Cijela zemlja bruji o nužnosti stezanja remena, ali političari treniraju skromnost samo na drugima. Predsjednik se sjetio štedjeti na pokopima branitelja, premijer na željama svojih ministara. Tražili su 137 milijardi kuna, a dobit će 122,6 milijardi. Čega se država odriče ako proračun nije manji od prošlogodišnjeg, čak je i nešto veći, s tim da je proteklih godina rastao furiozno, brzinom od desetak milijardi svake godine. Mesić se nije sjetio prišparati nešto na Pantovčaku ili na svojim brojnim turnejama, od kojih su neke posve turističkog karaktera. Sanader je nedavno - prije nego je shvatio da mu je država u banani - u dva navrata za trećinu predviđenog iznosa povećao sredstva za službeni avion. Sada je, lomeći sindikate da pristanu na zamrzavanje plaća, najavio ukidanje besplatnog parkiranja za zastupnike, a spreman je, kaže, razgovarati i o ukidanju privilegiranih mirovina. Razgovarati?

Nespremnost političke elite da participira u nužnoj štednji, a još manje da krene od sebe, to je ono što najviše revoltira hrvatsku javnost i čini je krajnje nabrušenom prema ideji o zamrzavanju plaća. Premda je više-manje svjesna da se to ne može izbjeći i da će dogodine, kako to prognoziraju pametni ekonomisti, najvažnije biti zadržati posao. Izbjegavanjem da potrebu skromnosti i odricanja demonstrira i na vlastitoj koži Vlada ruši i željeni sporazum sa sindikatima. Tjednima ga ugovara, ali svojim ga ponašanjem zapravo onemogućava. U trenutku kada se Sanader odriče najave o stezanju remena, ne mogu sindikati svoje članstvo uvjeravati da je restrikcija plaća neminovnost. Zato fingiraju nepopuštanje, prijete štrajkom... Dogodi li se lom, odgovornost će biti podijeljena.

Ako je štednja nužna, onda država i vlast moraju dati primjer. Njemačka reže poreze na automobile i olakšat će situaciju malim poduzetnicima. Francuska također uvodi ciljane poticaje svojim industrijama. Engleska smanjuje PDV i najavljuje povećanje poreza najbogatijima. Obamin New Deal govori o otvaranju dva i pol milijuna novih radnih mjesta do 2011. Jednostavno preslikavanje tih recepata na hrvatsku situaciju nije moguće. Ali, ako već ne može smanjiti PDV, hrvatska država mogla bi barem ukinuti ili srezati neke od mnoštva parafiskalnih nameta, koji je čine nepodnošljivo skupom. Međutim, ništa, čak ni na razini simboličke geste.

Kriza se ne može zaustaviti nepovećavanjem proračuna i stezanjem plaća. Vlada je javnosti dužna predstaviti cjelovit plan. Ako ga ima. Također, nužno je da vlastitim primjerom pokaže štedljivost. Što je premijeru, koji je na čelu kolone, a sam je poznat kao ljubitelj luksuza, čini se, nesavladiv problem. Koncentriranost isključivo na rezanje plaća daje za pravo tvrdnji da se teret krize opet prebacuje na najslabije.

Jelena Lovrić "Linija života"

27.11.2008.

www.jutarnji.hr/komentari/kolumne