Lovačke laži

Lovačka laž br. 1 LOVCI ČUVAJU ŠUMU I POLJE OD ŠTETA DIVLJAČI KRIVO!

Baš naprotiv, lov izaziva drugačije štete od divljači. Lovom se životinje nepotrebno plaše čime se potreba za hranom, a time i štete od ishrane, često povećavaju. Rasprostranjeni argument da divlje životinje prouzrokuju znatne štete, služi samo kao izgovor lovcima kako bi postigli duže vrijeme lova i veće kvote odstrjela. Često su osobne i materijalne štete što su ih lovci prouzročili, veće nego štete od divljih životinja u poljoprivredi ( Mathieu Roger, 1987.) Kao što dokazuje standardno djelo O besmislu lova zoologa Carla Consiglija s Rimskog univerziteta, štete od ugriza (glodanja) u najviše slučajeva su minimalne i najčešće pogañaju znatno manje od 2% biljnog odnosno drvnog fonda. Osim toga se branjevine i sadnice mlade šume mogu zaštititi od ugriza (glodanja) npr. zaštitnim ogradama ili mrežama. 'Štete od brsta' u šumi i polju nastaju zato jer se danas više ne ostavlja hrana životinjama:

• Prije je prilikom žetve na poljima palo mnogo žita na tlo ili je u tlu ostalo još krumpira. Tako je uvijek ostalo nešto i životinjama na polju.

• Danas pomoću modernih strojeva ne preostaje ništa - životinjama se oduzima svako zrno.

• Prije su životinje mogle pasti na livadama.

• Danas su i livade pretežno požete ili pokošene - čak ni pticama ne ostane skoro ništa.

• Prije su se polja i livade obrañivale prirodno.

• Danas su polja i livade zatrovane sredstvima za prskanje, umjetnim gnojivom kao i gnojem i gnojnicom.

Moderna je poljoprivreda divljim životinjama uzela izvore hrane. Lovac 'regulira' neravnotežu: Ako divlje životinje uñu u polja tražeći hranu, bivaju odstrijeljene. Životni prostor životinja u zadnjim desetljećima se sve više sužavao - uzročnik je čovjek. Oduzimanje životnog prostora je kraña! Moraju li se regulirati životinje kojima je oduzet životni prostor - ili se mora regulirati krivac, čovjek?

Lovačka laž br.2 LOVCI SU ZAMJENA ZA IZUMRLE 'GRABEŽLJIVICE' KRIVO!

Novija istraživanja pokazuju da takozvani grabežljivci nisu odgovorni za regulaciju tj. brojčanu kontrolu životinja koje su njihov plijen. Grabežljivci love prije svega stare, bolesne i slabe životinje, odnosno žderu lešine i tako pridonose zdravoj populaciji divljači. Lovac koji puca na velikoj udaljenosti samo u najrjeñim slučajevima može prosuditi da li je životinja bolesna ili stara. Meñutim, pošto je lovcima stalo prije svega do raskošnih životinja, nositelja trofeja, lov prakticiran od ljudi, naprotiv, po svim pravilima dovodi do protuprirodne krive selekcije. Za lovce lov znači takoñer ne ubijati slabe i bolesne, već i prekobrojne potpuno zdrave životinje (tko još hoće jesti bogalje i bolesne?) (Divljač i pas 13/2001).

Lovačka laž br. 3 LOV JE PRIMJENJENA ZAŠTITA PRIRODE KRIVO! Lov znači poremećaj prirodne ravnoteže eko-sistema. On može dovesti do smanjenja ili istrebljenja životinjskih vrsta. Lovci su korisnici prirode, ali nisu zaštitnici. Oni u svakom slučaju njeguju one vrste životinja koje su im zanimljive kao plijen. Uostalom, u meñuvremenu sami lovci opovrgavaju tu tvrdnju: Lov kao primijenjena 'zaštita prirode ili Lovci kao istinski zaštitnici prirode i tako dalje - sve dobro i lijepo. Meñutim, unatoč svemu tome članovi društva za zaštitu prirode nas ne prihvaćaju. Zašto više napokon ne stanemo za smislom i svrhom naše lovne prakse? (...) Lov upravo na prvom mjestu nije njega nego u sasvim prvobitnom smislu pljenidba, a mi doista hoćemo plijeniti. Nije pokvareno osjećati radost kada poñe za rukom ustrijeliti komad divljači. Ne, svakako smije pričinjati radost kada komad divljači skonča bezbolno jednim čistim hicem...' (Divljač i pas, 13/2001). U švicarskom kantonu Ženeva stanovnici su se 1975. godine referendumom odlučili za opću zabranu lova sisavaca i ptica. U sljedećim godinama spektakularno se povećao broj vodenih ptica koje prezimljuju na obalama Ženevskog jezera i Rone - bez sumnje posljedica izostalih poremećaja lovom. Prije referenduma zastupnici lova su tvrdili da poljskom zecu u Ženevskom kantonu bez lova prijeti istrebljenje od grabežljivaca. Dogodilo se suprotno. U meñuvremenu se Ženevski kanton veseli zdravoj populaciji poljskih zečeva sposobnoj za razmnožavanje, najvećoj gustoći populacije poljskih zečeva u Švicarskoj. Bojazan poljoprivrednika da će im zabrana lova donijeti veće štete na kulturama nije se obistinila. Brojne vrste na koje je još uvijek dozvoljen lov (poljski zec, kuna zlatica, šumska šljuka, jarebica) nalaze se na saveznoj ili zemaljskoj crvenoj listi ugroženih vrsta. Lov nije uvijek jedini razlog ugroženosti, ali odstrjel ugroženih vrsta svakako ne pridonosi njihovom održanju. Razvojem tehnologije oružja štete od lova postale su ogromne: od 17. stoljeća su lov i uništavanje prirodnih životnih prostora od strane ljudi odgovorni za 57% istrijebljenih vrsta ptica i za 62% istrijebljenih vrsta sisavaca.

Lovačka laž br. 4 BEZ LOVA DIVLJE ŽIVOTINJE ĆE SE NAMNOŽITI KRIVO!

Poljske studije ekologa dokazale su da životinje raspolažu unutarnjim mehanizmom za reguliranje rasta populacije. Regulacija brojnog stanja životinja ne vrši se lovom. Ako prijeti prenapučenost, smanjuje se prirodni prirast. I tamo gdje je u Europi bio zabranjen lov, kao npr. u prostornom talijanskom nacionalnom parku ili u švicarskom kantonu Ženeva, nisu se do sada mogla utvrditi prekomjerna brojna stanja divljači. U skoro svim ostalim zemljama svijeta lov je zabranjen u zaštićenim područjima prirode, a da se do sada u njima nije poremetila prirodna ravnoteža.

Lovačka laž br. 5 LOVCI UBIJAJU BEZBOLNO KRIVO! Često su životinje samo nastrijeljene. Potraga traje, ukoliko do nje doñe, satima i danima. Do smrtnog hica nastrijeljene se životinje satima i danima vuku kroz šumu s raskomadanim tijelom, s visećim iznutricama, slomljenim kostima, bježeći od lovaca. Takoñer su lovačkom sačmom bezbrojne životinje, naročito divlje ptice, istina pogoñene, ali ne umiru odmah, jer im nisu pogoñeni vitalni organi. Često skončaju od svojih ozljeda tek satima ili danima kasnije. Svaka četvrta patka živi s ozljedom od hica. Kod sandučastih stupica koje navodno 'love bez ozljeda', u trenutku kada se sanduk zatvara s jakim praskom, ulovljenu životinju najčešće uhvati panika, žestoko se kreće i zbog toga se često teško ozlijedi. Tako 'komad' (lovački žargon) leži krvav mučen strahovitim bolovima, nerijetko gladan i žedan satima, često danima u majušnom sanduku i čeka okrutnu smrt.

Lovačka laž br. 6 LOVCI ŠTITE STANOVNIŠTVO OD BJESNOĆE KRIVO! U Europi se ide u pravi istrebljivački pohod na lisice: sačmom, zamkama, stupicama, puštanjem plina u brlog i otrovnim mamcima - i to tijekom čitave godine. No, svim tim mjerama nije bilo zaustavljeno širenje bolesti. Lov na lisice, zbog ubrzane promjene mjesta preživjelih životinja, dovodi čak do širenja bjesnoće. Švicarski kanton Valis je pomoću akcija cijepljenja od 1981. godine bez bjesnoće. Te su akcije koštale Valis 106.800 franaka godišnje, dok je susjedni kanton Bern - po površini samo malo veći - potrošio 818.148 franaka za ubijanje velikog broja lisica i za cijepljenje životinja, ne spriječivši širenje bjesnoće.

Lovačka laž br. 7 LOV JE KULTURNO DOBRO KRIVO!

Pod kulturom se podrazumijeva 'ukupnost duhovnih i umjetničkih izraza života ... jednog naroda' kao i 'fini način života, odgoj i izobrazba' ( Isp. Duden, sv. 5, 1982.) Spada li u to ubijanje životinja? Svakako ne! To što si ljudi prisvajaju pravo ubijati iz zadovoljstva živa bića koja isto kao i oni osjećaju bol, neprihvatljivo je s moralnog stajališta. Lovačka laž br. 8 ČOVJEK JE ODUVIJEK LOVIO KRIVO! U ranom razdoblju čovjek je prvo bio skupljač. Tek kasnije postao je lovcem. Uzorci habanja površine kutnjaka mnogih hominida i hominoida nedvojbeno pokazuju da su te preteče čovjeka jele biljnu hranu (biljna vlakna, koštunjave plodove, orahe itd.). Tipični grabežljivci (npr. vuk, lav) i svežderi (npr. rovka, jež) imaju drugačije strukture zuba i zubne cakline kutnjaka od današnjeg čovjeka. U povijesti Stvaranja još se odražava vegetarijanska rana faza čovječanstva kada u Postanku 1,29 Bog kaže: 'Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu!' No, kada je čovjek počeo ratovati protiv svoje braće, počeo je i klati životinje. Kod 'primitivnih' naroda lov služi pribavljanju hrane. Kod 'razvijenih' naroda lov je u tradiciji feudalnih gospodara, no feudalno gospodarstvo je u meñuvremenu potpuno zastarjelo. U Europi čovjek više ne lovi da bi sebi osigurao hranu. Radi se jedino o zanimanju u slobodnom vremenu, o zabavi - užitku u ubijanju.