Političari nas žele uvesti u 21. stoljeće, to ja mantra koju ponavljaju do besvijesti. No, vjerovali ili ne, oni govore istinu. Oni nas uistinu hoće uvesti u 21. stoljeće, samo što vam ne kažu da se radi o 21. stoljeću prije Krista – stoljeće Sodome i Gomore. Oni žele Hrvatsku pretvoriti u Sodomu i Gomoru, žele nas vratiti 4000 godina unazad. Tko je tu nazadan!? Majstori su oni za izvrtanje teza.

Sodoma i Gomora su bili gradovi u kojem su živjeli preteče današnjih političara, pobornika rodne ideologije. Ono što je onda Sotoni uspjelo u malom, danas mu uspijeva u velikom. Danas je Sotona stupio na globalnu scenu. Dženderizam 21. stoljeća je njegovo remek djelo! Naravno, imao je, i danas ima, mnogo svojih sljedbenika koji su mu pomogli, i danas pomažu, u provođenju svoje namisli. Aleister Crowley, po mnogima osnivač modernog sotonizma, kako sam piše u travnju 1904. godine dok je boravio u Egiptu primio je poruke od jednog duhovnog bića. Sve te poruke je pomno zapisao u knjizi nazvanoj Knjiga zakona (1904.), u kojoj se sve svodi na vrhunsko načelo ''čini ono što želiš, to je sav zakon''. Prema tvrdnjama autora knjige to duhovno biće je proglasilo Aleistera Crowleya prorokom Novog doba. Sa svojim partnerom Victorom Neuburgom prakticirao je sadomazohizam, a inače se kao guru bavio tzv. ''čarobnim seksom'' što je uključivalo sodomiju, pedofiliju i druge perverzije. Crowley je imao utjecaja na mnoge ljude, pa tako i na poznatog pseudoznanstvenika Alfreda Kinseya, inače doktora zoologije,  kojeg su inspirirali Crowleyevi dnevnici ''čarobnog seksa''. Alfred Kinsey je 1948. objavio svoj ''znanstveni'' rad pod naslovom Seksualno ponašanje ljudskog mužjaka, a 1953. i Seksualno ponašanje ljudske ženke. Za njega su svi spolni odnosi, uključivši i zoofiliju (seks sa životinjama), bili sasvim normalni dio spolnosti, a silovanje male djece od 2 mjeseca pa do 15 godina je u svojim radovima prikazao kao ''znanstvene'' eksperimente. John Money, privržen učenik Alfreda Kinseya, pak prvi provodi medicinski eksperiment u kojem se jednom dječaku odstranjuje penis, a spol mu se prenamjenjuje u ženski. Money je 1972. godine objavio falsificirani ''znanstveni'' rad u kojem je tvrdio da je prenamjena muškog u ženski spol savršeno uspjela. Naravno, to je bila laž, dječak kao i njegov brat blizanac su kasnije izvršili samoubojstvo. John Money je bio prvi koji je u opisu prenamjene spola koristio izraz ''rod'', koji se do tada koristio samo u gramatici (muški, ženski i srednji rod). Prema njemu rod je autonoman psihološki fenomen neovisan o spolu, genima ili hormonima. Ovaj fabricirani rad je imao velikog utjecaja na teoretičare koji su navodili slučaj Joan (pseudonim dječaka na kojem je Money eksperimentirao) kao krunski dokaz svojim rodnim teorijama. Od poznatijih pobornika rodne teorije treba spomenuti Simone de Beauvoir, Michael Foucaulta i Judith Butler.

Da ne bude zabune, cilj svih ovih ''praktičara'' i ''teoretičara'' ostaje isti, sve nastrane spolne devijacije prikazati kao nešto ne samo normalno, već i poželjno, a to mogu jedino ako pod krinkom roda ono što je abnormalno prikažu kao nešto normalno, a spol denunciraju kao zaostalu odrednicu patrijarhalnog zadrtog društva. Za sada su LGBT+ aktivisti uspjeli skinuti istospolnost s liste duševnih bolesti, ali sve druge spolne devijacije se i dalje tretiraju kao bolesti. Međunarodna statistička klasifikacija bolesti (ICD-10 v. 2016.) i dalje vodi transseksualnost (F64.0), dualni transvestizam (F64.1), poremećaj rodnog identiteta od djetinjstva (F64.2), drugi poremećaji rodnog identiteta (F64.3), fetišizam (F65.0), fetišistički transvestizam (F65.1), egzibicionizam (F65.2), voajerizam (F65.3), pedofilija (F65.4), sadomazohizam (F65.5), i sl., pod duševne bolesti (vidi poglavlje V, ICD-10 v. 2016.). Čak je i za istospolce predviđena mogućnost liječenja, samo ne pod nazivom ''istospolnost'', već pod nazivom  ''egodistonička seksualna orijentacija'' (F66.1), od čega pate oni koji su svjesni svoje seksualne orijentacije, ali je žele promijeniti. Drugim riječima, ako istospolac ne želi promijeniti svoju seksualnu orijentaciju, onda je on zdrav, a ako želi, onda je bolestan. Zamislite kada bi se isti kriterij primjenjivao i na šizofreničare, pedofile, nekrofile i druge duševne bolesnike. Bolesni bi bili samo oni koji su svjesni svoje bolesti. Npr. ako bi pedofil mislio kako je on potpuno zdrav, onda bi on i bio tako tretiran. Na kraju krajeva i to je samo jedan rod.

Dženderizam je do sada najperfidniji i najopasniji oblik totalitarizma u povijesti ljudskog roda. Naravno, strategija mu je potpuno drugačija od fašizma i komunizma pa ga je teško prepoznati. Dokaz tomu je to što u Hrvatskoj još uvijek vrlo malo ljudi razumije samu bit dženderizma. To se vidjelo i na tumačenju i prijeporima oko Istanbulske konvencije. Njena svrha uopće nije zaštita žena od nasilja, već isključiva i jedina svrha te konvencije je stvoriti zakonski okvir za daljnje promicanje dženderizma i stezanje omče oko vrata hrvatskom narodu. Priča oko zaštite žena je samo kamuflaža. A kamuflaža je glavni alat za promicanje dženderizma. Njima je kamuflaža krucijalna jer je sama ideja rodne teorije toliko apsurdna, da kada bi je otvoreno plasirali ni najveći idioti je ne bi prihvatili. Zato je kamuflaža bitna sastavnica njihove strategije. Komunisti i fašisti su mogli otvoreno, bez kamuflaže, govoriti o svojoj ideologiji jer je sadržala neke ideje, kao što su ravnopravnost, bratstvo, jedinstvo, superiornost i sl.,  koje su mogle biti prihvatljive prosječnom čovjeku. Međutim, rodna teorija je toliko apsurdna da je ne možete prodati običnom puku, zato je nužna kamuflaža, prijetvornost, laž. Nije ni čudo kada je njen autor i inspirator otac laži (usp. Iv. 8,44). Zato su dženderisti vrlo neodređeni u definiranju roda, te će vam reći kako se tu radi samo o promicanju ''promjena u društvenim i kulturnim obrascima ponašanja žena i muškaraca s ciljem iskorjenjivanja predrasuda, običaja, tradicija i svih drugih postupanja u praksi koja se temelje na ideji manje vrijednosti žena ili na stereotipnim ulogama žena i muškaraca'' (čl. 12.1. Istanbulske konvencije). Ono što se ovdje ne kaže otvoreno jest to da je stereotipna uloga žene i muškarca heterospolno ponašanje, a heterospolno ponašanje je stereotip koji oni žele iskorijeniti, jer sjetite se Kinseya po kojem je jedino heterospolnost abnormalna, a sve ostale devijacije su normalne. Pretpostavimo da se konvencija usvoji, naravno ništa se neće dogoditi unutar jedne godine, ali s vremenom društvu će se sve više nametati Kinseyevi stereotipi, što automatski vodi do raspada onih kohezivnih vrijednosti koje čine jednu obitelj stabilnom i pogodnom za odgajanje potomstva. Dženderizam se, pojednostavljeno rečeno, svodi na promoviranje duševnih bolesti, a porastom duševnih bolesti sigurno nećete zaštiti žene, već obrnuto. Postoje na stotine znanstvenih radova koji neupitno dokazuju da istospolnost i drugi poremećaji spolnosti znatno povećavaju rizik od drugih psihičkih bolesti, koje često onda dovode do zlostavljanja, ubojstava i samoubojstava (detaljnije o tome vidi (Ne)znanstvenost rodne teorije). Zato Istanbulska konvencija nema ništa sa zaštitom žena, već naprotiv, dugoročno omogućuje još veće nasilje nad ženama, naravno, i nad muškarcima i djecom.

Druga stvar koja se krivo interpretira je predodžba kako je Istanbulska konvencija uperena protiv kršćanstva. Indirektno da, ali ona je u prvom redu uperena protiv čovječanstva. Ne radi se ovdje o nekoj progresivnoj ideji nasuprot ''nazadnom'' kršćanstvu, već se radi o umobolnoj ideji nasuprot zdravom razumu. Zato uvođenje dženderizma neće pogoditi samo katolike, već i sve one ateiste, agnostike i pripadnike bilo koje druge religije koji su ostali pri zdravoj pameti (kome nije ispran mozak). Dženderizam agresivno, intenzivno i sustavno propagira sve seksualne devijacije kao nešto normalno i poželjno, a istovremeno svaki dan samo od kopnice (AIDS) umire 8000 ljudi, ili 3 miliona godišnje (Hitler je za dženderiste bio ''mala beba''), prema službenim podacima Aids Research Alliance, međunarodne organizacije za liječenje i sprečavanje kopnice. Dakle, smrt uzrokovana ovom bolešću, koja se uglavnom prenosi istospolnim snošajima, pogodit će isto tako ateistu, kao i katolika. Zbog toga, iako ona jeste uperena protiv kršćanstva, ona je u prvom redu uperena protiv čovječanstva. Onaj tko zagovara uvođenje pojma ''rod'' u zakonodavstvo ili je naivan, ili pokvaren.

No, dženderizam ne ubija samo pojedince, već i cijele narode. U Hrvatskoj je od 2008. do 2018., za samo deset godina, broj negativnog prirasta pučanstva s -8.000 narastao na -18.000, više nego dvostruko. Dovoljno je malo matematike da izračunate kako za 100 godina više neće biti Hrvata ako se takav trend nastavi. Upravo su tragikomične mjere koje Vlada poduzima u svezi s demografijom, a one su tragikomične zato što Vlada ne shvaća da se promicanjem dženderizma narod vodi k izumiranju. Stoga ne možete zagovarati demografsku obnovu, a istodobno promicati dženderizam, jer su to dvije suprotnosti. Demografiju neće popraviti nikakve mjere (Nijemci imaju 152 mjere za demografsku obnovu, a u isto vrijeme imaju najviši negativni prirast) sve dok se ne shvati da će Hrvati (kao i svi drugi narodi) imati više djece tek kada se ostvare uvjeti za stvaranje stabilne i moralno odgovorne obitelji, baš onakve obitelji kakvu dženderisti žele uništiti.

Na kraju, važno je osvijestiti ljudima iznimnu lukavost, manipulativnost i opasnost od dženderizma. A koliko je on opasan, ne samo za smrtnost tijela, već i duše, govorio je i sam Isus: ''Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a duše ne mogu ubiti! Bojte se radije onog koji  može i dušu i tijelo uništiti u paklu'' (Mt 10,28). S obzirom da su danas većina katolika prigrlili mnoge dženderističke ideje,[1] kao što su kontracepcija, pobačaj, istospolni brakovi i sl., i time doveli u opasnost život ne samo tijela već i svoje duše, očito je onda da se Isusove riječi upozorenja ovdje odnose na prijetnju koja dolazi upravo od dženderista.

Ivan Poljaković/katolik.hr

Prenijeto sa Dnevno.hr