NEDJELJA , 16. LISTOPAD 2011

Davor Pavuna: Naš obrazovni sustav proizvodi ljude bez muda

 

DAVOR PAVUNA, JEDAN OD NAJCJENJENIJIH HRVATSKIH ZNANSTVENIKA

Piše: Ana Vučetić Škrbić / Slobodna Dalmacija

Izvor: Slobodna Dalmacija

Fizičar Davor Pavuna jedan je od najcjenjenijih hrvatskih znanstvenika u svijetu. Čovjek koji o energetici savjetuje ministarstva u Americi, Kini i brojne korporacije te predaje na sveučilištima diljem svijeta, prepoznatljiv je po svojoj otvorenosti i oštrim komentarima globalizacijskih, društvenih i ekonomskih procesa.

Već 20 godina živi i radi u Švicarskoj, a bez dlake na jeziku, svojim osebujnim retoričkim stilom, rado secira stanje u Hrvatskoj sa željom da. kako kaže, "konačno počnemo koristiti svoju pamet".

Gostujući na Internacionalnoj školi psihijatrije i neurokognitivne znanosti na Rabu, gdje smo s njim razgovarali, najveći dio svojeg nastupa ponovno je posvetio neiskorištenim potencijalima Hrvatske.

SD: Ako Hrvatska posjeduje Intelektualnu energiju na koju stalno ukazujete, zašto se ona ne može realizirati?

Mi smo prije svega očajno organizirana zemlja, a to je vidljivo golim okom. Izračunao sam kako svake godine generiramo dvije tisuće genijalaca, mladih inženjera i kreativaca.

Mogao bih dalje sate vremena nabrajati imena mladih Hrvata po najboljim svjetskim sveučilištima. S druge stranem uzmite za primjer sport gdje smo relativno uspješni. Izbornik nogometne reprezentacije bira najbolje šti ima na raspolaganju, pa idemo do toga da od Brazilaca pravimo Hrvate

To je dobro, način kako se danas treba ponašati u giobalizaciji - pobjednički. A mi, umjesto da cijenimo te svoje potencijale i nešto napravimo, samo kukamo! Tobože smo 88 posto katolici. Da jesmo, ovdje bi bio raj...

SD: Kako objašnjavate činjenicu da se toliki kreativni potencijal ne pretvara u proizvodnju, niti povezuje s financijskim sektorom?

Zato što nam se dogodila sabotaža. Prije 20 godina prošli smo prvu Mojsijevu fazu; otvorilo se more, došla Oluja i stvorili smo naciju. I što sada? Umjesto da stabiliziramo tu naciju, da ona konačno zaživi, zemlju sabotira nezrela politička oligarhija koja se već godinama bavi isključivo ulizivanjem Europi. I to iako lošim ulizivanjem.

Istovremeno, mi već 16 godina ništa ne proizvodimo, a mlade genijalne inženjere rasplinemo tako da odu u Google. Facebook ili Siemens.

Ovo u Hrvatskoj nije ekonomija, ovo je katastrofa. Izišli smo iz komunizma, ali je partijski sustav ostao u glavama. Sad se drukčije zovu, ali stvar je ista. Nisu prihvatili novi pravni sustav, velike nacionalne kompanije poput Ine i HEP-a služile su samo za uzimanje postotka.

U tako postavljenom sustavu nikomu nije bilo u interesu razvijati nove i mlade proizvodne kompanijejer je postotak koji bi mogli uzimati ud njih premalen. Nismo kolonija, mi smo banana-država.

SD: Ako je politika odgovorna za takvo stanje, možemo li očekivati da će se nešto promijeniti promjenom vlasti?

Ne, ni "kukuriku" ni "kukulele" nemaju rješenja za ove probleme. Krivi su mentalni sklopovi koji su iz nekog drugog doba, za ovo vrijeme nisu školovani. Halo, ljudi, probudite se, ovo je 21. stoljeće! Nije ovo što govorim arogancija, nego stvar znanja.

SD: Nudi li se modernost barem u obrazovnom sustavu? Koliko su nove generacije drukčije i spremnije odgovoriti vremenu?

Naš obrazovni sustav postavljen je tako da djeci puni glavu, ali ih ne uči - oprostite na izrazu - da imaju muda. Ne petlju, nego muda. To je prava riječ. To je temelj američkog obrazovanja.

Oni kod djece potiču strast, taj takozvani drive. Za to ne treba izmišljati toplu vodu, jer sport funkcionira na takav način.

Problem je što mi to nismo postavili kao misao vodilju. Ne njegujemo kult najboljih. Kod nas i dalje postoji partitokracija, a ne zreli stranački sustav.

Nije to samo krivnja političara, jednostavno kao nacija moramo sazreti. Sedam stoljeća Švicarske nije isto što i dvije dekade Hrvatske. Pogledate koliko je Njemačka uložila novca u tranziciju Istočne Njemačke, pa još uvijek nije na istoj razini kao Zapadna.

Kancelar Kolh je rekao kako za izlazak iz komunističkog stanja svijesti treba proći najmanje dvije generacije, a mi još nismo prošli jednu generaciju. Treba biti realan i iskren. Problem je u našoj opterećenosti, mi smo duboko bolesna nacija.

SD: Može li nas izliječiti članstvo u Europskoj uniji? Trenutna rješenja za Hrvatsku nude se kroz kontekst ekonomije i ulaska u EU.

Kao prvo, ekonomska znanost više ne postoji. Meni nije jasno zašto rektor Pavić uopće drži Ekonomski fakultet?! Što će nam toliki ekonomisti i menadžeri koji jedino znaju uvoziti?

Zbog neoliberalizma, ekonomski sustav propao je još davne 1997. godine. Ponavljam, sustav neće propasti, on je već propao. Grčka neće bankrotirati, ona je već bankrotirala, a Italiju drže u virtualnom prividu ideje o osnivanju nekakvih "nadbanaka", kao spas eurozone, najobičnije su manipulacije.

CIA je tako još 15. siječnja 2005. godine objavila kako se Europska unija u ovom obliku ne može održati i da može preživljavati do 2017. godine.

Euroasimilacija koja nam se nudi nije zrelo promišljena, samo to nitko ne želi javni reći. I zato sam odlučio okupiti druge nacionalne tenore i s njima krenuti u jasnu akciju da spasimo ovaj narod od EU utapanja.

SD: Zašto se protivite ulasku Hrvatske u EU?

Apsolutno podržavam eurokompatibilnost po modelu koji imaju Švicarska i Norveška, jer je to bitno bolje od jugosfera-kompalibilnosti. Ali. ulaziti u jednu integracijsku žabokrečinu, kakva je EU u ovom trenutku, i to na potpuno nekritički način - nije mudro.

SD: Na čemu temeljite takav stav o Uniji?

Ne govorim napamet, evo vam brojke: kad postanemo članica., mi ćemo Uniji godišnje plaćati milijardu eura, a možemo iz njenih fondova izvući tri i pol milijarde. Pitam vas: tko će u Hrvatskoj izvući te novce?

Naša birokracija uopće nije svjesna o kakvoj i koliko kompliciranoj proceduri se radi. Drugo, viđe od 70 posto hrvatskog puka ima samo srednju stručnu spremu. Treće, zar mislite da naši gradonačelnici i lokalna birokracija imaju toliko obrazovanja da mogu pisati projekte za Bruxelles?

Sumnjam. Moja je procjena kako maksimalno možemo izvući 30 posto od tih sredstava. Ako ja, koji sam puno radio s njihovim fondovima, javno priznam kako ne znam izvući novac iz Unije, a u svom švicarskom institutu na raspolaganju imam sedam visokoškolovanih ljudi koji se bave isključivo time, onda vam je jasno koliko je to nemoguća misija. Nemojmo se zavaravati.

Kriza je uvijek duhovno stanje. Kao i rat uostalom. U suprotnom ne bi moglo biti ratni profitera i onih koji na ratu zarađuju. Naravno da nije lako živjeti u krizi, prije svega zbog kolektivne histerije koja se stvara i nesposobnosti onih koji bi nas iz krize trebali izvući. ali u krizi se miže profitirati, Evo Vam primjer Njemačke: oni su u zadnje dvije godine napustili svoj ekonomski model i vratili se osnovnoj, bazičnoj proizvodnji malih stvari. Slično su napravili i Austrijanci. Ne samo da su izišli iz krize nego više nemaju nezaposlenih. Zemlje koje su se vratile toj staroj, klasičnoj ekonomiji, sada su OK.

Vratimo se Hrvatskoj. Da bi Hrvati mogli živjeti kako žele i sami finacirati izlaz iz tranzicije, treba nam još dvije milijarde eura godišnje. Sad ih Vlada posuđuje od banaka na račun budućih generacija.

Znači, Hrvati kad se ujutro probude moraju znati da rade za vlasnike stranih banaka, a ja vas pitam koliko mi imamo neobrađenog zemljišta?

Problem je u tome što se mi nismo sustavno posložili. Sve su nam Vlade u zadnjih 12 godina neozbiljne, jer takva se nacionalna strategija davno mogla donijeti. Nije istina da znanje ne postoji. Imamo ga, ali nema dobre volje. Zato se moramo dobro ispluskati i konačno naći nekoga s kičmom tko će nas voditi.

SD: Često javno kritizirate hrvatsku politiku i nudite rješenja. Planirate li se politički angažirati?

Ne, ne želim to, politika bi me zagadila. Radije ću raditi na podizanju svijesti i buđenju Hrvata, mislim kako sam društvu u toj ulozi dugoročnije puno korisniji.

Meni nije do medijske vidljivosti, ali priznajem - stalo mi je da budem vidljiviji, recimo, od gospođeSeverine. Uz dužno poštovanje gospođi koja lijepo pjeva, mene ipak puno više zanimaju radovi naših inženjera.

Bogu hvala, nakon što sam gostovao kod Stankovića, ljudi su shvatili da i fizičari mogu biti cool.

SD: Dobro poznajete situaciju u SAD-u, bili ste savjetnik u nekoliko njihovih administracija, uključujući i Obamin tim za energetiku. Iznenađuje li Vas val prosvjeda u Americi?

Ne baš. Iako ovi prosvjedi dolaze u vrijeme Obamine administracije, priča s neoliberalizmom i planetarnim iskorištavanjem krenula je još u Reganovo doba. Sad se događa kulminacija. Srednji sloj više ne postoji, svi smo postali proleteri.

Sad su to i Amerikanci shvatili, pa im se počinje događati buđenje naroda, nešto nalik onome što se nedavno događalo u Magrebu. Nema slučajnosti, sve je determinirano.

SD: Može li predsjednik Obama, s obzirom na krizu u američkom društvu, dobiti nove izbore?

Teško, gotovo nemoguće. Amerika je jako kapriciozna na ekonomiju. Ali, treba imati na umu da za političku scenu vrijedi isti zakon kao za biološku kompleksnost. Mislim na ono da neki sitan efekt može donijeti veliku promjenu. U tom smislu, lako se može se dogoditi da Donald Trump postane predsjednik, ili netko koga najmanje očekujemo. Amerika nije predvidljiva.