Potpuno je nejverojatno da postoji jedan moćni gen koji bi bio fontana mladosti. Tražimo zdrave osobe koje imaju 95 godina ili su starije kako bi sudjelovale u našim istraživanjima. Već doniranjem uzorka sline možete nam pomoći da shvatimo kako bi buduće generacije mogle uživati u tako dugom i zdravom životu kakav vi vodite... Tim riječima znanstvenici Instituta Rothberg u Connecticutu pozivaju američke stogodišnjake da sudjeluju u Projektu Metuzalem čiji je cilj identificirati 100 gena povezanih s dugovječnošću. Kako bi identificirali gene dugovječnosti, znanstvenici namjeravaju djelomično sekvencionirati genome 1000 vitalnih i zdravih stogodišnjaka.

Jedna žena, za koju bih volio da sudjeluje u istraživanju, ima više od 100 godina, a do prije dvije godine još je igrala tenis. Moj san je da otkrijemo genetske varijacije koje su omogućile takvim ljudima da imaju dug i zdrav život - izjavio je za Technology Review Johanatan Rothberg, jedan od pokretača Projekta Metuzalem. Rothberg je, također, utemeljitelj biotehnološke tvrtke 454 Life Sciences koja je prošle godine dekodirala genom nobelovca Jamesa Watsona.

U posljednjih 160 godina čovjekov se životni vijek produljio za 40 godina, a sada se produljuje tempom od tri mjeseca na godinu. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), najdulje se živi u Japanu gdje je očekivano trajanje života 82,6 godina. Slijede Hong Kong (82,2), Island (81,8), Švicarska (81,7) i Australija (81,2). U Hrvatskoj je očekivano trajanje života 75,7 godina, od čega 79,9 godina za žene, a 72,3 za muškarce.

Zanimljivo je da su u nekim razvijenim zemljama, primjerice Japanu i SAD-u, broj stogodišnjaka ubrzano raste. U SAD-u živi oko 40.000, a u Japanu oko 30.000 stogodišnjaka. Japanski otok Okinawa pravo je carstvo dugovječnih ljudi, jer na 100.000 stanovnika tamo dolazi 58 stogodišnjaka. Ankete provedene među njima pokazuju da mnogi od njih unatoč poznoj dobi i dalje vode aktivan seksualni život. U Hrvatskoj živi oko 1450 stogodišnjaka, od čega tri puta više žena nego muškaraca.

Da je dugovječnost velikim dijelom genetski uvjetovana, znanstvenici tvrde već dugo. No, zahvaljujući golemom napretku molekularne genetike u posljednjih petnaestak godina otkrili su niz gena koji pridonose dugom i, k tome, zdravom životu. Neke od tih gena na kromosomu 4 otkrio je dr. Thomas Perls iz Medicinskog centra Boston čija je studija na 800 stogodišnjaka najopsežnije svjetsko istraživanje dugovječnih ljudi.

Oko 40 posto stogodišnjaka ima bolesti s kojima žive dvadesetak godina, ali nisu pokazivali znakove onemoćalosti sve do sredine devedesetih godina života. U čemu je   tajna žilavosti tih ljudi koji žive s bolestima i nemaju probleme sve do pred kraj svojih relativno dugih života? - pita se Perls. Naglašava da je oko 13 posto stogodišnjaka, uključenih u njegovo istraživanje, uspjelo izbjeći bolesti koje prate starenje. - Pritom neki od njih imaju grozne zdravstvene navike, jedu masnu hranu, piju i puše. Mislim da ti ljudi nemaju genetske varijante koje vode do visokog kolesterola ili ranog raka. Također, oni moraju imati nešto što ih štiti, a to su geni dugovječnosti - pojasnio je Perls koji smatra da se tajna dugog i zdravog života krije u stotinjak gena.

Mislim da je potpuno nevjerojatno da postoji jedan moćni gen koji bi bio fontana mladosti. To je poput lutrije, trebate imati šest ili sedam brojeva da biste osvojili jack pot - rekao je Perls. Neki, pak, znanstvenici smatraju da je u složeni biološki proces starenja uključeno 1000, a možda i nekoliko tisuća gena.

Dva moćna gena povezana s dugovječnošću nedavno je otkrio dr. Nir Barzilai, direktor Instituta za istraživanje starenja na Medicinskom koledžu Albert Einestein u New Yorku. Barzilai je poznat po svojim istraživanjima stogodišnjaka u populaciji Aškenaza, Židova podrijetlom iz istočne i srednje Europe. Aškenazi su zbog bolesti i progona u 17. stoljeću bili na rubu istrebljenja i jedna su od genetski najhomogenijih populacija na svijetu, što znanstvenicima uvelike olakšava potragu za genima povezanim s dugovječnošću.

Istražujući skupinu od 384 Aškenaza u dobi od 95 do 110 godina, Barzilai je nedavno otkrio dvije genetske mutacije povezane s dugovječnošću. Obje mutacije utječu na receptor za inzulinu slični čimbenik rasta 1 (IGF1), pokretač tjelesnog rasta i sazrijevanja. Zanimljivo je da su ta dva gena dugovječnosti nađena isključivo kod žena. Barzilai je ranije, također u studiji dugovječnih Aškenaza, otkrio gen koja mijenja tjelesni metabolizam kolesterola. Svi stogodišnjaci koji su nosili taj gen na testovima mentalnih sposobnosti postigli su bolje rezultate od ostalih ispitanika te dobi.

Mi smatramo da geni dugovječnosti štite protiv nekoliko bolesti povezanih sa starenjem, a ne samo protiv jedne - rekao je dr. Barzilai koji smatra da bi spoznaje o genima dugovječnosti mogle iskoristiti za stvaranje novih lijekova.

S farmacuetske perspektive bilo bi mnogo učinkovitije tako da ciljano i pomoću lijekova postignete zaštitne učinke koje imaju geni dugovječnosti. Tako biste u realnosti imitirali iznimnu dugovječnost umjesto da liječite bolesti povezane sa starenjem - ustvrdio je Barzilai. Slično misli i Thomas Perls. - Ukoliko bismo naše spoznaje o genima koji imaju zaštitnu ulogu mogli pretočiti u lijekove, bio bi to veliki uspjeh - rekao je Perls koji u sklopu svojih istraživanja mnogo vremena provodi posjećujući stogodišnjake. - Oni su povijesna riznica i vole društvo. Kako su na ovom svijetu već 100 godina, imaju mnogo toga za reći i mogu biti jako zabavni - zaključuje Perls.

Telomeri su krivi za starenje
Krivci za neizbježni biološki proces starenja jesu telomeri, komadići DNK koji se nalaze na krajevima kromosoma štiteći ih na način na koji plastična ovojnica na kraju vezice za cipele štiti vezicu. Pri diobi stanice telomeri se skraćuju, a kako se to događa stanice postaju osjetljivije na bolesti i promjene. Zato bi jedan od načina na koji bi se moglo usporiti starenje bile genetske manipulacije pomoću kojih bi se povećala duljina telomere.

Autor Sanda

Izvor.(DobreVijesti.info/Jutarnji.hr)