 |
| Foto: Anto Magzan |
|
U zadnjih nekoliko mjeseci iz Londona, kao najjačeg svjetskog financijskog središta, stigle su dvije dobre vijesti za Hrvatsku. Željko Rohatinski, guverner Hrvatske narodne banke, proglašen je najboljim svjetskim guvernerom, a Marijan Hanžeković i njegovo odvjetničko društvo “Hanžeković, Radaković i partneri”, u magazinu EuropeanCEO, namijenjenom svjetskim menadžerima koji rade putem Londonske burze, proglašen je najboljim odvjetničkim timom u RH. “Naš je guverner svjetska zvijezda jer samo je bankarski sustav Hrvatske ostao na nogama nakon početka financijske krize”, objašnjava.
• Kakve ste informacije dali svjetskim menadžerima i ulagačima o Hrvatskoj?
– U ovoj je krizi važno davati pozitivne informacije stranim potencijalnim investitorima. I mi imamo gospodarskih problema, no za razliku od zemalja u okruženju, imamo izvanredne prednosti za ulagače. Središnji bankarski sustav, zahvaljujući dobroj politici HNB-a, koja je godinama bila napadana kao prekonzervativna, nije prenapregnut i niti sekunde nije bio upleten u financijske derivate koji su slomili tržište. Mi smo takvu krizu banaka prošli 1998.
• No, naši brojni stručnjaci ističu negativno stanje u gospodarstvu, plasiraju crne slutnje?
– U Hrvatskoj, što se toga tiče, vlada pravo ludilo, navodni stručnjaci nastoje svoju stručnost istaknuti što gorim i groznijim procjenama, premda je svijet u najvećoj krizi financijskog poslovanja, pa je svaka prognoza tek čisto nagađanje.
• Banke u Hrvatskoj, za razliku od banaka u ostatku Europe bilježe dobit, što mnogima u nas ide na živce?
– Kod nas viču na banke u stranom vlasništvu i grde ih da puno zarađuju... u normalnom društvu to bi bila prednost i poziv i ostalim bankama da dođu i ulože kapital. Zamislite, svugdje su sada banke u kolapsu, imamo činjenicu da jedino zarađuju i dalje u Hrvatskoj, a onda, umjesto da to iskoristimo i kažemo im - stavite još kapitala jer ovdje ćete ga oploditi i kad je svjetska kriza, mi ih napadamo. Valjda bi bilo bolje da i kod nas gube.
• Naša javnost smatra da je nepristojno da u vrijeme krize banke u stranom vlasništvu i dalje zarađuju?
– Shvatimo već jednom da su to hrvatske banke, u stranom vlasništvu i da bi bilo apsolutno nelogično da, jer ovdje dobro posluju, sada pobjegnu s kapitalom van. Ako sada samo u RH zarađuju, neće bježati van nego će, valjda je logično, dodatno ovdje ulagati.
Zar smo zaboravili da, dok su banke bile u isključivom vlasništvu hrvatske države, da su proizvodile velike gubitke i država ih je morala tri puta sanirati, a da su građani svoj novac držali - u Grazu. Na čelu hrvatskih banaka su uglavnom hrvatski bankari, koji su svoj visoki profesionalizam dokazali upravljajući rizicima bolje nego njihovi kolege u inozemstvu.
• Velikim svjetskim ulagačima iznosite prednosti Hrvatske u vremenu svjetske krize?
– Osim sređenog bankarskog sustava, druga velika prednost proizlazi iz našeg nedostatka - Hrvatska je gospodarski nerazvijena, loša je industrija srećom propala, a zbog toga imamo sačuvan okoliš. Kada razgovarate sa svjetskim ulagačima, nećete ih zainteresirati podacima da nas ima samo 4 i pol milijuna, niti će oni prepoznati priliku da unas pokrenu neku veliku proizvodnju, ali kada počnete govoriti o sačuvanom okolišu, čistoj vodi i moru, nezagađenim poljoprivrednim zemljištima, e onda vas već počnu pomno slušati.
• Zašto ih to zanima?
– Europi su takve, ekološki čiste površine i resursi prava rijetkost. Nismo svjesni da su naši resursi obnovljive energije (hidropotencijali i vjetroenergija) veliki a neiskorišteni. Osim toga, imamo povoljan porezni sustav, vrlo konkurentan u odnosu na druge europske zemlje (20 posto poreza na dobit i neoporeziva kapitalna dobit).
• Što strancima savjetujete, gdje još ulagati?
– Hrvatska ima velike šumske resurse, kojima se dobro upravlja, a izvori vode su veliki i slabo iskorišteni.
• Ovo mi sliči kao na upute kako još to malo raspoloživog hrvatskog nacionalnog bogatstva rasprodati?
– Pođimo od činjenice da voda postaje vrlo važna svjetska roba. Već sada čaša flaširane hrvatske vode vrijedi više od čaše nafte. Iskoristivost tog resursa može se povećati samo kroz sustav koncesija koje daje država za korist čitave zajednice. Svejedno je jesu li te koncesije u hrvatskim ili stranim rukama. U Zagrebu vodom raspolažu Hrvati, pa se u sustavu šokantno, izgubi više od 40 posto vode. Što je god državno, ako nije u poziciji apsolutnog monopolista, radi s gubicima.
• Ideja o prodaji naših vodnih resursa strancima neće dobro odjeknuti?
– A što mislite da će naše izvore vode stranci pokupiti i odnijeti van? Ne bojim se davanja koncesija strancima, pod uvjetom da se to čini na javnom natječaju i pod - Hrvatskoj najboljim uvjetima. Zar je bolje koncesiju dati badava nekome, samo zato što je Hrvat, to bi bilo ludilo. Meni je puno važnija vrijednost koncesije i kako se upravlja, to vrijedi i za ostale nacionalne resurse.
• Što smeta potencijalne svjetske ulagače?
– Najozbiljnija je kočnica hrvatsko pravosuđe. Jako gospodarstvo počiva na efikasnom pravosuđu, u Njemačkoj se nikome ne isplati ne plaćati račune jer do prvostupanjske presude prođe tek šest mjeseci do godinu dana. Kod nas dužnici često kalkuliraju s neplaćanjem jer će proći i više od pet godina... u stvari vjerovnik je u nas obespravljen. Nadalje, nesređeni su nam zdravstveni i mirovinski fondovi. Vrlo bismo brzo mogli pametno srediti te probleme, no u pitanju su duboki rezovi, a to politika izbjegava.
• Konkretno?
– Imamo 66 bolnica na 4,5 milijuna stanovnika, a maksimalno bismo ih trebali imati 15 do 20, u Fondovima je po nekoliko tisuća zaposlenih, a trebalo bi ih biti nekoliko desetaka... Mi ne možemo niti financirati glomazni aparat od 526 općina i dvadesetak županija. Tu treba izblansirati proračun, a ne snižavanjem plaća liječnicima, profesorima, sucima.
• Država je proglasila štednju?
– Sva razvijena društva izlaz iz krize traže u povećanju kupovne moći građana i u povećanju potrošnje. Ja ne bih smanjivao plaće. Smanjenjem kupovne moći građana i potrošnje smanjuje se i punjenje proračuna i to vodi u recesiju. Stalno slušam formule “eksperata” koje nas vode u propast. Smanjivanjem svega država gubi jer manje dotječe od PDV-a, a smanjuje se i potreba za robnom proizvodnjom, a to je onda začarani krug. Nisu u pravu katastrofičari, oni uopće ne shvaćaju koliko je Hrvatska u drukčijoj poziciji od drugih zemalja koje sada moraju pomoć tražiti od MMF-a.
Činjenica da naša vlada ne mora ići u aranžman MMF-a, već da može servisirati dug na svjetskom tržištu i kod “naših” banaka, već je velik plus i daje nam vjerodostojnost ozbiljne države. Ovih je dana kod nas bio glavni čovjek velike banke i dogovoreno je novo financiranje, koliko Hrvatskoj treba. Da njegova banka dobro ne posluje u RH, pomoć bismo morali tražiti od MMF-a.
• Štedjeti, pa prekinuti gradnju pelješkog mosta, ili nastaviti infrastrukturne radove?
– To sigurno nije objekt koji će brzo biti isplativ. Od svih cesta u Hrvatskoj jedino je isplativa autocesta Bregana - Lipovac. No, most će svakako bitno utjecati na razvoj Pelješca, Korčule, Dubrovnika i polučiti mnogo indirektnih koristi. Poput autoceste kroz Liku.
• U savjetima strancima, spomenuli ste i ulaganje u proizvodnju riba?
– Čisto more je dobitna riječ i kombinacija. Hrvatska je prošle godine izvezla riba u vrijednosti od 160 milijuna američkih dolara. Duboko sam uvjeren da se, s malim pomacima, ovdje može postignuti veliki iskorak u izvozu, mi možemo proizvoditi mnogo više riba i školjkaša za svijet, ne samo tuna. Zvuči egzotično, no mi uopće i ne shvaćamo što to znači imati uistinu čisto more. Nas ima nekoliko milijuna i Hrvatska može izvanredno živjeti od tercijarnih djelatnosti, pružanja usluga u prometu i trgovini. Turizam je, u odnosu na ove grane, niskoisplativ.
• Trgovina, pa kažu da je u nas toga i previše?
– To govore bedaci. Stalno su nas učili da je trgovina nešto loše i nužno zlo. A trgovina je mjesto gdje se svaki proizvod procjenjuje i samo kroz trgovinu možete poticati proizvodnju. Proizvodnja ovisi o trgovini. Nizozemska je stoljećima, prvo razvijala trgovinu, a tek su onda nastali Shell i Phillips. Što tu treba učiniti naša država - samo urediti infrastrukturu, izbalansirati proračun i poduzetništvu prepustiti ostalo. Tko je ikada mislio da ćemo svijetu prodavati kacige i uniforme. Poduzetništvo država ne može i ne treba isplanirati.
| |
bglavac
irida
