Skinuto sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

  Čuvena Ištarska kapija u Pergamon muzeju u Berlinu.

 

Babilon je antički grad u Mezopotamiji, blizu savremenog alHillah u Iraku. Bio je glavni grad Babilonskog carstva. Ime potiče od akadske riječi Babilu, što znači "božija kapija", a koja je bila prijevod sumerskog imena Kadingirra.

Grad se prvi put spominje na tableti Sargona Akadskog iz 24. vijeka p.n.e. kada je Sargon Akadski od grada napravio središte svoje države. Moć i stanovništvo je palo tokom narednih nekoliko vijekova, i grad je bio prilično nevažan sve dok nije postao glavni grad Hamurabijevog carstva u 18. vijeku p.n.e. Od tada, grad je bio glavni grad Babilonije, mada je tokom vladavine Kasita bio nazvan "Karanduniaš".

Grad je bio na Eufratu, podjeljen jednako na obje strane rijeke i sa strmnim nasipima da bi se zadržale sezonske poplave. U narednim godinama Babilon je rastao u veličini i raskošu, ali je također postao podložan Asiriji. Grad se pobunio protiv Asirske vladavine u doba Mušezib-Marduka i ponovo u doba Šamaš-šum-ukina, ali je oba puta bio pod opsadom i ponovo osvojen, prvi put od strane Senakeriba i drugi put od strane Asurbanipala.

Tokom vladavine Senakeriba Babilon je bio u stalnom stanju ustanka, koje je tek bilo ugašeno nakon što je 689 godine p.n.e. Senakerib naredio kompletnu destrukciju grada. Svi zidovi, palate, i hramovi su bili uništeni, a ostaci bačeni u Arakhtu kanal. Ovaj čin je razljutio vjersku svjest Mezopotamije, i vjerovatno zbog toga je Senakerib nedugo kasnije bio ubijen. Njegov nasljednik Esarhadon je odmah ponovo izgradio stari grad, krunisao se tu, i napravio dom u gradu za dio godine. Nakon njegove smrti Babilonija je određena njegovom najstarijem sinu Šamaš-šum-ukin, koji je kasnije vodio pobunu protiv njegovog brata Asurbanipala Asirijskog.

Još jedanput se Babilon našao pod opsadom Asirijanaca. Asur-bani-pal je brzo osvojio grad, ali kad je 612 godine p.n.e. pala Nineva, Babilon se oslobodio Asirijske vlasti i potao glavni grad novog Babilonskog carstva. 605 godine p.n.e. Babilonci su pobjedili Egipćane u boju kod Karkemiša i sklonili ih sa svjetske pozornice. Tokom ovog doba nezavisnosti pod Nabopolasarom, novo razdoblje arhitektskih radova je počelo, a njegov sin Nebukadrezar je od grada napravio čudo antičkog svijeta. Nebukadrezar je izgradio Ištar kapiju, obnovio Etamenanki hram, i izgradio viseće vrtove Babilona (jedno od sedam svjetskih čuda).

538 godine p.n.e. Babilon osvaja Kir Veliki, kralj Perzije, koji je dopustio židovima u Babilonu da se vrate svojim kućama. Pod vladavinom Kira i njegovog sina Darija, Babilon je postao centar učenja i naučnog napretka. Babilonski naučnici su napravili mape sazviježđa i uspostavili temelje savremene astronomije i matematike. Međutim, tokom vladavine Darija III, Babilon je počeo stagnirati.

331. godine perzijski kralj Darije III doživio je poraz od makedonskog vladara Aleksandra Velikog u bici kod Gaugamele. U oktobru iste godine, Aleksandar osvaja Babilon. Pod njegovom vladom, Babilon je ponovo prosperirao kao središte učenja i trgovine. No, nakon Aleksandrove tajanstvene smrti 323. godine p.n.e, njegovo carstvo je podjeljeno među njegovim generalima i slijede decenije ratovanja. Zbog toga Babilon je skoro kompletno napušten već 275 p.n.e.

Herodotov opis Babilona

 

Herodot (484. – 425. pr. Kr.), grčki povjesničar, često nazivan i ocem povijesti, posjetio je međusobno vrlo udaljena mjesta, kao što su Atena, Egipat,Crno More itd. Sredinom 5. st. pr. Krista posjetio je i Nabukodonosorov Babilon i opisao ga tako veličanstvenim da mu suvremenici nisu vjerovali. Među ostalim, Herodot je opisao i znamenitu babilonsku kulu.

U Asiriji postoje mnogi drugi veliki gradovi, a najznamenitiji je i najmoćniji među njima bio Babilon, gdje se nalazila nakon propasti Nina, kraljevska palača, a taj je grad izgledao ovako. Leži u velikoj ravnici, a podignut je u obliku četverokuta čija je svaka stranica dugačka stotinu i dvadeset stadija : sve u svemu, opseg grada obuhvaća četiri stotine osamdeset stadija. Najprije ga okružuje jarak, dubok, širok i napunjen vodom, a iza njega se nalazi zid širok pedeset kraljevskih lakata, a visok dvije stotine lakata... Na vrhu zida izgradili su za oba njegova ruba niz kula na kat, u paru tako da gledaju jedna prema drugoj: između kula ostavili su prolaz za četveropreg. Uokolo zida postavljeno je stotinu vrata, a sva su mjedena ...

U središtu svakog od dijelova grada bila je sazidana građevina, u jednome kraljevska palača s velikom i snažnom ogradom koja ju je okruživala, a u drugome svetište Zeusa Bela s mjedenim vratima, nepromijenjeno sve do dana današnjeg, u obliku četvorine sa stranicama od dva stadija. Usred svetišta izgrađena je čvrsta kula od jednog stadija u dužinu i širinu, a na toj kuli podignuta druga kula, a na njoj treća i tako dalje – sve u svemu osam kula, a uspinje se na njih izvana kružnim stepeništem oko svih kula. Na sredini uspona nalazi se odmorište sa sjedalicama za odmor na kojima se mogu sjesti i otpočinuti oni koji se uspinju. Na posljednjoj se kuli uzdiže veliki hram: u hramu je postavljena velika ležaljka s lijepim pokrovom, a uz nju je zlatan stol. No ovdje nije podignut nikakav kip božanstva: niti ijedan čovjek provodi ovdje noć, osim jedne domaće žene koju je između svih, kako kažu Kaldejci koji su svećenici ovoga boga, odabrao bog.

 

Babilonaska kula

 

Babilonska kula svojom simbolikom nadilazi granice tek fascinantne monumentalne građevine, te kao takva postaje univerzalni simbol čovječanstva. Danas u mnogim kulturama možemo pronaći mitove i priče poput one biblijske.

Sumerski mit, poznat kao Enmerkar, govori o sukobu između dva Boga, Enkija i Enlila, koji je završio pomutnjom jezika među ljudima i velikoj šteti u mnogim gradovima.

Židovski sveti spisi gradnju kule navodi kao pobunu protiv Boga koji nije smio ostaviti nebesa samo za sebe, a svijet prepustiti ljudima Pobunjenici su sazidali kulu na čijem se vrhu nalazio kip sa mačem u ruci, kao da objavljuje rat Bogu a gnjevni su ljudi čak i strijelama gađali nebo.

U Kuranu se također nalazi priča, slična onoj biblijskoj. Naime egipatski faraon, nalaže graditelju Hamanu da mu napravi glineni toranj kojim će se faraon uspeti i suočiti sa  Mojsijevim Bogom. U 9. je stoljeću islamski povjesničar al-Tabari, u svom djelu Povijest proroka i kraljeva, gradnju babilonske kule pripisao Nimrodu. Alah je kulu ubrzo uništio te je izazvao kaos među ljudima, izazvavši pomutnju jezika. Prema al- Tarabiju, ljudi su do tada pričali samo sirijskim jezikom, a poslije Alahova gnjeva, nastala su još 72 jezika.

U 13. stoljeću, Abu al-Fida također spominje gradnju babilonske kule, ali priču ipak malo nadopunjuje. Naime, naglašava kako je Eber, Abrahamov predak, dobio dopuštenje od Boga da zadrži svoj hebrejski jezik zato jer nije sudjelovao u izgradnji zigurata.

U tradicijama određenih kultura središnje Amerike, također se mogu pronaći priče slične onoj o babilonskoj kuli. Tako je primjerice Xelhua, jedan od sedam divova spašenih od poplave, odlučio sagraditi veličanstvenu piramidu kako bi se obračunao sa bogovima i uništio nebesa. Bogovi su razorili građevinu a graditeljima izmješali jezike.

Druga pak priča, iz predaje naroda Tolteka, prema povjesničaru Don Ferdinand d'Alva Ixtilxochitlu (1565-1648), govori o skupini ljudi koji su se gradnjom tornja namjeravali zaštiti od sljedeće poplave, no nesporazumjevanje ih je razdvojilo a građevina nije sagrađena.

Priča Tohono O'odham Indijanaca, govori o tome kako je Montenzuma preživio veliku poplavu nakon čega je u napadu ludosti odlučio napraviti hram koji će dosegnuti nebo. Ipak, Veliki Duh je građevinu uništio munjom.

Na području Nepala i sjeverne Indije, krajem 19. stoljeća zabilježena je još jedna priča poput one biblijske, a doktor Livingstone zabilježio je sličnu predaju i u Africi, oko jezera Ngami 1879. godine. Također, vrlo sličan mit o izmješanim jezicima prisutan je i u estonskoj tradiciji

Kula Babilonska u poeziji

- Koliko je sati?- Da, sretna sam i nedostaje mi samo zvonce oko vrata da zvoni nad tobom dok spavaš.

- Znači nisi čula buru? Vjetar je tresao zid, kula je zjevnula, kao lav, velikom kapijom na roletama koje zavijaju.- Šta, zaboravio si? Imala sam na sebi običnu sivu haljinu zakopčanu na ramenu.

- I odmah zatim nebo je zapalilo vatru.- Kako sam mogla uči kada nisi bio sam?

- Ugledao sam iznenada boje prije postojanja vida.- Šteta, ali ti nedaješ obečanja

- Imaš pravo, to je sigurno bio san.

- Zašto lažeš, zašto me nazivaš njenim imenom, voliš je još?- Oh, da, htio bih da ostaneš sa mnom.

- Nije mi žao, trebala sam se ranije prisjetiti.- Stalno misliš na njega?

- Ali ja ne plačem. - I to je sve?

- Nikoga kao tebe. - Bar si iskrena.

- Ne boj se, otputovat ću iz ovoga grada.- Budi mirna, otiću odavde.

- Imaš prelijepe ruke. - To su stare priče, bodež je prošao ne dodirnuvši kosti.

- Nema na čemu, dragi moj nema na čemu. - Ne znam i neću da znam koliko je sati.
                     
                    Wyslava Szymborska