KAKO SU STARI EGIPĆANI ZAMIŠLJALI ČOVJEKA

U devetnaestom i prvoj polovici dvadesetog stoljeća postojalo je uvjerenje da se o drevnom Egiptu mnogo zna. Formirana je zaokružena materijalističko-pozitivistička slika o infantilnoj civilizaciji tipičnog robovlasničkog uređenja, fanatično nehumane religioznosti koja favorizira totemizam, obožava životinje i veliča smrt.
Mnoge generacije djece, komunističkog i kapitalističkog svijeta, odgojene su u takvoj "istini" koja je važila i za ostale stare civilizacije.

U međuvremenu, "heretici" znanosti posvećivali su svoje živote izučavanju bogate kulturne baštine egipatske civilizacije.
U drugoj polovici dvadesetog stoljeća, vladajuće pozitivističke tvrdnje omekšavaju pred vlastitim oružjem - dokazima. S druge strane, sve više se osjećaju negativne posljedice znanstveno-tehnološkog napretka, koje danas predstavljaju globalni ekološki problem. Otvaraju se novi prostori u istraživanju povijesti čovječanstva i cjelovite slike čovjeka. Sve više raste potreba za sigurnosću i težnja za onim što obično nazivamo prirodnost.

Moderni čovjek svoj pogled spontano usmjerava u prošlost tražeći inspiraciju i kriterije za izgradnju svoje neposredne budućnosti.
Danas postoje dvije međusobno suprotne znanstvene istine o starom Egiptu. Jedna praktično mrtva, zapisana u mnogim knjigama, koju više ne zastupa nijedan ozbiljan znanstvenik u svijetu; druga mlađa, a ujedno i daleko starija od prethodne, koja uvažava drevni Egipat kao jednu od impozantnih civilizacija s neprocjenjivim kulturnim blagom.

Staroegipatsko poimanje čovjeka zasnovano je na civilizacijskim principima koje ni stari Grci, ni Rimljani nisu u mnogo čemu uspjeli shvatiti. Stoga je razumljivo da današnjem modernom znanstvenom mišljenju egipatska filozofija i religija nisu pristupačne.

Njihovo viđenje čovjeka u osnovi je istovjetno viđenju bilo koje predhelenske civilizacije. To znači da Egipćani nisu posjedovali neko svoje posebno znanje i vjerovanje, što im se obično pripisuje. Njihova specifičnost se očituje u izrazito praktičnoj primjeni znanja starog vremena, o kojem mi danas vrlo malo znamo.

Egipatska filozofska misao prikazuje čitav svemir kao jedinstvcn organizam koji se sastoji od bezbroj živih sastavnih dijelova. Svaki njegov dio je u harmoničnom odnosu s ostalim dijelovima i cjelinom. U ovakvoj viziji živog univerzuma, čovjek predstavlja jednu od karika lanca postojanja. Zbog toga se i njegova evolucija odvija u dinamičkoj interakciji s jedinstvenim principima i snagama univerzuma čiji je on sastavni dio.

Stari Egipćani su posjedovali složen teološki sustav. Razradili su mnoge odnose bogova i ljudi. Njihovo poimanje vidljivog i nevidljivog, prolaznog i vječnog, života i smrti bilo je međusobno usko povezano sa značenjem prirodnosti i istinitosti.
U načelima Kybaliona naziremo principe po kojinia je načinjen svemir. U njima se tumače podudarnosti između vidljivog i nevidljivog:

1. Svemir je mentalan i sve je mental.
2. Ono što je gore, usporedivo je s onim što je dolje; ono što je dolje, usporedivo je s onim gore.

3. Ništa nije statično. Sve je vibracija.

4. Sve je dvojno. Sve ima dva pola, sve ima svoju suprotnost.

5. Sve ima plimu i oseku. Sve ima svoje periode napredovanja i povlačenja. Sve se diže i pada. Sve se giba kao njihalo. Njegov otklon na desno jednak je njegovom otklonu na lijevo. Ritam je kompenzacija (i/ravnavanje).

6. Svaki uzrok ima svoju posljedicu. Sve se događa u skladu sa zakonom. Slučaj nije ništa drugo nego projekcija jednog zakona koji se ne poznaje.

7. Rađanje postoji svuda. Sve ima svoje načelo muškog roda i svoje načelo ženskog roda.

Ovih sedam načela podučava da ukidanje suprotnosti omogućava jedinstvo. Čovjek je u ovom svijetu promjena i dvojnosti života i smrti, užitka i boli, razapet u prostoru svoje svijesti i nastoji spoznati sebe. Svrhu njegovog postojanja i evolucijski put predstavlja vlastita transformacija.

Za stare Egipćane čovjek sudjeluje u svijetu sa SEKHEM, životnom moći, koja oživljava čitav svemir. Za njega je bitno spoznati svoje ime REN, koje mu čuva identitet. REN je jedinstveno biće, to je čovjek određen svojom stvarnošću i svojim djelom - princip logosa, stvaralačka riječ.
Prema vjerovanjima Egipćana, čovjek je sastavljen od više ljuski (7 do 9) slično božanskoj eneadi. Svijest i volja mu omogućavaju da međusobno poveže ove dijelove i da sačini jednu harmoničnu i dinamičnu cjelinu - cjelovitog čovjeka.

U tzv. Knjizi mrtvih, tekstovima koji su pronađeni u grobnicama, nalazimo mnoge informacije o egipatskom učenju i vjerovanju. Papirus Anni (Annijev papirus), jedna od verzija Knjige mrtvih, između ostalog zorno opisuje njihovo viđenje čovjeka. U popularnoj sceni psihostazije, koju nazivamo "vaganje duše" ili "vaganje srcu umrloga", prikazana je sedmerostruka konstitucija čovjeka. Kao što postoji sedam boja spektra sunčeve svjetlosti i sedam osnovnih tonova glazbene ljestvice, ovdje je prikazano sedam stupnjeva ili aspekata ljudskog bića. Možemo ih shvatiti kao dijelove, planove, forme manifestacije. Ovi aspekti čine nutarnju hijerarhijsku gradaciju, od najniže do najviše granice manifestacije, od najgrubljeg do najsuptilnijeg čovjekovog dijela:
 
1. CHAT ili KHAT, kamena kocka okrunjena ljudskom glavom. To je fizičko tijelo koje je za života posjedovalo inteligenciju i, njome organizirano, posjedovalo ljudski izgled. Samo za sebe, ono je običan komad materije koji se raspada nakon fizičke smrti čovjeka.

2. ANKH, crveni vrč ili srce, prikazano na lijevoj strani vage. Predstavlja vitalnu energiju koja pokreće fizičko tijelo, odnosno, čini ga živim. Ovo je jedan od naziva koji su Egipćani upotrebljavali za ovaj aspekt čovjeka. U širem, poznatijem značenju ankh je ključ života, jedan od osnovnih teoloških simbola u Egiptu.
 
3. KA, središte osjećaja, načinjen prema slici Duha, najsuptilnijem aspektu čovjeka. Ka je ujedno prenosilac istog duhovnog aspekta i onaj plan manifestacije koji daje svoj oblik fizičkom tijelu. Ovdje je prikazan u pokretu, što simbolizira sposobnost udaljavanja od samog čovjeka čiji je integralni dio.

4. i 5. AB i BA, poput sestara blizanki predstavljaju dva dijela ljudskog uma. Obično su prikazivani ženskim likovima, nagim i odjevenim, ili jednim u veoma skromnoj odjeći, a drugim raskošno odjevenim. Ab je onaj dio urna koji se odnosi na želje, um vezan za različite osjećaje, strasti. To je sjedište razuma ili subjektivnog uma okrenutog sebi samom, odnosno svijetu vlastitih iluzija.
 Ovaj aspekt moderna psihologija danas naziva "svjesno Ja". Ba je, s druge strane, sjedište čistih ideja. To je riječ kojoj je blisko značenje "uzvišen" ili "plemenit" i predstavlja nesebičan um, neovisan od svih želja, strasti, subjektivnosti. Ba je "mentalno Ja", svijest o individualnom postojanju.
 
6. AKHU ili CHEYBI je duhovno uskrsnuće prikazano u liku ptice s ljudskom glavom. Simbolizira intuiciju sakralnog. U jednom aspektu to je duša, odnosno sjajni duhovni dio u čovjeku. Zbog svoje "ptičje" prirode nalazi se na krovu konkretnih stvari i ima sposobnost da poleti ka visinama "druge zemlje" Amenti ili Velike Amonove kuće.

7. ATMU ili SAHU, veliki muški lik s lijeve strane vage. To je Čovjek, odnosno onaj aspekt u njemu, koji može vratiti svoj izgubljeni status Boga, Boga-Čovjeka. On je Čovjekov duhovni uzrok, njegov dio koji boravi izvan promjena. Zato se nalazi izvan prostora vaganja kao promatrač. Ovo je, ujedno, najviši dio ljudske prirode, božanska iskra u čovjeku koja ga povezuje s njegovim nebeskim porijeklom.
Sedmerostruka konstitucija koja je ovdje iznijeta, slikovito predstavlja egipatsko viđenje čovjeka nastalo u gradu Tebi. To je samo jedan od više načina na koji su stari Egipćani s pedagoškom jasnoćom objašnjavali Čovjeka.
 
Slikovni simboli koji su u ovom papirusu upotrijebljeni, ne podnose jednoznačna i definitivna objašnjenja. U drugim izvorima, gdje su drugačije koncipirani, do izražaja dolaze ostali aspekti njihovog slojevitog značenja. Zbog toga stari Egipat i dalje ostaje nepresušno vrelo inspiracije za sve one koji žele naučiti nešto više o Životu, kao što je bio za Aleksandra Velikog, Pitagoru, Platona, Plotina, Napoleona i mnoge druge koji su se vjekovima inspirirali na obalama Nila.

Andrija Jončić
Iz: časopisa NOVA AKROPOLA, broj 2

http://www.nova-akropola.hr/Clanci/Filozofija/Detail.aspx?Sifra=2120014908