Zauzdano razuzdane maškare

Blago sretnoj zemlji koja se ne smije ni maškarama. Nijedan pust i nijedan krnje ovih karnevalskih dana u zemlji Hrvatskoj nisu ispali toliko smiješni koliko četiri nemaškarana policajca u Baderni i jedan nezakrabuljeni biskup na Krku. Smiješni su MUP-ovci kružili oko stabla u Baderni, ne znajući kako da skinu obješenog pusta u crnoj monturi s pucom do kolina, kojim su se karnevalski meštri htjeli narugati lokalnom župniku Stjepanu Bošnjaku. Nakon teške ali uspješne policijske intervencije, Badernjani su objesili sličnoga pusta, s pimpekom koji nije sezao ni blizu koljena i s natpisom »Stevan Bisni-Jako«. Župnik se opet naljutio, ne toliko zbog smanjivanja ekstremiteta, već zbog toga što je njegovo ime posrbljeno.
    Da je pusni Stjepan postao Štef ili Stefano, nitko to ne bi shvatio kao ruganje, ni župnik a ni maškare. Srpsko ime u mnogim hrvatskim glavama, imale one na sebi masku ili ne, egzistira kao uvreda za kojom posežu i politički moćnici i kulturni pregaoci. Za tu se uvredu, eto, hvataju i oni koji bi se maškaranim ludorijama trebali narugati nosiocima moći i svim glupostima kojima se ta moć održava. Hrvatski karnevali tako, umjesto subverzije prirođene fašnicima, održavaju i podržavaju sistem vrijednosti na kojemu počiva moć vladajućih, sistem u kojemu je Srbin vrijednosna jedinica za uvredu. Najočitiji primjer tog plutanja fašničkih povorki niz vladajuću šovensku matricu bilježi se iz godine u godinu u Vodicama, gdje se spaljivanje krnje zvanog Jovan uvriježilo kao lokalna tradicija.
    Smiješan je stoga bio biskup krčki Valter Župan sa svojom tiradom protiv tobožnje karnevalske razuzdanosti kada si maškare, po njegovom mišljenju, dopuštaju previše toga, »pokušavajući prekriti i Božje lice«. Daleko su ove naše karnevalije od onih srednjovjekovnih kada se magarcu u pravilu navlačilo biskupsko ruho, a ne odora onih koje su tadašnji nosioci moći anatemizirali. Crkveni vrhovi su i tada bjesnili na maškare, premda su dobro znali – kako to u svojoj »Povijesti dvorskih luda« zapaža Maurice Lever – da prolazni fašnički nered zapravo jamči održavanje stalnoga reda. Ovi današnji će bjesniti zbog većeg ili manjeg stiropornog penisa, ali neće ni riječi izustiti protiv spaljivanja Stevana ili Jovana. Jer i oni se na toj vatri griju i ona pred Božjim licem snaži njihovu vjeru. Kao što snaži i moć onih kojima se te zauzdano razuzdane maškare dodvoravaju.

Tekst preuzet iz Novog Lista - http://www.novilist.hr/

Galerija Nebeska - izložba fotografija

https://www.magicus.info/hr/magicus/
tekst.php?id=38653