Žar koji u rasprave unosi i jedna i druga strana jasno govori da astrologija malo koga ostavlja ravnodušnim, bez obzira bio on njen poklonik ili njen protivnik.
Iznova i iznova pokušava se dokazati istinitost ili lažnost astroloških postavki, međutim, bez konačnog odgovora koji bi prihvatile obje strane. Fenomenu astrologije priđimo zato na drugi način. Umjesto da analiziramo istinitost elemenata koji čine astrologiju, sagledat ćemo je kao cjelovitu pojavu. Da li je astrologlja realnost ili zabluda čovječanstva?

NEOSPORNA DRUŠTVENA STVARNOST

Astrologija je, danas kao fenomen "masovne horoskopije", prisutna na svakom koraku. Znakovi zodijaka i horoskopi su stalna tema razgovora. Rijetki su oni koji ne znaju u kojem su znaku rođeni, a puno je onih koji znaju svoj podznak (ascedent) ili posjeduju svoj natalni horoskop. Na policama knjižara i knjižnica leže brojne knjige o astrologiji, a na kioscima nalazimo časopise koji se djelomično ili u cjelosti bave astrološkom tematikom. Na TV je, nakon kratkog vremena, doživjela reprizu serija o znakovima zodijaka, a nazovemo li telefonom broj 9846 (za Zagreb), govorni automat će nam izdeklamirati horoskop za svaki znak.
Bez obzira na to što nije službeno priznata, što ne pripada obrazovnom i znanstvenom sustavu, astrologija izaziva znatiželju ljudi i oni joj pridaju određenu vrijednost. Naime, ako novac danas predstavlja svojevrsno mjerilo vrijednosti, onda astrologija svakako posjeduje tu vrstu vrijednosti. Knjige i časopise kupujemo novcem, isto tako plaćamo TV pretplatu i telefonske impulse. Nitko neće dati novac za nešto što za njega samog ne predstavlja realnu vrijednost, pa ma kakvog tipa ona bila.
Takva prisutnost astrologije neprestalno izaziva čuđenje kod ljudi kojima je znanost osnova za tumačenje stvarnosti. Neobična otpornost s kojom astrologija produljuje svoje postojanje začuđuje utoliko više što je ona u direktnoj suprotnosti sa modernim kultovima o atomskom, tehnološkom ili informatičkom dobu. Kako to da ona, koja ima status praznovjerja i šarlatanstva, može egzistirati paralelno s egzaktnom eksperimentalnom znanošću?
Ovo čuđenje, zapravo, nema toliko opravdanja ako prihvatimo slijedeće dvije činjenice. Znanstveni pristup stvarnosti, kao prvo, karakterističan je za vrlo mali postotak ljudi. Kult o znanstvenom dobu u kojem živi čovječanstvo nosi relativno mali dio tog čovječanstva. Prisutnost znanstvenih dostignuća daleko je više vezana uz sferu svakodnevne primjene (telefon, radio, TV,...) negoli uz sferu razumijevanja i uključenja u jedno filozofsko tumačenje svijeta.
I drugo, znanstveni pristup kakvog mi danas znamo relativno je mlad, postoji otprilike od renesanse, a nasuprot tome postojanje astrologije možemo pratiti tisućama godina u prošlost, sve do prvih pisanih spomenika čovječanstva. Ako trajanje tokom tisuća godina prošlosti ima svoju projekciju u sadašnjosti, onda imamo najmanje pedeset stoljeća u korist astrologije naspram samo tri stoljeća znanosti.
Zbog toga, zatvaranje očiju pred fenomenom astrologije, kao što noj zabija glavu u pijesak, neće dokinuti postojanje tog fenomena. Astrologija je neosporna društvena stvarnost. Njena sveopća prisutnost i njena starost dovoljni su razlozi da se fenomenu astrologije pristupi ozbiljno.

ASTROLOGIJA KROZ POVIJEST

Astrologiju nalazimo ne samo u svim vremenima nego i na svim prostorima. Gdjegod je postojala civilizacija, bila ona u usponu, na vrhuncu ili u dekadenciji, susrećemo ono što Zapad zove astrologija. Nalazimo je u Mezopotamiji, Egiptu, Indiji, Tibetu i Kini, kod Maya i Azteka, kod kršćana, muslimana i hindusa, u kamenom, brončanom, željeznom i atomskom dobu, u starom srednjem i novom vijeku. Ne možemo naći civilizaciju koja ju je "zaboravila" izmisliti. Naći tome uzrok predstavlja pravi intelektualni izazov.
Infantilne su pričice koje objašnjavaju kako primitivni čovjek u strahu pred nepoznatim silama prirode izmišlja bogove, magiju i astrologiju. One mogu samo izazvati ili smijeh, jer su papagajsko ponavljanje jedne naučene šablone, ili ogorčenje zato što vrijeđaju ljudsko dostojanstvo svodeći "primitivnog" čovjeka na nivo uplašene i jedva nešto razumne životinje. No, ovo je tema za sebe.

Usprkos prisutnosti astrologije kroz prostor i vrijeme, ona je u prošlosti bila vezana samo uz uski krug ljudi. Nasuprot današnjoj poplavi horoskopa, stoje osobni astrolozi kraljeva, careva i faraona. Oni su jedna vrsta savjetnika prilikom donošenja važnih odluka. Astrologija nije još jedan "opijum za narodne mase", nego se njom služe vladari, ljudi o čijim odlikama ovise sudbine tisuća ljudi i sam tijek povijesti. Takvim ljudima možemo pripisati gotovo sve mane osim naivnosti. Nemoguće je da su svi čuveni astrolozi iz prošlosti samo obične varalice jer bi kao takvi bili brzo razotkriveni pred snagom vladarske ličnosti.
Sama činjenica da su se astrologijom služili gotovo isključivo vladari još uvijek nije dokaz za istinitost astroloških postavki, ali s druge strane je siguran znak da astrologija nije samo puki skup praznovjerica za naivne.

Na putovanju kroz povijest astrologije, Kaldeja je nezaobilazna. Premda je starost astrologije daleko veća, obično se smatra da smo iz Kaldeje naslijedili astrologiju, onakvu kakvom je danas znamo. Svi osnovni astrološki elementi, definirani već tada, sačuvali su se sve do naših dana.
Kaldeja je država, jedna od mnogih na tlu Mezopotamije, koja svoj uspon doživljava za Nabopolasara. On 612.god. pr.n.e. osvaja Ninivu (i to je kraj asirskog carstva), a njegov sin Nebukadnazar, poznat iz Biblije, nastavlja osvajanja izbijajući na Sredozemno more.
Tako je stvoreno carstvo golemih razmjera, ali i kratkog trajanja. Već 539.god.pr.n.e. Kaldeju osvajaju Perzijanci pod vodstvom Kira Velikog.

Od astroloških elemenata koje smo naslIjedili od Kaldejaca spomenimo slijedeće:

1) Podjelu zodijakalnog kruga na dvanaest znakova

2) Imena, odnosno simboliku svakog znaka. Životinje i likovi koji simboliziraju svaki pojedini znak isti su u Kaldeji kao i danas. Tokom vremena dogodile su se tek sitne izmjene. Tako na primjer, današnji znak Jarca zvao se Kozoriba, a prikazivan je kao čudovište kojemu je gornji dio tijela koza, a donji riba.

3) Imena planeta koja imamo danas samo su prijevod mezopotamskih. Atributi božanstva po kojem su nebeska tijela dobila imena isti su kod Kaldejaca i kod Grka, odnosno Rimljana. Planeta Venera, na primjer, zvala se po Ištari (akadski) ili po Inani (sumerski), boginji Ljubavi i plodnosti, a Merkur, grčki Hermes, je Nabu ili Nebo, bog trgovaca i putnika.

Jedan od zadnjih službenih astrologa u Francuskoj, Morin de Villefranche, piše djelo "Astrologia Gallica". Deset godina nakon njegove smrti polovinom XVII. stoljeća ministar Luja XIV. Jean Baptiste Colbert progoni astrologiju iz novoosnovane Akademije znanosti. Ubrzo iščezava i iz zvaničnih krugova drugih država Europe.

Racionalistička filozofija je samo kristalno jasan izraz jednog općeg stanja, jednog novog načina poimanja stvarnosti. Na mjesto religioznog mističnog ili praznovjernog doživljavanja svijeta, stupa kauzalitet.
Ratio postaje dominantno sredstvo komuniciranja sa svijetom, i to je ostao do danas. U matematici se snažno razvija analitička metoda i teorija funkcija. U svim sferama znanosti, umjesto kvalitativnih opisa dolazi vrijeme kvantitativnih odnosa. Ti odnosi su krući, egzaktniji, definirani formulama. Traži se da poznajući ulazne veličine, nezavisne varijable, jednoznačno dobijamo vrijednost izlazne veličine, zavisne varijable.

Ovakav zahtjev astrologija a i njoj srodne discipline ni su mogle ispuniti. Nemoguće je da na osnovu datuma i mjesta rođenja, prema danom položaju planeta u zodijaku, egzaktno i jednoznačno dobijemo karakter i sudbinu dane osobe. Taj odnos nije moguće opisati pomoću matematičkih funkcija. Astrologija je prije svega jedna intiutivna disciplina. Zbog toga će na eksperimentalnoj provjeri astroloških postavki znanstvenim metodama uvijek biti kontroverznih rezultata.

Pad astrologije u sferu praznovjerja nije njen vlastiti pad, već rezultat našeg drugačijeg gledanja na svijet.
Astrologija, kao izraz jednog intuitivnog načina doživljavanja svijeta, nužno je previše nejasna, previše fluidna i neprecizna za jedan ratio.
Zbog toga se astrologija nalazi na margini zvaničnih zbivanja, u nekoj vrsti "ilegale". U središte pažnje je dovode jedino napadi na nju od strane onih koje iritira njena prisutnost u nezvanicnoj, "tamnoj" strani kulture.

NOVO DOBA

Tek nam znanost novog vremena otkriva granice kauzalnog, uzročno-posljedičnog načina tumačenja svijeta. Kult svemoćnosti čistog ratia je načet i dobrano poljuljan. Etnologija, antropologija i psihologija ističu ravnopravnost ostalih komponenti čovjekovog bića s njegovim razumom. Ističe se važnost cjelovite ličnosti, sa svestrano i ravnomjerno razvijenim svim komponentama ličnosti.

Moderna fizika, s druge strane, otkriva paralele s filozofijom istočnih naroda. U drevnim tekstovima, u religioznim i filozofskim sistemima, prepoznaju one spoznaje koje mi danas otkrivamo moćnim znanstvenim instrumentima.
Otkrivaju se nove znanstvene činjenice koje bismo mogli nazvati argumenti tipa "anti-protiv".

Te činjenice nisu dokaz za vjerodostojnost astrologije već samo poništavaju one argumente koje je znanost XVIII. i XIX. stoljeća upućivala protiv astrologije. Možemo, radi ilustracije navesti nekoliko takvih činjenica:

1) Utjecaj Sunca, njegov jednogodišnji ciklus, na klimu i život na Zemlji, na psihu čovjeka i na životne procese u ljudskom organizmu.

2) Otkrivena su mnoga neobična svojstva obične vode koja iza formule H2O krije puno više toga čudesnog. Ona na primjer, iako tekućina, ima svojevrsnu nutarnju strukturu, na jedan način voda pamti (homeopatska svojstva). Njen senzibilitet na vanjske utjecaje je izrazito velik na temperaturi između 35°C i 40°C. Temperatura vode koja čini dvije trećine našeg organizma je upravo u tom intervalu. Ljudski organizam umire ako tjelesna temperatura napusti taj interval.

3) Izrazito visoka korelacija, višestruko provjeravana, između pojedinih zanimanja, profesija, i položaja planeta u kućama horoskopa istaknutih predstavnika tih zanimanja. Mars ili Saturn u AC ili MC povezuje se sa liječničkim pozivom ili bavljenjem sa znanošću. Jupiter i Mjesec s političarima, itd.

S druge strane se statistički lako dokazuje neutemeljenost nekih tvrdnji astrologa. Na primjer, očekivanje da se umjetnici najčešće rađaju u znaku Vage ne stoji, čak je obrnuto. Nije pronađena ni sigurna veza između Mjesečevih mijena i učestalosti porođaja.

Potrebno je ponovo napomenuti da ovo nisu dokazi za istinitost ili lažnost astrologije, ali nam ipak pokazuju da je čovjekov fizički organizam izuzetno senzibilan, ne samo na sve ono što ga okružuje na Zemlji, nego i na ono što do njega dolazi iz beskrajnog svemirskog prostora.
Senzibilitet ljudskog duha i psihe na utjecaje iz dubina svemira ne možemo racionalno ni dokazati, niti opovrgnuti. Ostaje nam samo da prema vlastitoj intuiciji prihvatimo ili odbacimo ovakvu mogućnost.

Možemo li izolirati čovjeka od tog beskrajnog mora kroz koje ga nosi ova planeta? Možemo li Sunce, taj izvor svekolike životne energije, svesti samo na jedan golemi termonuklearni reaktor? Ako nas ono na fizičkom planu energetski toliko nadmašuje, zar su drevni Egipćani bili u zabludi kad su štovali AmonRaa: fizičko Sunce - Raa i duhovno Sunce - Amona?

4) Tjedan od sedam dana. Svakim danom vlada jedno božanstvo, nebesko tijelo. Nedjeljom Sunce, ponedjeljkom Mjesec, utorkom Mars, itd. To isto tvrde i današnji astrolozi.
Dvije i pol tisuće godina, od Kaldejaca do danas, nisu dale ništa novo u astrologiji. Slijedeći naraštaji samo prihvaćaju ono što su im ostavili prethodni. Čak ni sami Grci, taj simbol inventivnosti i istraživačkog duha, ne dodaju ništa nova onome što su naslijedili od Kaldejaca, a kamo li da izmišljaju neku svoju astrologiju koja bi imala, na primjer, deset, šesnaest ili dvadeset znakova zodijaka.

Iz povijesti astronomije se čak zna da se u Homerovim epovima od zvijezda spominju samo Plejade, Hijade i Veliki Medvjed. Tek od prve polovice šestog stoljeća astronomija doživljava nagli uspon, upravo u vrijeme kad Kaldejci izbijaju na Sredozemlje i donose mnoštvo astronomskih spoznaja. Zar nas ne bi trebala začuditi činjenica kako to da su Grci sebi dopustili da budu samo puki epigoni  Kaldejaca? Ne daje li to naslutiti da astrologija ima jedan univerzalni simbolizam?

PAD ASTROLOGIJE

Sljedeći povijesni trenutak koji vrijedi zabilježiti pripada vremenu nakon renesanse. To vrijeme odgovara pojavi racionalističke filozofije i istovremeno, vremenu kada astrologija dobiva status praznovjerja. Jedna od do tada službenih, općeprihvaćenih disciplina sada prelazi u "ilegalu".

Ivan Tomašević
Iz: časopisa NOVA AROPOLA, broj 8

http://www.nova-akropola.hr/Clanci/Razno/Detail.aspx?Sifra=2120010832