile su temeljne odrednice indijske politike.

Takvom politikom uspio je Indiju očuvati od blokovskih opredjeljenja i istodobno odigrati važnu ulogu premijera nezavisne zemlje sve značajniju u svjetskim zbivanjima.

Osnova Nehruove nesvrstane vanjskopolitičke orijentacije očituje se već na konferenciji o azijskim odnosima 1947.

Tu orijentaciju produbljuje na poznatom Banduškom skupu, a kasnije s Titom i Naserom daje teorijske osnove pokreta nesvrstanih.

Pritom je uvijek naglašavao potrebu prijateljskih odnosa sa svim zemljama bez obzira na ideologiju a iznad svega, vjeru o potrebi demokratskih odnosa u indijskom unutarnjem životu.

http://www.hrt.hr/arhiv/ndd/