6 znakova da vas je odgojila narcisoidna osoba

Nakon što ovo shvatite, puno drugih stvari će se dobiti smisao.

Za osobe izvan vaše obitelji, vaš otac je društveni magnet  – „veći-od-života“ – koji privlači ljude iz svih sfera života. Vaša majka je savršena žena koja uvijek pokušava ugoditi i lako rješava sve probleme.

No, iza zatvorenih vrata, sva prijetvornost nestaje. Samo vi, njihovo dijete, znate kako je to podnositi nedostatak ramena za plakanje ili podnositi teret konstantnih, neprimjerenih zahtjeva savršenosti i snage koji traju godinama. Znate kako je to kad vas odgaja narcisoidna osoba.

Narcisoidni poremećaj osobnosti je jedan od 10 poremećaja opisanih u knjizi „Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders“, koji je autoritativni priručnik za psihijatre.

Narcisoidne osobe imaju tendenciju napuhivanja vlastite vrijednosti i temelje svoj identitet na pohvalama i odobravanju drugih ljudi.

Njihovi intimni odnosi su površni i usmjereni najčešće na tuđa razmišljanja o njima, s malo ili nimalo empatije za iskustvo i osjećaje druge osobe. Oni doista vjeruju da su bolji od drugih ljudi, ali također su skloni osjećati intenzivan stid zbog kritika koje primaju ili zbog pogrešaka koje su napravili.

Znanstvenici procjenjuju da manje od jedan posto opće populacije ima znakove potpunog osobnog poremećaja narcisoidnosti, ali negdje od 2 do 16 posto ljudi koji traže terapiju imaju poremećaj.

To se obično događa jer bliski ljudi iz njihovih života zahtijevaju da oni potraže pomoć ili riskiraju gubitak veza, karijere ili drugih životnih privilegija, objašnjava terapeutkinja Wendy Behary, osnivačica „The Cognitive Therapy Center“ u New Jerseyu i autorica knjige „Razoružajte narcisa: Preživjeti i uspjeti s osobom koja je fokusirana samo na sebe“.

No, djeca narcisoidnih osoba su rijetko u poziciji da zahtijevaju od svojih roditelja da potraže pomoć. U stvari, možda i ne shvaćaju da su njihovi roditelji narcisoidni dok ne potraže pomoć za vlastite probleme, kaže Behary koja je specijalizirala liječenje ljudi s narcisoidnim poremećajem osobnosti i onih koji su ga „preživjeli“.

Dok narcisoidne osobe dolaze u različitim oblicima i njihovi simptomi variraju kroz cijeli spektrum, Behary napominje da postoji nekoliko stvari pomoću kojih možemo zaključiti jesu li neka djeca odgajana u narcisoidnim obiteljima.

U točkama ispod, Behary i psiholog Craig Malkin, autor knjige „Razmišljanje o narcizmu: Loš – i iznenađujuće dobar – osjećaj posebnosti“, razotkrivaju znakove narcisoidnog roditelja i govore o tome što odrasla djeca trebaju učiniti kako bi prekinula ciklus destruktivnih odluka.

1. Vi ste potpuni otirač

Narcisoidan roditelj će gaziti preko članova svoje obitelji kako bi ostvarili svoje želje ne mareći previše za potrebe drugih. Zbog toga, neka odrasla djeca narcisoidnih osoba će se zapravo previše ispravljati i povijati kako bi bili sigurni da ih više nitko nikada ne vidi na takav način.

S druge strane, vjerojatno su odgajani cijeloga života kao da njihove potrebe nisu važne. Bilo kako bilo, rezultat je isti: oni dopuštaju ljudima da ih gaze jer nisu u dodiru sa svojim potrebama i ne znaju kako ih izraziti.

„Oni nisu u stanju reći: ‘Ja vrijedim’  i ‘Ja imam potrebe’ jer to smatraju narcisoidnošću,“ objasnila je Behary. „Netko tko se bori da i sam ne bude narcisoidan roditelj upadne upravo u tu zamku.“

„Imao sam klijente čiji roditelji su učinili da se oni smatraju bolesnima, ludima ili sebičnima zbog izražavanja najosnovnijih potreba“ rekao je Malkin. „Jedan od mojih klijenata se osjećao toliko beznačajno i uplašeno kao odrasla osoba da je patio od noćnih mora i bježao od bilo kakvog autoriteta jer su ga isti podsjećali na njegovog nasilničkog oca.“

Što možete učiniti:

Naučite što više možete o narcisoidnosti kako biste mogli identificirati disfunkcionalnu poruku s kojom ste rasli kako biste se mogli boriti protiv njih.

„Ako upoznam nekoga tko je odrastao s narcisoidnim roditeljem ili ako mi se učini da bi to mogao biti taj slučaj, za mene je vrlo važno da im objasnim što je to doista narcisoidnost kako bi je mogli razumjeti u svim njenim bojama.“ – kaže Behary.

„Mi zajednički odredimo koji tip narcisoidnosti je imao njegov roditelj, ali što je još važnije, moramo potražiti dio njih koji se izgubio u tom procesu.“

2. Bojite se da biste i sami mogli biti narcisoidni

Ne ispravljaju se prekomjerno svi oni koji imaju reakciju na viđeni narcizam. Nekoj djeci je jedini način izbjegavanja ismijavanja i zlostavljanja taj da i sami postanu narcisoidni  i tijekom godina ta taktika preživljavanja postaje dio njihovog pogleda na svijet.

Odrasla djeca koja prihvate ove mehanizme mogla bi se uhvatiti kako drugima ulijevaju isti osjećaj straha – ukorijenjen u djetinjstvu – zbog toga što smatraju ako ne pokažu odmah svoju snagu, mogli bi biti slomljeni, baš kao nekad kad su bili mladi, objasnio je Malkin.

„Djeca s izuzetno jakom voljom, ekstrovertirani od rođenja, ponekad sama postaju narcisoidna u igri „ako ih ne možete pobijediti, pridružite im se“.

Što možete učiniti:

Potražite pomoć stručnjaka koji će vam pomoći da prekinete obrasce okrutnog ponašanja, pogotovo ako već imate partnera i/ili djecu.

„Djeca narcisoidnog roditelja kojeg su nazivali svakakvim imenima i vrijeđali nisu beznadni, no oni bi trebali zavrnuti rukave i ozbiljno poraditi na svom emocionalnom stanju.“ , rekao je Malkin. „Oni moraju naučiti osjećati ugodne osjećaje  i izražavati  ranjive osjećaje poput tuge, samoće, straha i privrženosti, onima koje vole.“

3. Osjećate se snažno natjecateljski raspoloženi prema vašem bratu/sestri ili im duboko zamjerate

Narcisoidne osobe imaju problema s osobnim granicama i ljude doživljavaju kao produžetak samih sebe. U obiteljima s više djece, jedan među njima bi mogao biti izabran da odražava najbolje kvalitete narcisa. Oni dobivaju najviše pažnje, pohvale i podrške, no isto tako su i pod velikim pritiskom.

Drugo dijete može biti roditeljima meta okrivljavanja i srama, žrtveno janje koje nikada ne može učiniti ništa tako dobro da bi se moglo usporediti s onim što radi izabrano dijete. Oni ih, također, mogu okrivljavati što je razlog zašto je narcisoidni roditelj primoran djelovati na agresivan način.

Obje projekcije su dvije različite strane narcisoidne osobnosti, no izabrano dijete i žrtveno janje će imati dva različita djetinjstva i zbog toga bi mogao prevladavati  jaz među njima, čak i u odrasloj dobi.

Što možete učiniti:

Pokušajte doprijeti do svog brata/sestre sa svim onim što ste naučili. Ako ste bili izabrano dijete, možda zamjerate svom bratu ili sestri što su bili pod puno manjim pritiskom nego vi. No, ako ste vi žrtveno janje, možda zamjerate svom bratu ili sestri jer su dobivali sve nagrade i slavu ne ostavljajući vama ništa.

Morate shvatiti da narcisoidne osobe namjerno rade jedni protiv drugih, kako bi to poslužilo njihovim potrebama i ta dinamika nije vaša krivnja.

„Izuzetno narcisoidni ljudi vole stavljati ljude na pijedestal – gotovo jednako kao što ih vole skidati s njega.“  – kaže Malkin.

„Savršeni ljudi vas ne mogu razočarati pa ako idolizirate ljude – čak i svoju  djecu – ne morate nikada brinuti da će vas razočarati ili povrijediti. Stvaranje žrtvenog janjeta ostvaruje isti cilj. Nikada se ne morate brinuti da ćete očekivati previše ili da ćete biti razočarani jer nitko od nas ne očekuje nešto od ljudi koje smatramo beznačajnima.“

Postoji nada za braću i sestre koji su stavljeni u ovakvu poziciju kao djeca, rekla je Behary – čak i ako je jedina stvar koja ih ujedinjuje na kraju – zajedničko iskustvo dijeljenja narcisoidnog  roditelja.

„Oni mogu završiti s osjećajem velike povezanosti.“ – rekla je Behary. „Zajednički taoci prolaze kroz različite faze mučenja, ovisno o tome koliko je narcisoidnost prisutna u njihovom životu.“

4. Ponekad osjećate kao da ste vi više partner svojim roditeljima, nego što ste njihovo dijete

Nisu svi narcisi takvi da naređuju svojom smjelom i drskom osobnošću. Neki narcisi zahtijevaju pažnju ostalih izigravajući žrtvu i opisujući svoje probleme većima od bili čijih drugih. Oni također mogu pokušati kontrolirati tuđe radnje prijeteći da će si nauditi ako ishod ne ide u njihovu korist.

Ljudi s ovakvom vrstom narcisoidnog roditelja mogu osjećati da su potrošili cijelo djetinjstvo u gašenju požara za požarom ili pokušavajući zadržavati mir kako nitko ne bi bio povrijeđen.

Neki klijenti Wendy Behary su rekli da se osjećaju više kao majčin suprug nego kao njen sin, a ovaj teret znači da daju više emocionalne podrške svom roditelju nego on njima. Ili su osjećali da je njihov život bio samo čuvanje svog oca da se ne naljuti na obitelj.

 „To je osjećaj drame s kojim dijete osjeća da treba upravljati.“ – rekao je Behary. „Kako bi to postigli, oni stvarno moraju zanemariti većinu svojih urođenih potreba iz djetinjstva.”

Što možete učiniti:

Uzmite vremena i spoznajte koliko je malo dijete još uvijek u vama i zapitajte se koje su njegove potrebe još uvijek prisutne. Behary zagovara moć imaginacije – koje su potpomognute, možda, sa slikama iz djetinjstva – kako bi prihvatili emocionalne potrebe koje nisu ispunjene od strane roditelja.

„Ona još uvijek pati i treba joj netko da brine o njoj.“,  rekla je Behary. „Potrebno joj je da osjeti da je u redu. Ona mora znati da ima prava kao i drugi.“

5. Vaše samopoštovanje proizlazi isključivo iz vaših postignuća

Neka djeca narcisoidnih roditelja su shvatila da je jedini način na koji se mogu snaći u ovom svijetu taj da rade kao i njihovi roditelji, da izvlače svoju vrijednost iz produktivnosti, performansa i postignuća.

Dok oni ne mogu biti zaokupljeni opasno niskim samopoštovanjem i neodoljivim osjećajem srama poput pravog narcisa, neka odrasla djeca mogu preuzeti ponašanja kao što je radoholičarstvo jer je njihova izvedba jedini način na koji su naučeni definirati sebe.

„Dijete narcisa uči da je jedina važna stvar ona koju proizvedemo u svijetu, ne samo malo vlastito postojanje.“  – tvrdi Behary.  „Ovo je vrlo slično načinu na koji se narcis vidi u svijetu, iako djeca narcisa možda nemaju istu drsku vanjštinu – oni su više samo – sadržani.“

Što možete učiniti:

Pokušajte suosjećati sa svojim roditeljem, sugerira Behary. Ne morate ga sažalijevati, no može biti korisno da emocionalno živite njihove osjećaje i izbore, kako biste shvatili njihov način razmišljanja i odlučivanja, iako se ne slažete s njima.

Zbog rada terapeutkinje Wendy Behary  s narcisima, ona razumije da oni često jako pate zbog toga što im se taktika preživljavanja koju su naučili u djetinjstvu vraća kao bumerang u odrasloj dobi.

Dok neki znanstvenici smatraju da postoji biološki temelj zbog kojeg su neki ljudi osjetljiviji na narcisoidnost od ostalih, drugi se slažu da poremećaj osobnosti proizlazi iz složene mješavine čimbenika koji uključuju iznimno oštro kritiziranje i/ili pohvale u djetinjstvu, što uzrokuje da dijete štiti svoje nisko samopouzdanje sa strogom i „savršenom“ osobnošću.

To, također, uzrokuje da dijete ima veliku potrebu za pohvalom, divljenjem i laskanjem kako bi se osjećalo normalno, a istovremeno je izuzetno osjetljivo i na najmanje kritike, napominju u Mayo klinici.

„Stalo mi je do narcisoidnih osoba s kojima radim, jer  znam da oni pate unutar sebe.“  – kaže Behary. „Ljudi će reći, ‘previše si nježna prema njima’, ali ja ih ne smatram odgovornim za njihova loša ponašanja, jer znam kako su nastala.“

Behary naglašava da iako narcisi nisu postali takvi njihovom vlastitom greškom, ipak je isključivo njihova odgovornost da poduzmu nešto vezano uz taj problem, a ne njihova djeca.

6. Nemate nikakvog osjećaja svoga ja, svojih želja, potreba i svojih ciljeva

Znakovita osobina narcisoidnosti je grandioznost: mišljenja ili osjećaji da je netko superiorniji od drugih, iako ne postoje postignuća koja bi to mogla potkrijepiti.

Narcisoidni roditelji sebe mogu vidjeti kao elitu, ali zato što nikada nisu postigli određenu razinu uspjeha, oni nalaze smisao u življenju posredno preko svoje djece, objasnila je Behary.

„Mnoga djeca narcisoidnih roditelja će reći: ‘Nisam siguran kako sam završio u ovoj struci jer nikada nisam znao što točno želim.’ – kaže Behary. Ili: ‘Uvijek sam osjećao da izigravam odraz moje majke, a ne da sam samostalna osoba.’

Što možete učiniti:

Pokušajte se držati podalje ili ne ostvarujte nikakav kontakt s nasilnim ili manipulativnim roditeljima. Nisu svi narcisoidni roditelji nasilni, objašnjava Malkin.

No, roditelji s ekstremnim oblicima narcisoidnosti mogu navesti svoju djecu da se osjećaju isprazno i nekada je najsigurniji način za djecu da ograniče svoje izlaganje ovakvim toksičnim odnosima, pogotovo ako roditelji ne misle da imaju nešto zbog čega bi se trebali ispričati.

Malkin kaže da postoje tri znaka zbog kojih bi dijete trebalo smanjiti kontakt ili ga u potpunosti prekinuti sa svojim roditeljima: zlostavljanje, poricanje i psihopatija.

Nitko nikada ne bi trebao trpjeti emocionalno ili psihičko zlostavljanje  i ako roditelji ne mogu priznati činjenicu da problem postoji, tada je vrlo mala šansa da će se ovakvo stanje promijeniti.

Psihopatija, koja u ovom slučaju izgleda kao obrazac od lako izgovorenih laži i bezočne manipulacije, ukazuje da roditelji ne samo da su loši u stavljanju u tuđu kožu – već možda pate od nedostatka empatije prema drugima, te im možda čak nedostaje i savjest.

„Zlostavljači su stopostotno odgovorni za svoja zlostavljanja i samo oni to mogu zaustaviti.“, zaključio je Malkin. „Dok god to ne učine, interakcija s njima neće biti sigurna.“

Izvor: huffingtonpost