Prema tim kriterijima Svjetske banke, o kojima je kod nas dosta pisao splitski sociolog Zoran Malenica, danas bi granica apsolutnog siromaštva u Hrvatskoj bila od 35 do 40 kuna dnevno po osobi, odnosno nešto više od tisuću kuna mjesečno, ili od 12 do 13 tisuća kuna godišnje.
Ispod granice relativnog siromaštva u Hrvatskoj živi 750-800 tisuća ljudi ili gotovo 20 posto stanovništva, od kojih njih od 200 do 220 tisuća živi i ispod granice apsolutnog siromaštva (pet posto populacije).
Svi oni dolaze iz nižeg socijalnog i društvenog sloja, koji je Malenica podijelio na više podslojeva: radnička klasa, poljoprivrednici, umirovljenici, nezaposleni, prosjaci i beskućnici.
Malenica ocjenjuje da će se broj nezaposlenih vjerojatno povećavati, i ako vlast ne donese neke dodatne mjere, primjerice proširivanjem kruga onih koji imaju pravo na pomoć, onda će i oni biti u teškoj situaciji.
Među umirovljenicima krizom će izrazito biti pogođeni oni čije su mirovine manje od tisuću kuna: ako do sada nisu bili ispod granice siromaštva, sada će biti.
"Posljednjih nekoliko godina nije dovoljno iskorišteno za borbu protiv siromaštva", smatra Malenica.
"Paradoks je u tome što je Sanaderova Vlada vodila izrazito neoliberalnu politiku u vremenu kad je neoliberalizam dolazio u krizu, što se najbolje vidjelo kad je Sanader odbio SDP-ov prijedlog o porezu na dionice i dividende, a upravo su se iz tako prikupljenog fonda trebale financirati mjere za suzbijanje siromaštva. Umjesto da se išlo na smanjivanje razlika, one su se produbile, tako da u krizu ulazimo s izrazito nepovoljnim pretpostavkama", kaže Manenica.
bglavac
irida
edin.kecanovic
