U nekoliko slojeva tople odjeće, kapama, rukavicama i s cijelom imovinom koja stane tek u jednu vrećicu, nekoliko stotina beskućnika pokušava prezimiti na snježnim ulicama hrvatske metropole. Oni nešto sretniji hladne noći provode u prenoćištima Crvenog križa. Među njima je i Ivan Davor Radić (69), nekada poznati glazbenik i branitelj u Domovinskom ratu, a danas gotovo nepokretni dijabetičar i poluslijepi beskućnik.

- U prenoćištu kod Glavnog kolodvora sam šest mjeseci. Već bi me potjerali da nisam bolestan. Bio sam na operaciji očiju, na desno ne vidim, onako mi je mutno, a na lijevo jako slabo. To je zato jer sam dijabetičar. Neki dan je Hitna došla jer sam imao groznicu. Doktor mi je rekao da moram mirovati pa su me pustili da ostanem ovdje i danju. Druge tjeraju na hladnoću. Povrijedio sam i kičmu kad sam se poskliznuo na poledici i sad pijem antibiotike - tužnim glasom prepričao nam je sijedi Splićanin što ga je sve u posljednjih nekoliko dana snašlo.

Iz braka na ulicu

Naime, prenoćište Crvenog križa u ulici Grgura Ninskog radi od 14 sati, a nakon prospavane noći, svi ga moraju napustiti u ranim jutarnjim satima. Tek je u nekim prenoćištima dopušten cjelodnevni boravak. I dok većina građana beskućnike smatra alkoholičarima, pijancima, bivšim kriminalcima i propalicama, 69-godišnji umirovljenik ispričao nam je svoju tužnu životnu priču. Njega je, kako nam je kazao, mučna brakorazvodna parnica dotukla pa se silom problema našao na ulici.

Prenoćište Crvenog križa kod Glavnog kolodvora. Photo Jelena Kovačević

No, unatoč svojoj neprilici, 69-godišnji Radić, koji u Zagrebu živi od 1973. godine, razumije da u prenoćištu ima i većih tragičara od njega. Tako nam je primjerice za svog cimera Georga kazao kako ima samo jedno plućno krilo, a kolegu Vladu iz susjedne sobe je pohvalio jer mu pomaže s kojom kunom.

'Nisam jeo već tri dana...'

- Vidite kako je ovdje. Ljude znaju doslovno tjerati odavde. Vrijeđati ih. Ništa im drugo onda ne preostaje nego smrzavati se vani na ovim niskim temperaturama. I ja sam bolestan spavao na klupicama Glavnog kolodvora. Sada nisam jeo tri dana, tek jučer četiri mandarine. Silom problema sam ovdje došao. Imam bar jedan razred više od svih njih. Dotaknuo sam dno. I ispod dna. Ne znam što ću dalje - teškim je glasnom dodao te promucao kako je pomišljao i na suicid.

Najveća soba u prenoćištu ima devet kreveta. Photo Jelena Kovačević

- Htio sam ići kod Bandića, ipak je on naš gradonačelnik, htio sam da vidi u kakvom smo stanju mi u prenoćištu, ali rekli su u Poglavarstvu da ga nema. U prenoćištu u Heinzelovoj beskućnici mogu biti cijeli dan, dok ovdje ne. Ja imam potvrdu, ali mnogi nemaju. Dane provodim sjedeći ili spavajući. Imamo televizor u dnevnom boravku, ali ja ne vidim. Dvije sobe pored nas čak imaju svoj ključ, pa ljudi mogu dolaziti i odlaziti kad god žele. Ovo je Crveni križ, ovdje je 80 posto bolesnika, a onda ih tjeraju van. Ima ljudi koji to nisu zaslužili - rekao nam je Radić te dodao kako ne zna kome se obratiti za pomoć.

Preostaje mu samo čekati novu potvrdu Centra za socijalnu skrb. No, tko zna hoće li je dočekati...

www.javno.com