VIKTOR CAR EMIN
Rođen: 1. studenog 1870.
Umro: 17. travnja 1963.
Viktor Car Emin, u gotovo sedam desetljeća književnog rada nije imao drugih tema i preokupacija do Istre, istarskih Hrvata i aktivne borbe za oslobođenje, najprije od austrijske monarhije, a potom i od Italije.
Viktor Car, koji je svome imenu dodao ženino, pa se prezivao Emin, rodio se u mjestu Kraj, pokraj Lovrana, u pomorskoj obitelji. Već za vrijeme školovanja iskusio je što znači ne biti svoj na svome. Krenuo je u talijansku pučku školu, nastavio pohađajući mađarsku gimnaziju u Rijeci, da bi završio trojezičnu učiteljsku školu u Kopru.
Radni je vijek doista proveo kao narodni učitelj, sudjelujući u radu svenarodne ustanove Istre Družbe svetog Ćirila i Metoda, i objavljujući pripovijetke u glasilima istarskih Hrvata.
Kad se Car 90-ih godina pretprošloga stoljeća javio u književnosti, Kumičić je na vrhuncu slave, a hrvatska moderna upravo se razmahuje.
Najvažnije razdoblje u njegovu stvaralaštvu omeđuju godine od 1900. do 1913. u kojima je nastala trilogija o propadanju društvene sredine pod naletom novih socijalnih i gospodarskih odnosa. To su romani - kronike, simboličnih naslova: Pusto ognjište, Usahlo vrelo i Iza plime.
I romani koji su uslijedili npr. Pod sumnjom, pokušaj su genealoške obrade odnarođivanja Istre, a povijest je tema i Novih borbi i Presječenih puta.
U svim svojim romanima Viktor Car Emin vraća se u povijest, no to je više rezultat njegove naklonosti nečemu što je nekad bilo, nego stvarni domišljaj povijesne uvjetovanosti.
I drama Zimsko sunce, kada je početkom XX stoljeća igrana na pozornici Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, obrađujući temu Istre imala je snažnu socijalnopolitičku funkciju.
Tek u romansiranoj kronici, Danuncijadi, odnosno kako je on zove, romansiranoj kronisteriji riječke tragikomedije od 1919. do 1921. Car Emin uspijeva se osloboditi nacionalnih mitologema, patetične opčinjenosti poviješću.
I taj je roman povijesni i politički, ali iz njega progovara i kreativna zbilja. Stoga je Danuncijada bez sumnje najzanimljivije djelo Viktora Cara Emina, jednog od malobrojnih hrvatskih pisaca koji su svojim umjetničkim nadahnućem, političkim opredjeljenjem i osobnim životom, ostali cijeloga vijeka tako čvrsto vezani uz svoje korijene.