Piše: Goranka Jureško
Procjene govore da gotovo svaki drugi čovjek tijekom godine potraži pomoć zbog neke vrsti boli. No, dok se s akutnom boli relativno lako nosimo, jer ona brzo dođe i prođe, s kroničnom boli, poglavito onom koja nastaje iz psihičkih razloga, to je mnogo teže. U posljednjih dvadesetak godina odnos prema boli značajno se promijenio, pa liječnici sve manje govore pacijentima: “Bol treba trpjeti.” Ili da je bol sastavni dio operacije ili ozljede. Europska udruga za liječenje boli (EFIC) snažno potiče novi način organizacije zbrinjavanja boli i edukacije liječnika u čitavoj Europi.
Bez jasnog podražaja
Tako je prvi put EFIC-ovo znanstveno povjerenstvo ove godine dodijelilo Grunenthalovu stipendiju od 20.000 eura za proučavanje boli projektu mlade hrvatske znanstvenice dr. Marijane Braš, psihijatrice u Klinici za psihološku medicinu KBC-a Zagreb za projekt proučavanja povezanosti kronične boli i PTSP-a. Uspjeh je to veći što se za pet stipendija fonda od 100.000 eura natjecalo 36 mladih znanstvenika iz cijele Europe. Prvi put stipendiju je dobila znanstvenica koja nije iz neke od zemalja Europske Unije, kaže predsjednik EFIC-a dr. Giustino Varrassi.
- Ideju da se prijavim dobila sam čim sam čula za stipendiju, jer na našoj klinici već nekoliko godina proučavamo povezanost psihičke traume i boli - kaže dr. Braš. Naime, povezanost psihičke i fizičke boli veoma je velika jer je poznato da se zapravo bol procesuira u mozgu, dakle tamo gdje se procesuiraju i psihičke smetnje. Sve više upoznajemo neurobiološke mehanizme koji su u podlozi boli. I dok su putovi akutne boli poznati, kod kronične boli, kao i kod kroničnog stresa, stvarno dolazi do promjena u mozgu. U stvari, dolazi do stalnog remoduliranja neurona i stvaranja organskih promjena u mozgu koje doprinose da bol postoji, kako fizička, tako i psihička, premda više nema podražaja - pojašnjava dr. Braš temelje svog projekta.
U projekt će se uključiti 300 hrvatskih ratnih veterana koji imaju PTSP i bol u leđima za koju nema organske podloge.
- Ispitivanjem ćemo pokušati dokazati imaju li takvi pacijenti drukčije gene za razgradnju ključnih neurotransmitera u mozgu od onih koji nemaju kroničnu križobolju. Naime, u mozgu imamo više od 300 neurotransmitera, noradrenalin i serotonin su se pokazali kao ključni. Smatramo da promijenjeni gen može prouzročiti sklonost za kroničnu bol - tumači dr. Braš. Riječju, želi se dokazati genetska povezanost između psihičke i fizičke traume. Dokaže li se ova preprostavka, to bi otvorilo put i za nove lijekove koji bi djelovali na noradrenalin, a doza lijeka ovisila bi o tome koliko ga brzo pacijent metabolizira. Prve rezultate ispitivanja dr. Braš očekuje za šest mjeseci, a projekt bi trebao završiti za godinu dana.
Velike razlike
Predsjednik EFIC-a dr. Giustino Varrassi naglašava da bi ova stipendija dr. Braš mogla biti vrlo poticajna i za druge mlade znanstvenike s europskog istoka, a cilj je da se tretiranje boli izjednači u cijeloj Europi. Naime, dr. Varressi tvrdi da razlika u liječenju lijekovima i dostupnosti lijekova zapravo i nema, ali je veoma velika razlika u organizaciji službi i protokola u liječenju. Naime, vrlo je važno da liječnik prepozna na vrijeme o kakvom se tipu boli radi pa da se tom prilagodi i liječenje. Dodaje da EFIC ima 350.000 eura za sljedeću godinu za koje svojim projektima mogu aplicirati svi koji vjeruju da bi mogli pomoći u prepoznavanju i liječenju boli. Također ističe da još postoji razlika u liječenju kronične boli između Europe i SAD-a. Naime, dok se u Europi akutna bol odlično svladava, s kroničnom boli to ide znatno teže nego u SAD-u.
Pomoć treba mnogima
Jedan od dobitnika stipendije je i Nizozemac Emanuel van den Broeke koji će pokušati eksperimentalno dokazati da je moguće elektrostimulacijom poticati određene sinapse u mozgu kako bi se ublažila bol. Engleskinja Kate Limer, pak, dokazuje da je kronična bol, poglavito mišića i kostiju, češća kod žena i to onih s lošijim socioekonomskim statusom.
Osim ovog projekta, dr. Braš vodi i Ambulantu za psihičku pomoć oboljelima od zloćudnih bolesti u KBC-u Zagreb. Ambulanta je s radom započela kao projekt psihološke pomoći ženama oboljelima od raka dojke. Tada je shvaćeno da je takva pomoć potrebna mnogima. U vrlo kratkom vremenu ambulanta je postala vrlo posjećena. Ne samo da stručnu pomoć traže oboljeli, već to nerijetko čine članovi njihove najuže obitelji koji se ne znaju nositi s činjenicom da im je draga osoba oboljela od raka.
Bez jasnog podražaja
Tako je prvi put EFIC-ovo znanstveno povjerenstvo ove godine dodijelilo Grunenthalovu stipendiju od 20.000 eura za proučavanje boli projektu mlade hrvatske znanstvenice dr. Marijane Braš, psihijatrice u Klinici za psihološku medicinu KBC-a Zagreb za projekt proučavanja povezanosti kronične boli i PTSP-a. Uspjeh je to veći što se za pet stipendija fonda od 100.000 eura natjecalo 36 mladih znanstvenika iz cijele Europe. Prvi put stipendiju je dobila znanstvenica koja nije iz neke od zemalja Europske Unije, kaže predsjednik EFIC-a dr. Giustino Varrassi.
- Ideju da se prijavim dobila sam čim sam čula za stipendiju, jer na našoj klinici već nekoliko godina proučavamo povezanost psihičke traume i boli - kaže dr. Braš. Naime, povezanost psihičke i fizičke boli veoma je velika jer je poznato da se zapravo bol procesuira u mozgu, dakle tamo gdje se procesuiraju i psihičke smetnje. Sve više upoznajemo neurobiološke mehanizme koji su u podlozi boli. I dok su putovi akutne boli poznati, kod kronične boli, kao i kod kroničnog stresa, stvarno dolazi do promjena u mozgu. U stvari, dolazi do stalnog remoduliranja neurona i stvaranja organskih promjena u mozgu koje doprinose da bol postoji, kako fizička, tako i psihička, premda više nema podražaja - pojašnjava dr. Braš temelje svog projekta.
U projekt će se uključiti 300 hrvatskih ratnih veterana koji imaju PTSP i bol u leđima za koju nema organske podloge.
- Ispitivanjem ćemo pokušati dokazati imaju li takvi pacijenti drukčije gene za razgradnju ključnih neurotransmitera u mozgu od onih koji nemaju kroničnu križobolju. Naime, u mozgu imamo više od 300 neurotransmitera, noradrenalin i serotonin su se pokazali kao ključni. Smatramo da promijenjeni gen može prouzročiti sklonost za kroničnu bol - tumači dr. Braš. Riječju, želi se dokazati genetska povezanost između psihičke i fizičke traume. Dokaže li se ova preprostavka, to bi otvorilo put i za nove lijekove koji bi djelovali na noradrenalin, a doza lijeka ovisila bi o tome koliko ga brzo pacijent metabolizira. Prve rezultate ispitivanja dr. Braš očekuje za šest mjeseci, a projekt bi trebao završiti za godinu dana.
Velike razlike
Predsjednik EFIC-a dr. Giustino Varrassi naglašava da bi ova stipendija dr. Braš mogla biti vrlo poticajna i za druge mlade znanstvenike s europskog istoka, a cilj je da se tretiranje boli izjednači u cijeloj Europi. Naime, dr. Varressi tvrdi da razlika u liječenju lijekovima i dostupnosti lijekova zapravo i nema, ali je veoma velika razlika u organizaciji službi i protokola u liječenju. Naime, vrlo je važno da liječnik prepozna na vrijeme o kakvom se tipu boli radi pa da se tom prilagodi i liječenje. Dodaje da EFIC ima 350.000 eura za sljedeću godinu za koje svojim projektima mogu aplicirati svi koji vjeruju da bi mogli pomoći u prepoznavanju i liječenju boli. Također ističe da još postoji razlika u liječenju kronične boli između Europe i SAD-a. Naime, dok se u Europi akutna bol odlično svladava, s kroničnom boli to ide znatno teže nego u SAD-u.
Pomoć treba mnogima
Jedan od dobitnika stipendije je i Nizozemac Emanuel van den Broeke koji će pokušati eksperimentalno dokazati da je moguće elektrostimulacijom poticati određene sinapse u mozgu kako bi se ublažila bol. Engleskinja Kate Limer, pak, dokazuje da je kronična bol, poglavito mišića i kostiju, češća kod žena i to onih s lošijim socioekonomskim statusom.
Osim ovog projekta, dr. Braš vodi i Ambulantu za psihičku pomoć oboljelima od zloćudnih bolesti u KBC-u Zagreb. Ambulanta je s radom započela kao projekt psihološke pomoći ženama oboljelima od raka dojke. Tada je shvaćeno da je takva pomoć potrebna mnogima. U vrlo kratkom vremenu ambulanta je postala vrlo posjećena. Ne samo da stručnu pomoć traže oboljeli, već to nerijetko čine članovi njihove najuže obitelji koji se ne znaju nositi s činjenicom da im je draga osoba oboljela od raka.
Bol ne treba trpjetiPredsjednica Hrvatskog društva za liječenje boli, dr. Marijana Persoli Gudelj, kaže kako zasad u Hrvatskoj ima 26 ambulanti za liječenje boli, tj. one postoje u svim većim gradovima.Cilj je pak Društva da podiže svijest o tome da je bol bolest koja se može sve uspješnije liječiti, te edukacija liječnika i pacijenta kao i organiziranje ambulanti za bol. Svakog pacijenta koji trpi bol, poglavito onu kroničnu, njihovi bi liječnici opće medicine trebali uputiti u ambulatu za bol gdje će im stručnjaci pomoći ne samo lijekovima nego i praktičnim savjetima. ‘Danas su mogućnosti zaista velike i nije potrebno trpjeti bol’, naglašava dr. Persoli Gudelj. |
bglavac
irida
edin.kecanovic
