Lansiranje rakete Ares I-X, koje treba razriješiti mnoge dvojbe, pomaknulo i lansiranje shuttlea Atlantis prema ISS-u na 12. studenoga, piše Večernjak.

Otkako je u travnju 1981. na platformu prvi put dovezen shuttle Columbia, NASA nije krstila neku novu letjelicu, a od posljednjeg lansiranja rakete Saturn 1B 1975., iz nebodera za njihovo sastavljanje nije izašla viša raketa od ove.

I prije je bilo pokusa s novim tehnologijama, a posebno je bilo napeto s prvim polijetanjima shuttlea nakon katastrofa Challengera i Columbije. Međutim, malo je kad toliko toga u NASA-inu programu bilo na kocki.

Raketa Ares I. jedan je od dvaju temelja svih američkih svemirskih ambicija u letovima s ljudskom posadom u sljedećih 25-30 godina.

Taj se program zove Constellation, kao što se Mercury zvao program slanja prvoga Amerikanca u orbitu, a Apollo prvoga čovjeka na Mjesec.

Ares I. zamišljen je da u kapsuli Orion u orbitu izbaci šest astronauta. Ondje bi iz nje prelazili u Međunarodnu svemirsku stanicu i njome se vraćali ili bi se Orion spajalo s mnogo težim elementima koji bi se lansirali raketom Ares V.

Program Constellation sastoji se od tih raketa, Mjesečevog landera Altair i članka letjelice koji bi posadu iz Mjesečeve orbite vraćao na Zemlju, kamo bi se ponovno spustili u kapsuli Orion.

Raketa Saturn V. bila je vrhunac gradnje velikih raketa. I sam njen konstruktor Werner von Braun pomišljao je na druge koncepte, poput ovog sa spajanjem "konvoja" za putovanje na Mjesec u orbiti, ali nije bilo vremena da se konstruira i gradi još jedna raketa.

• NASA
• Kapsula Orion

Na sreću, kocka sa Saturnom V. je prošla. Jednako se, unatoč inženjerskim simulacijama, moglo pokazati da je "za dlaku" prevelika ili mehanički nedovoljno čvrsta pa da poslije neuspjela krsnoga lansiranja više nikad ne poleti, a Amerikanci budu prinuđeni da u svemirskoj utrci priznaju poraz.

Slične su se strepnje nadvile i nad vatreno krštenje rakete Ares I-X

Kad je američka svemirska agencija 2005. godine od predsjednika Busha dobila zeleno svjetlo za program Constellation, počela je gradnja rakete.

Iskušavao se jedan po jedan njezin dio. Najciničnije je što je njen prvi stupanj, njenih donjih 55 metara, zapravo već iskušan motor na kruto gorivo u 128 letova shuttlea.

To su ona dva postranična spremnika koja prva otpadnu pri lansiranju.

Shuttleove rakete samo su nadograđene, a na njen vrh postavljen je još jedan stupanj s također poznatim motorom J-2X, kakvih je Saturn V imao pet u drugom stupnju. Vratili su ih u upotrebu iz vremena prije shuttlea.

Let Aresa I-X trebao bi trajati samo 120 sekundi. Raketa bi nad Atlantikom dosegnula visinu od 40 kilometara, aktiviralo bi se odvajanje prvoga od drugoga stupnja, a prvostupanjski bi se motor za novu uporabu padobranom spustio u ocean.

Gornji dio, koji samo oblikom i težinom podsjeća na pravu raketu, zapravo je maketa kojom se iskušava statika i aerodinamičnost rakete.

Zanimljivo je da se Obamina administracija protivi konceptu dviju raketa, ali lansiranje samo jedne velike je vrlo skupo.

Ne uspije li pokus s noći od ponedjeljka na utorak, to će biti nazadak Constellationa ma što se potom bude odlučilo o njegovu daljnjem razvoju.

Do prvoga uspjeha američki će se astronauti i dalje voziti u Sojuzima ili još neiskušanom privatnom raketom Falcon 9 i kapsulom Dragon, piše Večernjak.


Izvor. www.net.hr