Budimo načisto: Sputnjik 1, lansiran 4. listopada 1957., bio je samo topovska kugla koja je 96 minuta i 20 sekundi promašivala zemlju. Prije nego je pala, glas o sebi širila je putem četiri teleskopske antene signalom koji je radioamaterima zviždao na dvije frekvencije. Pravo je istraživanje počelo prije 50 godina kada je Luna 1 2. siječnja 1959. napustila Zemljinu orbitu i “promašila” Mjesec. Do kraja te godine još je pet misija gađalo Mjesec, a Luna 2 ga je i pogodila.

 

Dvije godine poslije svemirski su brodovi putovali već prema najbližem planetu – Veneri. Igrom slučaja, bilo je to nekoliko mjeseci prije nego se Gagarin živ vratio iz orbite. Samo do kraja 1962. godine prema drugim nebeskim tijelima poslano je 40 misija! Nisu sve uspjele, a do danas ih je teško sve i nabrojati. Mi smo barem pokušali.

 

Osim Mjeseca, na kojemu su stajali i ljudi, čovječanstvu su najzanimljiviji nama najbliži planeti – Mars i Venera. Mars bi do kraja stoljeća mogao ugostiti prvu stalnu ljudsku koloniju, a do tada bismo vjerojatno trebali razumjeti što se dogodilo sa Zemljinom blizankom Venerom, da je unatoč svim pogodnostima za razvoj života taj planet postao mrtav, posve negostoljubiv svijet.

 

Ono što se nije moglo otkriti ni najboljim teleskopima sa Zemlje i iz Zemljine orbite, otkrile su sonde koje istražuju vanjski dio Sunčeva sustava. Maratonac Pioneer 10 prvi put je izbliza gledao Jupiter 1972. godine, iste te kada je dvojac iz Apolla 17 posljednji put stajao na Mjesecu.

 

Prema dubokim prostranstvima vanjskog Sunčeva sustava već putuju nove letjelice. Dok ne nađemo bolji način, bez ljudi.

 

 

 

Izvor. www.vecernji.hr