Djevica Marija

Prema Novom zavjetu, Marija (aramejski מרים Maryām "gorka"; arapski مريم (Merjem); Grčki Μαριαμ, Mariam, Μαρια, Maria) je bila majka Isusova.

Sveta Marija, Blažena djevica Marija i Bogorodica (grčki Theotokos Θεοτόκος) su tradicionalni naslovi koje koriste katolici, pravoslavci i ostali da opišu Mariju.

Po naucu Katoličke crkve, Marija, koju evanđelja zovu "Isusova majka" (Iv 2,1; 19,25), prije nego je rodila svoga sina, kroz Svetog Duha, proglašena je "Majkom moga Gospodina" (Lk 1,43). Doista, onaj kojeg je Marija po Duhu Svetom začela kao čovjeka i koji je uistinu postao njezin Sin po tijelu, jest vječni Očev Sin, druga Osoba presvetog Trojstva. Crkva ispovijeda da je Marija zaista Bogorodica "Theotokos".

Iz Evina potomstva Bog je izabrao Djevicu Mariju da bude Majka njegovog Sina. Kao "puna milosti", ona je "najodličniji plod Otkupljenja: već od prvoga sata svog začeća potpuno je očuvana od svake prljavštine istočnoga grijeha te je cijeloga svog života ostala slobodna od svakog osobnog grijeha (dogma o Bezgrešnom začeću Blažene Djevice Marije).

Pravoslavno učenje o Presvetoj Djevi Mariji Bogorodici može se rezimirati u nekoliko imena ili glavnih naziva:

Pravoslavna Crkva nije prihvatila dva mariološka dogmata koje je u Rimokatoličkoj crkvi proglasio rimokatolički magisterij na temelju marijanske pobožnosti:

Pomenute dvije dogme kvare odnos između čovjeka i Ovaploćenja Boga, kao i između Isusa Krista i ikonomije Spašenja. Po blagodati Bogorodica, Djeva Marija po rođenju jeste ćerka Adamova i samo tako ona može predstavljati čovječanstvo koje očekuje spašenje: "Evo sluškinje Gospodnje. Neka mi bude po riječi tvojoj" (Luka 1,38). Zato je i njeno oboženje plod Ovaploćenja Logosa koji je jedinstveni izvor netruležnosti. Vaznesenje tijelom može imati smisao proslavljanja ljudske prirode, ali to ne uništava jedinstvenu posredničku iskupiteljsku ulogu Isusa Krista, jer je Kristus onaj ko joj uznosi tijelo na nebo. Naravno, lik neporočne i za Crkvu uvek posrednice Djeve, duboko je utisnut u pravoslavnu pobožnost.

Još jedna se razlika krije u prikazivanju Bogorodičinog lika na ikonama. Dok se u katoličanstvu on prikazuje slobodno, na osnovu impresije umjetnika, u pravoslavlju se veruje da je sam sv. Luka slikao Majku Božju za života i da su na osnovu nje naslikane i druge ikone kao što je ikona Presvete Bogorodice Trojeručice. Te je tako i sačuvan pravi lik Bogorodice kroz vijekove i uvijek se slika po uzoru na ranije ikone.

Islamsko viđenje Djevice Marije

http://bs.wikipedia.org/wiki/Sveta_Marija

Merjem bint Imran

Merjem bint Imran (arapski: مريم ) je žena koju Kur'an navodi kao majku poslanika Isaa. Ona je vjerovatno najcjenjenija žena u islamu. Jedina je žena imenom spomenuta u Kur'anu, u kojem postoji cijela sura nazvana po njoj. Poslanik ju je spomenuo kao jednu od četiri najbolje žene koje će prve ući u Džennet. Islam, međutim, poriče božanstvenost Merjeme i Isaa, kao i tvrdnju da je Isa sin Božji. U Kur'anu je ona nazvana "sestrom Harunovom". Smatra se da se misli na Haruna, Musaovog brata, na temelju toga što je Merjemin položaj u odnosu na objavu Isau analogan Marunovom položaju u odnosu na Musaa. Poput Haruna, njena funkcija u kontekstu objave više je unutarnja nego izvanjska.

Kur'an kao Merjemina oca imenuje Imrana, a prema islamskom učenju njena majka je Hana. Vjeruje se da Imran i Hana dugo vremena nisu imali djece, te da su već bili u poznim godinama kada je Hana zanijela. Hana je mislila da nosi muško dijete, te rekla: "O Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome ja zavjetujem Tebi na službu, pa primi od mene. Ti zaista sve čuješ i znaš!" (Ali Imran, 35.) Međutim, dijete koje je rodila bila je djevojčica: "Gospodaru moj, rodila sam žensko, a muško nije što i žensko. Dala sam joj ime Merjem. Ja nju i njen porod stavljam pod Tvoju zaštitu od prokletog šejtana." (Ali Imran, 36.)

Merjem je, još kao djevojčica, bila ustrajna u klanjanju. Iz tog je razloga poslana je da živi i uči kod Zekerijja, muža svoje starije sestre (po nekim izvorima Zekkerija je bio muž Merjemine tetke). Ona je običavala boraviti u mihrabu, niši za molitvu u hramu, a kada god bi Zekerijja došao u mihrab gdje je ona boravila, primijetio bi da ima hrane. "Odakle ti ovo, o Merjema?", on bi upitao, a ona bi odgovorila: "Od Allaha! Allah onoga koga On hoće opskrbljuje bez muke." (Ali Imran, 37.)

Prema vjerovanju, Merjem je sa dvanaest godina, još prije fizičke zrelosti, dosegla mentalnu zrelost i punu čistoću duše. Tada joj dolazi melek Džibril u vidu čovjeka, sa vijestima od Allaha:

Merjem tada zanese. Njen narod ju je proglasio bludnicom i protjerao u pustinju. Porođajni bolovi primorali su je da se skloni pod suho palmino stablo, gdje je rodila sina i nazvala ga Isa. Kako nije imala ni vode, ni hrane, Merjem povika: "Kamo sreće da sam ranije umrla i u zaborav pala!" (Merjem, 23.) Džibril joj tada reče: "Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da ispod tebe poteče potok. Zatresi stablo palmino i prosut će se po tebi datule svježe, pa jedi i pij, i budi vesela." Džibril joj također reče da se vrati svome narodu i da se šutnjom brani.

Merjem je odnijela sina svoj porodici, koja se razljutila vidjevši ga: "O, Merjem, ti koja po čednosti sličiš Harunu, tvoj otac nije bio nevaljalac, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica!" Merjem je poslušala Džibrilov savjet i ostala nijema na njihov ukor. Tada se iz kolijevke javi Isa i opravda majku: "Ja sam Allahov rob! Učinit će me blagoslovljenim gdje god bio i naredit će mi da, dok sam živ, namaz obavljam i zekat dajem i da majci svojoj dobar budem. I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih proživljen!" (Merjem, 28-35)

http://bs.wikipedia.org/wiki/Merjem_bint_Imran