Piše:
Bruno Šimleša: Ljubav prema životu je ljubav prema sebi
Nekoliko je razloga toj organskoj želji za ljubavlju, a ja ću navesti samo dva. Jedan je da smatramo da nas samo ljubav (koju prečesto poistovjećujemo s ljubavlju prema drugima) može upotpuniti. Zapravo je riječ o pogrešnom uvjerenju da ćemo esenciju ljubavi spoznati ljubeći druge pa ako bolje upoznamo taj mehanizam, ako bolje shvatimo kako se treba manifestirati ljubav prema drugima, uspjet ćemo živjeti ljubav! I drugi, usporedivo intrigantniji je fascinantna činjenica da jedan dio nas, svakoga od nas, zna da smo satkani od energije ljubavi i onda želimo iskoristiti svaki susret s njom!
Kad opisujem raskoš ljubavi, često koristim analogiju s dugom. U pozadini duge (odnosno boja uopće) je svjetlost koja se rasipa u različite boje, odnosno oblike. Slično je i s ljubavlju. Čini mi se da je ljubav prema življenju korijen svih ostalih oblika ljubavi. To je osnova bez koje su ostale ljubavi nezamislive i neostvarive. A objekata ljubavi je doista bezbroj. Možemo osjećati ljubav prema životu, drugima, slobodi, idejama, moru, vjetru, poslu, nekoj aktivnosti, riječima, zahvalnosti, glazbi, prirodi, iskrenosti… Dragi moji, možemo osjećati ljubav prema svemu što doista prepoznamo!
No s ovim nabrajanjem, koje može ići unedogled, tek smo naslutili veličinu i ljepotu ljubavi. Želimo li spoznati što ljubav jest, mora nam biti jasno da poanta ljubavi nije u voljenju nekoga ili nečega, nego u prepoznavanju sebe kao ljubavi koja voljenjem živi ono što ona istinski jest!
Dakle, vrhunce ljubavi nećete spoznati ako osvijestite da volite svoju djevojku ili dijete. Tako ćete upoznati samo jednu dimenziju ljubavi i to onu manje impresivnu jer ćete vezivati svoju mogućnost ljubljenja za druge. To nije mudro jer ako oni nestanu iz vašeg života, nestaje i vaša mogućnost voljenja, zar ne? Jedina osoba koja ne može pobjeći od vas ste vi sami i zato je nužno u svakoj ljubavnoj vezi osvijestiti sebe kao ljubav koja voljenjem živi svoju esenciju. Tako ćete biti jednako ljubavni i jednako sposobni voljeti čak i ako jedan objekt vaše ljubavi iz bilo kojeg razloga nestane s radara. Nemojte me krivo razumjeti, obožavam voljeti i svoju suprugu, i svoju kćerkicu, i svoje prijatelje, i svijet ideja, i riječi čijom sam sveobuhvatnošću jednostavno zaluđen. Obožavam voljeti i knjige, i mogućnost da upravo sada vi i ja dijelimo autentičan trenutak… Volim i domaću klopu, volim i to što nam je dana mogućnost napredovanja, volim i izazove… Sve to, i još mnogo, mnogo toga doista volim i obožavam što volim sve to. No poanta ljubavi nije u objektu, nego u subjektu! Vrhunce ljubavi doživljavamo kad, ljubeći, prepoznajemo sebe kao ljubav! Zato volimo voljeti. U voljenju se sastajemo sa svojom esencijom. Tek kad volimo, shvaćamo da se od svoje esencije nikad nismo niti rastali!
Slična je situacija i sa zahvalnošću i divljenjem. Lijepo je kad osvijestimo sve na čemu smo zahvalni. Lijepo je kad osjetimo zahvalnost za svoje vrline ili za nečiju lijepu gestu ili za neka životna iskustva, ali tako nećemo uhvatiti vrhunce zahvalnosti. Oni se osvještavaju prepoznavanjem sebe kao osobe koja je sposobna osjećati zahvalnost, kojoj zahvalnost teče u žilama, klizi do srca jednako glatko kao i prvi sladoled. Svjesnost da ste sposobni osjećati zahvalnost ili da se znate istinski diviti je mnogo važnija od osvještavanja onoga na čemu ste zahvalni ili čemu se divite! Subjekt, uvijek je stvar u subjektu. Uvijek je stvar u vama!
Hm… moram priznati da sam potpuno drugačije zamišljao ovu kolumnu. Krenuo sam je pisati sa željom da naglasim kako ljubav prečesto svodimo na ljubav prema drugima i tako joj zapravo uskraćujemo dah. Htio sam proslaviti sve ostale oblike ljubavi jer ljubav doista ima bezbroj nedovoljno opjevanih lica. I htio sam naglasiti da je ljubav prema životu (iz koje proizlaze sve ostale ljubavi) zapravo ljubav prema sebi. Kad jača ljubav prema sebi, jača i ljubav prema životu. Kad slabi ljubav prema životu, slabi i ljubav prema sebi. Želio sam naglasiti kako su to zapravo istoznačnice. Ali, ljubav me jednostavno ponijela, a njoj se doista nema smisla opirati! Nikad se nisam svađao s ljubavlju i ne mislim sada početi. Ako me ponese, prepustit ću se. Ona je ionako najmudriji dio mene!
Možda da za kraj teksta pokušavam dočarati kako se očituje moja ljubav prema raznim stvarima, a u sljedećem ćemo se druženju više baviti samom prirodom ljubavi.
Ljubav prema sebi se manifestira uživanjem u svemu izvrsnome što sam već prepoznao i otkrivanjem novih horizonata, prihvaćanjem svojih današnjih ograničenja, stvaranjem dovoljno prostora za življenje mojih strasti…
Ljubav prema supruzi se manifestira spoznajom da je svoja, a ne moja. Poštivanjem njezine ljepote, njezinoga glasa, njezinog srca koje, siguran sam, može obgrliti svijet!
Ljubav prema prijateljima će se manifestirati prepoznavanjem njihove ljepote i podržavanjem svega što je ojačava. Za njih ću uvijek naći vrijeme. Inače, u odnosu prema slobodnom vremenu se sjajno očituje koliko držite do sebe. Ako ga dajete onim ljudima koji poštuju život, poštuju sebe i poštuju vas, znači da vam je stalo do vas samih, da ste svjesni svoje vrijednosti. Ako ga drugima dajete samo zato što želite steći njihovu naklonost, znači da niste dovoljno naklonjeni sebi.
Ljubav prema pisanju se manifestira kroz stvaranje dovoljno prostora za tu alkemičarsku aktivnost prevođenja esencije neke ideje u riječi, kroz doživljavanje biti te ideje.
Ljubav prema ljubavi se manifestira divnom pozornicom koju sam izgradio samo za nju, u središtu svog srca. Svako malo imamo neku novu predstavu, neko novo oličenje ljubavi koje zaslužuje biti proživljeno. Od većih se u zadnje vrijeme pojavila ljubav prema kćerkici. Posebna boja te ljubavi me potpuno očarala!
Ljubav prema iskrenosti se manifestira apsolutnom iskrenošću u partnerskom i prijateljskim odnosima. Apsolutnom iskrenošću! Sve drugo uzima previše vremena.
Dragi moji, uživajte u ljubavi kako god znate i umijete! I ne zaboravite, vrhunac ljubljenja je u prepoznavanju sebe kao ljubavi koja voli!
bglavac
edin.kecanovic
