Djeca se dijele na onu koja ide na vjeronauk i na one ‘s kojima nešto nije u redu’, to je svima valjda normalno u našoj zemlji, kažu naši sugovornicilena

Kada nas vide, možda će i drugi ateisti poželjeti ‘izaći iz ormara’ - našalio se Neven Barković, novinar i izvršni urednik T-portala dok ga je naš fotoreporter snimao ispred Teslina spomenika u Zagrebu u društvu glumice i spisateljice Jelene Veljače i slikara Baneta Milenkovića.

Naime, njih troje pripadnici su nove generacije hrvatskih ateista, a zajedno s filozofom dr. Pavelom Gregorićem, molekularnim biologom dr. Borisom Lenhardom i dr. fizičarem Dejanom Vinkovićem pristali su javno govoriti o svom ateizmu.

U Hrvatskoj nije popularno javno se izjašnjavati kao ateist (osoba koja ne vjeruje u Boga), a ljudi koji to čine često dobivaju etikete “komunjara” i “progonitelja svega što je hravtsko i katoličko”. Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2001. godine, oko pet posto hrvatskih građana izjasnilo se kao ateisti i agnostici (ljudi koji smatraju da se ne može dokazati da Boga ima baš kao i da ga nema), a 95 posto se izjasnilo kao vjernici. Upitali smo naše sugovornike je li nepoželjno biti ateist danas u Hrvatskoj.

Da, nepoželjno je biti ateist u zemlji u kojoj se vjerske zajednice financiraju iz državnog proračuna, a ne od donacija vjernika. Nepoželjno je biti ateist ako ste roditelj školarca pa morate birati između želje da svoje dijete poštedite vjeronauka i želje da ga poštedite izopćenja i lutanja hodnicima jer se prikladni alternativni sadržaji ne nude - rekao je Pavel Gregorić (38), koji je spoznao da je ateist u srednjoj školi, kada je shvatio značenje te riječi. - Nikada nisam imao religijsku fazu u životu i nikada nisam imao potrebu koketirati s vjerom - istaknuo je Gregorić.

Boris Lenhard (38) također nije imao ozbiljnu religijsku fazu u životu niti je išao na vjeronauk. - Iz općekulturnih pobuda u jednom razdoblju počeo sam proučavati svjetske religije, njihove doktrine i povijesni razvoj.

Tada sam bio prisiljen uvidjeti da je teologija (bilo koja), koju sam naivno smatrao filozofskom disciplinom, zapravo odvjetništvo iracionalnih ideja kojem, kao ni bilo kojem drugom odvjetništvu, nije cilj spoznati istinu, nego obraniti svog ‘klijenta’, često usprkos činjenicama - rekao je Lenhard i naglasio da teologiji nisu joj strani izmotavanje, opskurantizam i nečasne manipulacije. - Kada vidite da su doktrine i interpretacije svake od religija beskrajno proizvoljne i da se kroz povijest modificiraju tako da očuvaju autoritet krovne organizacije, onda najvjerojatnije objašnjenje postaje da su ih osmislili i da ih održavaju ljudi, i to za ciljeve koji nisu ni približno tako uzvišeni kakvima ih žele prikazati - istaknuo je Lenhard.

Za razliku od Lenharda i Gregorića, Neven Barković (32) proživio je petogodišnju religijsku fazu. - Bilo je to tijekom srednje škole, a moja religijska faza nije bila ni kršćanska ni katolička, nego nekakva poluistočnjačka mješavina. Onda me to pustilo i nikad se nisam vraćao religiji. Naime, shvatio sam da meni definitivno ‘hipoteza bog’ nije potrebna jer nemam dobrih razloga vjerovati da on zaista postoji - ispričao je Barković.

Bane Milenković (47) u ranom je djetinjstvu volio odlazak u Crkvu.

- Mene je prabaka vodila u crkvu. Kao malome, taj crkveni ambijent mi je izgledao fantastično, nadrealno. No, tijekom odrastanja put me odveo u drugom smjeru od Crkve i onda sam shvatio da mi to nije potrebno s obzirom na neki moj unutarnji kod - prisjetio se Milenković. Dejan Vinković (38) priznao je da je osamdesetih godina, tijekom cijele osnovne škole, išao na crkveni vjeronauk. - No, očito to nije imalo pretjerano velik utjecaj na mene - istaknuo je Vinković.

Jelena Veljača (29) odgajana je u ateističkom duhu, ali je u ranom pubertetu imala neka intimna propitivanja o vjeri.

- Kad sam imala 12 godina, bilo je ratno vrijeme i zbivao se povratak Hrvata u Crkvu i Crkve među Hrvate. U školi je vladala atmosfera u kojoj smo se dijelili na one koji idu na vjeronauk i one ‘jadnike’ koji ne idu i s kojima sigurno nešto nije u redu. Ja sam se tada propitivala što sa mnom nije u redu - prisjetila se Jelena, osvrnuvši se i na raširenu tezu da su djeca komunista ateisti, a djeca vjernika vjernici. - Moji su roditelji srednje građanske strukture i apolitični su. Oboje su inženjeri i ‘prirodnjaci’ pa je to utjecalo na moj ateistički odgoj - rekla je Jelena Veljača.

Pavel Gregorić istaknuo je kako je njegov djed po ocu bio jedan od osnivača Komunističke partije Hrvatske, a majčin otac organizacioni sekretar mjesnog komiteta SKH i zagrebački gradonačelnik. - No, u kući nije bilo Marxovih slika, nije se citirao Lenjin, nisu se slušale partizanske pjesme. Ne sjećam se bilo kakve ideološke indoktrinacije u kući, ali se snažno poticao interes za znanost i umjetnost - istaknuo je Gregorić i dodao da teza “o djeci vjernika i komunista” ima stanovito uporište.

- Kao što su rimokatolici u pravilu djeca rimokatolika, muslimani djeca muslimana, a hinduisti u pravilu djeca hinduista, tako su i ateisti u pravilu djeca koja potječu iz obitelji sa sekularnim vrijednostima. To samo pokazuje u kojoj je mjeri religioznost stvar puke slučajnosti, u kakvoj ste se obitelji rodili i kakvim ste utjecajima okoline zarana izloženi - pojasnio je Gregorić.

Naši sugovornici reagirali su na izjavu pape Benedikta XVI. o ateizmu kao “misteriju zla”.

- Nije mi jasno zašto bi netko tko se zauzima za toleranciju imao tako kratkovidan stav prema ateizmu jer to neizbježno vodi prema konfrontaciji s ateistima koji se od takvih optužbi moraju braniti - rekao je Vinković. Slično misli i Lenhard. - Te izjave samo pokazuju kakve netolerantne javne osobe od nas traže da toleriramo. Osoba koja smatra ateizam zlom ima ozbiljno poremećene i kriterije i prioritete za nekoga koji navodno ljudima nosi mir i dobro - rekao je Lenhard.

Neven Barković još je oštriji. - Papa je zadnji koji ima moralno pravo govoriti o ateizmu kao zlu. Naime, na osnovi akcija pravosudnih organa diljem svijeta sada se već jako dobro zna je Katolička crkva sudjelovala u organiziranom štićenju stotina pedofila od pravne države. S druge strane, mnogi ateisti su često i humanisti. To što nemamo nekih magičnih uvjerenja ne znači da nismo moralni i da nemamo svoja čvrsta humanistička uvjerenja - istaknuo je Braković.

Slično misli Jelena Veljača.

- Zašto Crkva misli da ateisti ne mogu biti moralni, pošteni i duhovni ljudi? S druge strane, pod egidom vjere događale su se strašne stvari poput silovanja djece i križarskih ratova. I što zapravo znači biti vjernik? Je li to pripadnik je neke župe ili osoba koja živi prema načelima Isusa ili Muhameda - upitala je Veljača.

Bane Milenković, pak, smatra da u Crkvi ne bi smjeli promatrati ateiste i vjernike kao “crno i bijelo”.

- Mislim da biti vjernik i živjeti u skladu s vjerom mora biti krajnje iskren, plemenit i duhovan čin. Isto tako, krajnje duhovna može biti i osoba koja nije vjernik i ne ide u Crkvu, ali se u mnogim situacijama ponaša kvalitetnije, tolerantnije i humanije te prema nekakvom svojem kodu. Taj kod ne moraju usaditi svećenici. Vjerske slobode uključuju i to da kažeš da si ateist. Mora postati sloboda religije, ali i sloboda od religije - naglasio je Milenković.

Naši sugovornici slažu se s mišljenjem da vjeronauku nije mjesto u školi, nego u Crkvi. - Nije država u Crkvi, nego je Crkva u državi - smatra Milenković. Barković, pak, ističe da je Hrvatska sekularna država. - U našem Ustavu piše da je Crkva odvojena od države. Ustav je naš najvažniji dokument, važniji od Biblije - ustvrdio je Barković. S njim se slaže i Gregorić, koji dodaje da vjeronauk nije vrsta sadržaja primjerena školi. - Ono što se u vjeronauku poučava uvelike se kosi s onim što se poučava u povijesti, zemljopisu i biologiji, a način poučavanja u vjeronauku po svom etosu je suprotan načinu na koji bi trebalo poučavati ostale predmete, potičući učenike na propitivanje i samostalno razmišljanje - objasnio je Gregorić.

Jelena Veljača smatra da bi se u školama umjesto vjeronauka trebala učiti religijska kultura. - Ako netko želi obrazovati dijete u religijskom smjeru, neka to čini u crkvi kojoj pripada - rekla je Veljača.

Lenhard smatra da su djeca roditelja koji nisu vjernici danas pod pritiskom da pohađaju vjeronauk kako se ne bi razlikovala od ostalih. - To se u sekularnoj, građanskoj državi ne bi trebalo događati - rekao je Lenhard. Dejan Vinković, pak, misli da je vjeronauk pravno pitanje i vrući politički krumpir. - Definitivno postoji problem u usklađivanju sadašnjeg načina izvođenja vjeronauka u školi i pojma sekularnosti, ali to je pitanje koje će na kraju Ustavni sud morati razriješiti. A morat će se srediti i pitanje financiranja vjeronauka, jer nema smisla da se to plaća iz poreza svih građana umjesto samo onih koji se službeno deklariraju kao vjernici - istaknuo je Vinković.

 

Je li ateizam nova religija?

U raspravama se često čuje da je ateizam nova religija.

- To je kao da tvrdite da sam ovisnik jer se ne drogiram. Ateizam znači da jednostavno nemate potrebu uvoditi Boga u opis svijeta u kojem živite. Nemam potrebu uvoditi ni vilenjake i zmajeve, pa znači li to da sam onda vjernik u likove iz bajki - rekao je Vinković.

Slično razmišlja i Lenhard. - Kada djetetu ne ispričate priču za laku noć, je li to isto vrsta priče za laku noć? Ili, da parafraziram A. Graylinga, ako je ateizam religija, onda je neskupljanje maraka hobi. Izostanak vjerovanja nije vjerovanje i religija se ne može temeljiti na njemu. Moj stav nije da vjerujem da Boga nema, nego na temelju svega što znam ne vjerujem da ga ima, bilo kršćanskog, bilo tisuća drugih božanstava za koje različiti ljudi tvrde ili su tvrdili da postoje - rekao je Lenhard.

Gregorić naglašava da religija počiva na vjerovanju u jedno ili više natprirodnih bića, na objavi, na autoritetu povlaštenih tumača objave, na ritualima. - U ateizmu nema ničega od toga. Doduše, zlobnici bi mogli reći da ateizam počiva na vjerovanju da Boga nema, da je njegova objava Dawkinsova knjiga ‘Iluzija o Bogu’, da su povlašteni tumači Hitchens i Harris, a da su rituali odlasci na ateističke konvencije i vožnje ateističkim autobusima, tako da ateizam ipak jest religija. Ali to je karikatura u kojoj će se rijetko koji ateist prepoznati - objasnio je.

Ateizam bi htio vjerovanja utemeljiti na čvrstim dokazima ili jakim evidencijama. Ne samo da nemamo čvrste dokaze da postoje natprirodna bića - Jahve, Alah, Višnu ili Zubić-vila - nego imamo prilično solidnu evidenciju da ona ne postoje. Nema ateista koji ne bi bio spreman postati teist kada bi mu bila podastrta solidna evidencija da Bog postoji - zaključio je Gregorić.

www.jutarnji.hr