Razgovor s povodom DALIBOR RUŠEVLJAN iz Letovanića, autor zbirke poezije „Iskovane pjesme”

 

POSTOJI LI CIJENA POŠTOVANJA, OBRAZA, PRIJATELJSTVA, LJUBAVI?

 

Sisak je dobio još jednog pjesnika, Dalibora Ruševljana, koji je nedavno u vlastitoj nakladi izdao svoju prvu zbirku poezije „Iskovane pjesme” koju je pripremila poznata zagrebačka pjesnikinja Jadranka Varga. U zbirci je objavljena 53 pjesme i obuhvaćeno je razdoblje od zadnjih 30-ak godina otkako, kako kaže, nešto zapisuje u bilježnice i iznosi svoje emocije.

 U povodu izlaska njegove primjerne debitantske zbirke poezije ugostili smo ga u redakciji NST-a i porazgovarali o njemu, zbirci pjesama, poimanju ovog sve nenormalnijeg svijeta kojeg zadnjih godina obilježava pandemija koronavirusa, katastrofalni potres u Petrinji, ruska agresija na Ukrajinu, energetska kriza, divljanje cijena i troškova života koji prestižu realnu platežnu moć naših ljudi.

 BAVIM SE KOVANJEM, GLAZBOM, RADIO AMATERSTVOM, POEZIJOM...

Tko je, zapravo, Dalibor Ruševljan? Na početku zbirke nazivate se pjesnikom, kovačem, glazbenikom i umjetnikom...?

 „Kao prvo, ja sam običan čovjek i što si običniji, jača je svijest kod takvih ljudi. Svijest je jako bitna, ona čini naš život i što se više smatramo nečim, to smo manje obični, a u jednostavnosti je zapravo ljepota.

Imao sam tešku prometnu nezgodu i čudom sam preživio, od onda sam u invalidskoj mirovini. Imam puno iskustava s raznim poslovima, bavim se kovanjem, glazbom, radio amaterstvom, poezijom...”.

 Kada se i kako počeo baviti poezijom? Kada je napisao prvu ili prve pjesme? U zbirci navodi kako je pjesmu „Kuga” napisao 18.6.1995. godine.

 „Bavim se pisanjem poezije više od 30 godina. Ideja mojih prvih pjesama je emocija doživljenog trenutka. Nađeš se negdje, u nekim okolnostima, na primjer u prirodi, doživiš jednu novu emociju, osvijestiš ju, ona ti se svidi i to staviš na papir. Ako tu pjesmu ponovno pročitam za dvije, tri, pet deset godina, ponovno proživim identičnu emociju. To me tako jako udari, uzmem prvo što dohvatim; račun, toalet papir, bilo kakav papir da zapišem emociju. Svjestan sam da to nešto vrijedi, a ako mi emocija pobjegne, toga se možda više neću sjetiti...”.

 PISAO SAM PJESME U ROVU DOK SU OKO NAS LETJELE GRANATE

Kao moto zbirke navodite vlastitu misao: „Smatraju nemogućim oni što nisu probali”?

 „Mislim da je to vrlo shvatljivo. Ljudi su žrtve svojih predrasuda. O tome pišem u ovoj knjizi. Sve počinje s mišlju, misli stvaraju odluke i onda tako krojimo svoj život, svoju budućnost”.

 

U pjesmi „Kuga” kažete „da se iz ničega rađa prgavost, zloba, iz ničega izlaze nepravde, zla...”, ljudi postaju roboti, služe silama tame”, „ništa od tog svijeta ostati neće”. Tu pjesmu ste napisali 18.6.1995. godine. Što je bila inspiracija da napišete pomalo proročansku pjesmu?

 „Ta je pjesma nastala u Domovinskom ratu. Doslovno sam bio u rovu, granate su letjele oko nas. Opisao sam doživljenu emociju. U džepu na vojnim hlačama uvijek je bila jedna bilježnica u koju sam zapisivao svoje pjesme.

Uvijek kad pročitam tu pjesmu, vidim sličnost s današnjim stanjem svijeta pa sam zato napisao napomenu da je napisana prije 27 godina da ne bi netko povlačio paralele s današnjim vremenom ili situacijom”.

 KAD VAS NITKO NE RAZUMIJE, ONDA SE DRUŽITE S PAPIROM I OLOVKOM

U nekoliko pjesama govorite o pameti i gluposti pa tako u jednom stihu kažete „ispadneš preglup kraj 'pametnog' ”.

 „To je neka vrsta metafore. Ne mislim da su ti ljudi glupi, već da premalo rade na svojoj svijesti. Oni su žrtve šablonskih radnji, navika, običaja, tuđeg mišljenja o njima, predrasuda. Neki ljudi su upali u kalup i ne vide izlaz iz tog ograničenog prostora, sve novo im je čudno i njihov ego ih vjerojatno sprječava da razumijevaju sve što je novo. Oni su blokirani i želio sam ih isprovocirati da se malo osvijeste, da postanu gospodari svojih života i svoje sudbine.

Pjesme koje spominjete nisam napisao s namjerom da ih objavim, već isključivo zbog sebe. Znate ono: kad vas nitko ne razumije, onda se družite s papirom i olovkom, izjadate se papiru, opišete svoj trenutni osjećaj, na neki način razgovaraš sa samim sobom. To su vrlo intimne pjesme koje nisam namjeravao objaviti, ali mi je moj prijatelj Željko Maljevac pomogao da postanem svjestan kako te pjesme imaju određenu vrijednost, da se usudim tiskati vlastitu knjigu.

Ima već gotovih materijala barem za još dvije ovakve zbirke, ali mislim da će to biti teško razumljivo jer kao da su to neke moje šifre. Pretpostavljam da bi bilo tako. Dat ću nekim ljudima iz književnih krugova, koje poštujem, da ih pročitaju, možda to ipak bude razumljivo. Sada, priznajem, pišem malo drukčije. Stil je isti, ali sada više pazim da nema ružnih riječi, da su mi pjesme pismenije jer znam da će jednom izaći u nekoj knjizi”.

 VAŽNO JE BITI SKROMAN U ŽIVOTU, IZDAO SAM KNJIGU I TO MI JE DOVOLJNO

U pjesmi „Cjenik” govorite o tome postoji li cijena poštovanja, dane riječi, obraza, prijateljstva, ljubavi...Čime je potaknuta ta pjesma? Kojom emocijom je motivirana?

 „To je opis današnjeg stanja odnosa među ljudima, u društvu. Današnji ljudi prvenstveno su orijentirano na materijalno, nema tu kreativnosti, idealizma, poštivanja istinskih vrijednosti. Nema tu kvalitetne komunikacije, dijaloga. Nema više ni pravih prijateljstava. Ima dosta lažnih prijatelja koji su prijatelji iz koristoljublja. Prevladava mišljenje da što više ljudi na položajima znaš, to si uspješniji u životu. Dio ljudi žele što brže doći doći do uspjeha, nekog većeg novca, bez rada, upornosti i kvalitete. Važno je biti skroman u životu, a kamoli sad kad sam napravio i izdao knjigu, to je uspjeh i meni je to dovoljno”.

 

KNJIGU JE UREDILA PJESNIKINJA IZ ZAGREBA JADRANKA VARGA

Kako je izdao svoju prvu knjigu? Tko mu je u tome pomogao?

 „Uz ovako malu mirovinu, ja sam jako bogat čovjek zato što imam stvarno puno prijatelja, pravih prijatelja. I tako dođe prijatelj kod mene, pričamo o svakakvim temama, dođe i glazba na red, spomene se i poezija pa mu pokažem što sam nekada našarao. Uglavnom su reakcije: uuu...! Pa kažu da je šteta da to ne objavim. Previše sam takvih ljudi sreo s tom idejom. Na internetu sam našao oglas da pjesnikinja Jadranka Varga iz Zagreba, koja je do sada izdala 20-ak, a uredila preko 100 zbirki pjesama, bavi uređivanjem i izdavanjem zbirki pjesama, poslao sam joj svoje pjesme, rekla je da se od toga može napraviti dobra zbirka. Ona je napravila izbor, lektorirala pjesme i priredila ih za tiskanje. Organizirala je i tiskanje te sam svoju knjigu prvi put vidio kad sam došao po otisnute knjige. Zadnjih sam dana već napisao 10-ak pjesama, prepišem ih s papira i pošaljem joj, a ona već slaže novu knjigu”.

 Što misli o ljubavi? Na više mjesta pišete o hladnoj ljubavi, o neuzvraćenoj ljubavi, o istinskoj ljubavi?

 „Pisao sam na tu temu u pjesmi pod nazivom 'Definicija ljubavi'. Postoje razne vrste ljubavi. Ljubav je sve. Volim svog prijatelja, to je jedna vrsta ljubavi. Radio sam i kupio mobitel, volim ga i čuvam. Volim svoju knjigu, svoje životinje, drvo, list, kukca kojeg sam snimio neki dan jer sam se bavio i fotografijom. Sve me zanima jer treba živjeti ovaj život, prebrzo sve prolazi, posebno onima koji su opsjednuti materijalističkim pogledom na svijet, koji si svakog dana daju toliko obaveza da jednostavno ne stignu doživjeti niti jedan poseban trenutak, toliko su u digitronu, novac im je jedina energija. Postaju žrtve nametnutog načina življenja”.

 IZNENADIO GA JE SIN VALENT KOJI STRAŠNO DOBRO PIŠE I SVIRA

Na više mjesta govorite o temi oprosta i opraštanja? Kako vi gledate na tu temu?

 „Oprost i poštivanje su temelj ljudskih odnosa. Mi smo ipak 'društvene životinje'. Svi mi griješimo”.

 Za sebe kažete da ste „vuk samotnjak”?

 „To je ekspresija trenutka. Za jednog strojarskog tehničara, automehaničara, autolakirera i kovača dosta sam pročitao. Volim koristiti poslovice, tako i tu o vuku samotnjaku često koristim kada opisujem svoj život”.

 

Kako vaši najbliži, imate sina koji ima 16 godina, tvoji roditelji, brat, gledaju na to da si izdao svoju prvu zbirku poezije?

 „Naravno da je svima drago. Pogotovo me obradovao sin Valent koji mi je poslao par svojih objava na Tik-Toku. Strašno dobro piše i svira, i stvara glazbu, a ne voli čitati”.

 Pitam ga za promocije.

 „Planiram, ali još nemam uvida u to kako se to radi pa bih prvo želio otići na nečiju promociju, vidjeti kako sve to skupa izgleda, onda će mi slika biti jasnija, onda znam kako ću. Nisam ziheraš, ali vjerujem u doživljeno, osobno provjereno”.

Vjeruj mi, ja svoje pjesme brzo zaboravim. I kada ih ponovno pročitam nakon dužeg vremena, čini mi se kao da nisu moje, da ih ja nisam napisao. To je baš ekspresija u trenutku”.

 IZRAĐUJE RAZNE NOŽEVE, IMA SVOJ BEND I VLASTITI STUDIO

 Za razgovor s Daliborom moglo bi se naći još mnogo tema. Iskusan je i cijenjen kovač koji kuje damascus i san mai čelike i od njih radi razne noževe, pretežito lovačke, ali se nađe i koji kuhinjski, vojni. Kaže da, iako će zvučati malo prepotentno, sve što zamisli – to i napravi. Stavlja i razne motive na noževe i drške. Sve radi ručno: od samog kovanja do brušenja drške, štitnika, kroji kožu, šiva futrole, ručno gravira futrole i uzorke na njima. Radi to od početka do kraja.

Također se bavi i glazbom. Ima svoj glazbeni bend, vlastiti studio za snimanje glazbe. Zadnjih dana radi na uglazbljenju jedne pjesme urednice zbirke poezije Jadranke Varga koja do sada nema niti jednu uglazbljenu pjesmu, a ima dosta lijepih pjesama koje se mogu uglazbiti.

Željko MALJEVAC

Zbirka poezije DALIBOR RUŠEVLJAN "ISKOVANE PJESME"