UVOD:
Balkan je dodirna točka triju religija te kao takav - on je jezgra globalnih međuvjerskih odnosa. Pomirenje katolika, pravoslavaca i muslimana na našem području reflektiralo bi se te bi na cijeli svijet tako došlo do velikog saveza koji bi srušio sve banke i cjelokupan njihov svjetski poredak, oslobodio nas dugova i mentalnog ropstva. Naši neprijatelji to jako dobro znaju.

Stoga, Hrvatima svakodnevno putem medija plasiraju riječ ,,četnik'', a Srbima riječ ,,ustaša''. Kršćanima svakodnevno plasiraju riječ ,,džihadist'', a muslimanima riječ ,,križar''.Tako skreću pozornost s istinskog krivca, zaustavljaju naše ujedinjenje i zamagljuju spoznaju kako su upravo oni naši jedini ubojice.

Našim glavnim elektronskim i tiskanim medijima i bankama ne vladaju Hrvati, Srbi, a ni Bošnjaci. Tuđinsko je pero pisalo naše povijesti, a njihove su laži nerijetko znale izazvati krvava bratoubilačka krvoprolića.

Promjenom imena i prezimena, infiltrirali su se u naša društva te u sam politički vrh. Na taj način, oni vode rat protiv svih nas zajedno. Povodom svega navedenoga, napisao sam ovaj metaforičan tekst u kojem nijedna riječ nije slučajna - ma koliko se god doimala kao takva.

PREDUGO SMO PLAKALI ZA VRAGOM

Predugo smo plakali za vragom, žalili njegovo progonstvo iz Raja. Tako nas je prevario, zavladao svijetom i od njega učinio sabirni logor u kojem narodi služe kaznu njegovim bankama. Otada, Zemlja liči na pakao. 

Vrag voli crtati zvijezde istoka i zapada. Bježi od kiše, a trči ispod duge. Često se presvlači u nošnje naroda raznih i kradljivac je njihovih imena. Tako postaje lutkar ljudi, nevidljivi arhitekt bratoubilačkih bitaka.

Iluzijama magičnim, portalima rasplamsanim, eterima svjetlucavim i slovima razbuktanim, zavrnuo je zjenice naše pa vidimo svijet kakav nije. Tada brat postaje vrag, a vrag brat. U ime jednog naroda, drugom proglasi rat.Očima ne vidimo, ušima ne čujemo, instinktu ne vjerujemo. Stoga on, jednook, kraljuje nad nama slijepima.

Probudite se, o ljubljeni Hrvati! Srbujte hrabro braćo Srbi i dičite Allaha, o voljeni Bošnjaci.

Neka se raspuknu maske na vražjem licu i neka se rastvore jazbine paklene u koje je pobacao naše pretke! Neka zemlja iz utrobe svoje izbaci svu krv koju su po njoj prolili! Kosti naše djedovine složit će mozaik istine.

Učili su nas da smo jedni druge ubijali – vragovi koji su naši jedini ubojice.

Omekšaj pocrnjelo dušo Balkana! U tvojim je dubinama utopljen ključ pomirenja i zatrpan kovčeg zabranjene prošlosti. Očisti se, o dušo obećanog saveza. Budi poput zrcala koje će nam pokazati da smo plakali na laž, a srdili se na istinu.

Zoran Antičević, književnik Matice hrvatske

Čitajte nas na našem portalu: http://istinomprotivlazi.com