Špekulacije s Alkom

Ovo je pismo koje je Tom Toth najprije pisao odsutnom Srdjanu Dvorniku, predsjedniku vijeća Zelene liste, 02. studenog 2009. godine, a zatim ga je dopunio u pregled brojnih dilema vezanih uz Alku Vuicu kao predsjedničku kandidatkinju. Osnovni tekst i neki prilozi pročitani su kao prilog raspravi u stranci 03. studenog 2009.

--------------------------------------------------------------------------------------------

Na rujanskom sastanku Vijeća Zelene liste jednoglasno smo se složili da pravog predsjedničkog kandidata nemamo, da nemamo novca za predsjedničku kandidaturu, da nemamo čak ni previše vremena, a ne znamo ni tko će se sve kandidirati.

Medjutim, kad je Glavni odbor u Karlovcu 26. listopada raspravljao o nasoj ne-odluci glede podrške nekom predsjedničkom kandidatu, pa su u toj diskusiji pretresli sve sto se nudi, ispalo je da i onaj najizgledniji, Josipović, ničim ne opravdava našu potporu. Osim, možda, aktivnom opstrukcijom Bandićeve kandidature.

Naime, Josipović dosad nijednom riječju nije spomenuo zaštitu okoliša, zaštitu šuma (koje upravo počinju rasprodavati) zaštitu mora (koje je i dalje bez ZERP-a), nijednom riječju nije se osvrnuo na katastrofalnu energetsku strategiju koja nas trajno veže za uvozne energente (naftu, plin i uran), nije se pobunio protiv Druzbe&Adrije koja je opet na tapeti, nije spomenuo važnost originalne domaće proizvodnje, važnost očuvanja specijaliziranih radnih mjesta bez kojih nema industrije...

Nije čak ni za tren očijukao s golemim tržištem nesvrstanih koje zakašnjelo čačka Mesić, uglavnom u korist njemu bliskih poduzetnika. 

Nije spomenuuo ni stanje s klimatskim promjenama, o bitnom sastanku sljedeceg mjeseca u Kopenhagenu nema ni pojma, a ponovno guranje GMO-a kroz hitnu izmjenu zakona u Saboru ostavlja ga mrtvo-hladnim.

Josipović  čak nije ni spomenuo - ma kako isprazno i formalno - bilo kakvu funkcionirajuću viziju Hrvatske za koju bi se on osobno založio. 

Osim, dakako, vječite mantre o pravnoj državi, ustavu i zakonima...

Naravno, on je i protiv korupcije...

Nije čak ni spomenuo što bi sa svojim ovlastima napravio za ovu zemlju i sve nas, jer predsjednik ne vodi politiku – ali zato ima utjecaj.

Što učiniti s takvim bezbojnim, dosadnim tipom u zemlji koja je sva prožeta populizmom, jeftinim i superskupim afericama, korupcijom pretvorenom u sapunice (Polančec) i  estradu (Glavaš, Horvatinčić, Pevec, Todorić, Zagorec, Hodak...)?

On se po izjavama i intonaciji  jedva razlikuje od Hebranga, a podjednako je spor i teško shvatljiv u izričaju kao i pošto-poto-intelektualna Vesna Pusić za koju se svaki put moraš zapitati - a što je zapravo rekla?  Osim toga, ona je javna zagovornica liberalnog kapitalizma, ogavnog sustava koji je upravo ove godine doživio globalni krah.

Čime zainteresirati ljude za potrebu stvarnog zaokreta, kad je pred njima ponuda dozlaboga poznatih i dosadnih kandidata koji su već desetljećima do grla umoceni u katastrofalne postupke svojih stranaka i prešutno žmirenje nad uništavanjem građana i države? 

Da ne seciramo npr. novopečenog milijardera Vidoševića...

Tu zaista nema nimalo vitra...

I zato je u toj karlovačkoj raspravi jednoglasno zaključeno kako bi čak i Alku s njezinim zelenim izjavama bilo lakše podržati negoli etablirane kandidate naše političke elite. I tako je počelo.

 Jer, kad se u tom metežu bez ideja, vizija i bez izražene osobne volje za promjenama (osim za položajem!) sve češće pojavljuje dinamični i tobože radišni Milan Bandić sa svojim jednostavnim šupljim floskulama kojima nitko ne parira, a narod ih puši, nije nikakvo čudo što se već dokopao DRUGOG MJESTA na ljestvici ispitivanja javnog mnijenja. 

 On je popularan, jer sve gradi na tankoj i kratkoj pameti neobrazovanih građana medju kojima se kriju stotine tisuća onih koje je jednostavno potkupio javnim novcem - od zaposlenja u Holdingu, do kooperanata i vječno zahvalnih penzionera koji stalno dobivaju stotinjak ili dvjestotinjak kuna nekakvog nelegalnog dodatka - takodjer iz proračuna.  Bez njega, oni su mrtvi...  

I zato me ne čudi njegov položaj na ljestvici aspiranata na Mesićev stolac.

Bez obzira na vrlo sumnjivu vjerodostojnost takvih istraživanja. 

 On je i opasniji negoli se pomišlja.

Čime takvom tipu oduzeti glasove i spriječiti ga da opet uskoči u sedlo kad smo se tome najmanje nadali?

Ja mislim - tako da mu odvučeš što više ovčica iz stada onih koji sve prihvaćaju na prvu loptu, u deset sekundi EPP-a ili  upijanjem prašine s Red Carpeta!

Ovakvi, kakvi jesmo (mi – Zelena lista), na glavninu penzionera ne možemo računati jer su oni egzistencijalno izluđeni,  a na tzv. mlade i studente također, jer oni radije kao od šale okupe 40.000 publike za Halida Bešlića....

Očito je, mi zeleni smo negdje  izvan main streama.

Indikativno je kako nam se dosad nisu ozbiljnije približili ni oni koje bismo u malom hrvatskom kulturnom lončiću mogli nazvati uglednim javnim osobama. Koliko smo mi sami u tome pasivni, a koliko nam neki iz okruženja sustavno rade lošu propagandu?

Iako mi u našim redovima imamo i tzv. uglednih osoba, nitko od njih nije u pet godina došao u naš ured, niti je sudjelovao u važnim sastancima pa i godišnjim skupštinama. Doći na tematski sastanak ili na osnivanje podružnice u nekoj gradskoj četvrti valjda im je duboko ispod časti?

Nisu napisali niti retka, nisu poduzeli ništa, nisu privukli nijednog novog člana.

Najgore od svega jest što u svojim javnim istupima nisu nikad, nijednom riječju, spomenuli da su članovi Zelene liste, a u kritičnim raspravama o političkoj situaciji nisu imali muda spomenuti kako su članovi Zelene liste, pa zato podržavaju i rješenja iz našeg političkog programa.

Izreći javno "glasujte za Zelenu listu" njima je jednako kletvi zbog koje bi ih bog izbacio iz raja. Sličnih smo iskustava imali i s jako elitnim članovima  prije 2006. godine. Kakva korist od takvih članova? Kako s njima izazvati promjene na politčkoj sceni, kako potaknuti birače? Beznadno.

Na kraju, jasno je da se većina "uglednika" i ne bi angažirala ni u čemu, a oni koji su pokušali, danas tvrde da su ih upravo "zeleni" povukli za nos djetinjastom galamom oko Horvatinčića i Varšavske.  Projekt se potrošio - i gle - nikomu ništa...   

"Sad dražite Matulovićku s kantama boje...". 

Nema tu nikakvog smisla objašnjavati.

Zato, u općem kotrljanju niz kolotečinu, mislim da bi bilo jako zgodno ubaciti u kokošinjac novu lisicu.

Kad je Glavni odbor u Karlovcu odlučio "priupitati" Alku Vuicu - ne bismo li, možda,  nekako,  mogli uspostaviti neku vezu između njezinih zelenih izjava, kampanje i Zelene Liste, nismo očekivali njezin toliko munjevit i srdačan odgovor (27. listopada bila je već na sastanku s petnaestak članova Zelene liste u Švarcovoj 4), a nismo očekivali ni tako kratke rokove za kandidacijsku proceduru i izbore.

Priznajem,  najprije sam se zgrozio, no zatim mi se sve učinilo zanimljivim eksperimentom.

Isto veče sam opet posumnjao i pobojao se za renome stranke.

A onda sam pročitao neke njezine recentne intervjue, poslušao u dvije seanse u Švarcovoj što Alka govori i ponadao se da bi se s malo truda i pomoći možda moglo pripremiti i pravo iznenadjenje.

Naime, uz nekoliko devijantnih zanimacija (npr. liječenje magnetima, krznena odjeća), sve ostalo po cemu Alka funkcionira je notorno ekološko i razborito zeleno. 

Ne mogu zaboraviti kako je 2003. godine na Cvjetnom placu u izbornoj kampanji besplatno pjevala cijeli dan i još hvalila našu tadašnju Zelenu koaliciju kao jedinu opciju koja može pomoći Hrvatskoj.

Njezino sadašnje zanimanje za program Zelene Liste i brzo čitanje svega čega se dokopala s nama u vezi, budi nadu da bismo uz neki brifing i trening mogli postići visok stupanj zelenosti i u njezinim budućim izjavama. Njezina je izgovorena želja da aktivno ostane s nama u svojem budućem životnom razdoblju...

Mi pak mislimo da ona i u kampanji mora ostati svoja, ali zato u govoru ozbiljnija i s pravom terminologijom.  Uostalom, napisala je dvije knjige i more pjesama... 

Naravno, u svemu je strašan rizik i zato smo i otpočeli učestale konzultacije.

Većina nas redovito aktivnih također ima ambivalentan stav. 

NI DA NI NE NI DA NI NE...  Nikad stali u Karlovcu...

Vidi se, mrijet nam se neće, al' jest nešto što nas naprijed kreće...

No, bojim se da smo i mi u stranci pomalo postali sličniji Josipoviću negoli Bandiću.

Pritom namjerno zanemarujem sve vrijednosne sudove, a mislim isključivo na njihovu (ne)prilagođenost javnoj percepciji.

U takvoj usporedbi je očito da Josipović opasno stagnira, a Bandić se penje i penje....

Svi ostali kližu u jarak...  Što nije nikakvo čudo.

Da se razumijemo. Nitko - baš nitko od nas koji se već par dana bavimo fenomenom iznenadne pojave ominozne kandidatkinje – svima poznate pjevačice - ne pomišlja kako je to sve savršeno, vajno i bajno, nepogrešivo i totalno uspješno.  Ima  izgleda, a ima i opasnosti.

Siguran sam u jedno - tu se osim očekivane zelene boje može računati i na pravi vatromet ostalih.

A to publika primjećuje, voli i pamti.

Mi bismo rado na tom valu doprli do tisuća onih koji dosad za nas nisu ni čuli. 

A iskustvo govori da u masi jako drukčijih  ima i jako puno onih koji se u mnogočemu s nama slažu.

Ni sama Alka ne misli da će postati Gđa Predsjednica. 

I njoj je jedan od impulsa i izazova upravo to da dosadnim, dvoličnim, neučinkovitim i umišljenim facama koje nas sustavno uništavaju već dvadeset godina - zapapri čorbu. 

Taman kad su podijelili karte.... Buuuuuu!

A pritom da se vidi kako u ovoj zemlji ima i drugih s hrabrošću za takve izazove.

Pa čak i političkih stranaka kakve je ona jedva dočekala upoznati.

Dakle, treba hitno pretresti opcije, jer vrijeme leti.

Izbori su objavljeni, rokovi su očajno kratki. 

Love nemamo, a volju moramo definirati.

Tom Toth    04.studenog 2009.