Ovogodišnji dvodnevni 55. skup Dalmatinaca, a riječ je o talijanskim dalmatinskim izbjeglicama, odnosno esulima, završio je u nedjelju u poznatom talijanskom turističkom mjestu Ballaria Igea Marina kod Ravenne. Sudeći prema opširnom izvješću koji je u ponedjeljak kasno poslijepodne objavljen na portalu arcipelagoadriatico.it, Centra za multimedijalnu dokumentaciju julijske, istarske, riječke i dalmatinske kulture (CDM Arcipelago Adriatico...) u Trstu, ponovno su se sastali stari nostalgičari od kojih su najpoznatiji stilist Ottavio Missoni, počasni predsjednik tzv. udruge ''Slobodna općina Zadar u egzilu'', bivši senator i sudac Kasacijskog suda Lucio Toth, predsjednik tzv. udruge Nacionalnog saveza Julijske krajine i Dalmacije (ANVGD), Franco Luxardo predsjednik tzv. ''Slobodne općine Zadar u egzilu'' (iz poznate zadarske obitelji proizvođača likera Maraskin), neofašist i otprije nekoliko godina član Berlusconijeve političke stranke Forza Italia Renzo de' Vidovich, predsjednik Tršćanskog odbora tzv. ''Slobodne općine Zadar u egzilu'' i direktor časopisa Il Dalmata, i mnogi drugi.

Predstavljeno 59 publikacija o Dalmaciji

Tom prigodom održan je 14. susret o dalmatinskoj kulturi na kojem je predstavljeno 59 publikacija o
Ovogodišnji dvodnevni 55. skup Dalmatinaca, a riječ je o talijanskim dalmatinskim izbjeglicama, završio je radom u nedjelju u poznatom talijanskom turističkom mjestu Ballaria Igea Marina kod Ravenne.Photo archipelagoadriatico.it 
 

Dalmaciji, a koje su tiskane posljednjih godinu dana. Raspravljalo se i o temi ''Budućnost dalmatinske kulture između dvije jadranske obale''. Mediator je bio De' Vidovich, a govorili su: Silvio Forza novinar i ravnatelj ''Edita'' iz Rijeke, Sergio Rotonda novinar lista Il Giornale čiji je vlasnik Paolo Berlusconi, brat talijanskog premijera Silvija Berlusconija, Dario Fertilio novinar lista Corriere della sera i Rosanna Turcinovich Giuricin iz CDM Arcipelago Adriatico (dopisnica riječkog La voce del popola iz Trsta). Za gospođu Turcinovih Giuricin već je znano da se 'prodala' provokatorima, falsifikatorima i klevetnicima iz redova tzv. esulskih udruga, ali začuđuje da je s njima za isti stol sjeo Silvio Forza, kojemu nije zasmetalo veliko platno plave boje postavljeno na zid na kojemu je među ostalim pisalo DALMATI NEL MONDO Libero Comune di Zara in Esilio. Forza bi trebao znati tko je De'Vidovich i ostali nostalgičari koji mašu dalmatinskim zastavama koje se mogu naći još samo u njihovom izbjegličkom okruženju i na iredentističko-profašističkim portalima.

Tko je Renzo de' Vidovich?

Tko je Renzo de' Vidovich pokušat ćemo odgovoriti u najkraćim crtama. Rođen je 1934. godine u Zadru i svom talijaniziranom slavenskom prezimenu dodao de', a bio je zastupnik neofašističke političke stranke Talijanski socijalni pokret-Nacionalna desnica (Movimento Sociale Italiano-Destra Nazionale) u talijanskom parlamentu od 1972. do 1976. godine. Desetljećima govori i piše, najprije protiv Jugoslavije, a nakon njenog raspada na udaru mu je 
Ovogodišnji dvodnevni 55. skup Dalmatinaca, a riječ je o talijanskim dalmatinskim izbjeglicama, završio je radom u nedjelju u poznatom talijanskom turističkom mjestu Ballaria Igea Marina kod Ravenne.Photo archipelagoadriatico.it 
 

Hrvatska. Ni on ne zna koliko je puta sam ili sa svojim istomišljenicima urlikao i otvorenim pismima i člancima tražio revidiranje Osimskih sporazuma, zatim da se gradu Zadru iz doba fašističke vlasti dodijeli odličje predsjednika Talijanske Republike (u Hrvatskoj su bili protiv dodjele) i druge političke ludorije. Tako je ovih ljetnih mjeseci u listu Il Dalmata, koji je počeo izlaziti u Trstu 1996. i nastavak je istoimenog lista koji su pokrenuli talijanaši-autonomaši u Dalmaciji 1866., objavio kritiku što Hrvati i dalje rabe hrvatske nazive dalmatinskih gradova. Evo, kako im je on, kojega su od devedesetih  do ovih godina ugostili u Zadru i Splitu, vratio u toj iredentističkoj tiskovini:

- Neizmjerno je tužno što je Zara pretvorena u Zadar. Hrvatska turistička zajednica i dalje inzistira zvati Ragusu Dubrovnikom, Trau Trogir, Fiume Rijeka, pa ta čudna imena stvaraju konfuziju kod talijanskih turista.

O temi ''Mi danas. Italija, Dalmacija i istočna Europa'' govorio je Lucio Toth, a iz naslova se može zaključiti da je Dalmacija u Italiji. Nadajmo se da ćemo doći do njegovog izlaganja i objelodaniti eventualne neistine i krivotvorine.

Nagradu ''Tommaseo'' novinaru i književniku Dariju Fertiliju                                             

Godišnju nagradu ''Tommaseo'' (dobila je ime po Nicolu Tommaseu, književniku, leksikografu i političaru rođenom u Šibeniku) dodijeljena je Dariju Fertiliju, novinaru, esejistu i književniku, rođenom u Modeni, ali podrijetlom s otoka Brača po ocu iz obitelji Fertilio-Obilinović. Fertilio dugo godina radi u milanomskom listu Corriere della sera u kojem je od 1998. jedan od zamjenika glavnog urednika i autor je više knjiga: ''La via del Che'', ''Le notizie del diavolo'', ''Testa a pera e testa a mela'', ''Milano va'' i dr.    

U Hrvatskoj je poznat po djelu ''Arrembaggi e pensieri'' (Navale i mišljenja), knjizi-razgovoru s poznatim talijanskim novinarom i piscem Enzom Bettizom, rođenim u Splitu. Međutim, treba reći da 
Ovogodišnji dvodnevni 55. skup Dalmatinaca, a riječ je o talijanskim dalmatinskim izbjeglicama, završio je radom u nedjelju u poznatom talijanskom turističkom mjestu Ballaria Igea Marina kod Ravenne.

je slavodobitnik Fertilio u najčitanijem talijanskom dnevniku objavio više članaka o zločinima u fojbama i svojim pisanjem podržao tzv. esulske udruge i ekstremne profašističke i druge desničarske stranke, a u posljednjih nekoliko godina i one lijevog centra  o egzodusu i zločinima u fojbama na teritoriju bivše Jugoslavije, tj. Hrvatske i Slovenije. Tako je prihvatio neobjektivno prikazivanje preuveličanih zločina u jamama, pa je u Corriere della sera (23. veljače 2008.) objavio članak ''Titove fojbe bile su 'etničko čišćenje'' koji su prenijeli neki talijanski portali, primjerice centrorsi, Centra za dokumentaciju povijesnog razdoblja Talijanske socijalne republike (Mussolinijeva fašistička država nakon kapitulacije Italije – op.A.Č.). Piše da su Jugoslaveni na području Trsta i Istre od 1943. do 1944. i u travnju 1945. bacili u fojbe 10.000 do 15.000 osoba. Ni on, a niti drugi brojni autori, među inim i nemali broj povjesničara, nisu uspjeli dokazati ni približni broj počinjenih zločina, a činjenica je da su za vrijeme rata u jame bačeni fašisti i njihovi kolaboracionisti.

Novinar takvog kalibra ne bi smio sebi dopustiti takvo neznanje, a simptomatično je da on ne razlikuje narodnost od naziva pripadnika srpske koljačke vojske. Naime, u tom je članku o zločinima naveo:

- Talijani, Hrvati, Slovenci, Četnici i Nijemci... - i to dovoljno govori o njegovu općem znanju o bivšoj Jugoslaviji.

Osim toga, tršćanski časopis La Nuova Alabarda i istoimeni portal, od travnja ove godine opširno se pozabavio nekim autorima koji su objavili knjige o fojbama i komunističkim zločinima koje je kritizirao zbog falsificiranja povijesnih događaja.Tako je pod lupu opravdano došla Fertiliova knjiga ''La morte rossa. Storie di italiani vittime de comunismo'' (Crvena smrt. Priče o talijanskim žrtvama komunizma) koju je objavio talijanski izdavač ''Marsilio''. Pisac je, naime, među žrtvama strpao i crnog teroristu (''terrorista nero'') Pierlugija Concutellija, a u romanu ''La via del Che'' napisao je povijest Kube i dosta fantazija o glasovitom revolucionaru Che Guevari, a jedan je dio uzeo iz kazivanja o Normi Cossetto (rođena Istranka, fašistička kolaboracionistkinja, čiji je otac bio fašistički načelnik općine u jednom mjestu Istre i kojega su partizani bacili u fojbu - op. A.Č.).       

Neoiredentističkim putovima Furija Radina

Čini se da skup ni ove godine nije mogao bez poznatih Talijana iz Hrvatske, kojima je vrata 2005. godine 'otključao' saborski zastupnik Furio Radin koji je skandalozno nazočio skupu s neoiredentistima i postfašistima u Chioggi.

Što još reći Silviju Forzi, ravnatelju ''Edita'' iz Rijeke, koji osim La voce del popola, izdaje polumjesečnik Panoramu i druge časopise te knjige za pripadnike talijanske nacionalne zajednice u Hrvatskoj i Sloveniji? Tek malobrojni i dobroupućeni znaju da je taj Puljanin - jedno vrijeme vrlo nadareni novinar u pulskom dopisništvu La voce del popolo, a kraće razdoblje radio u Italiji i imao vlastitu marketinšku agenciju u Puli - Radinov kadar i sposoban, ali je prije nekoliko godina počeo aktivniju suradnju s tzv. esulskim udrugama u Italiji. Ipak, ne bismo očekivali da će on, sin partizana koji se borio protiv fašističko-nacističkog okupatora, surađivati s onima koji su se oduvijek neprijateljski ponijeli prema hrvatskim krajevima. Budući da autor ovog teksta više godina poznaje Forzu i s njima se ponekad družio, a 2006. godine nakon što sam objavio jedan kritički članak o tome da su on i njegovi suradnici sudjelovali na 1. salonu knjiga istočnog Jadrana ''La Bancarella'' koji su organizirale tzv. udruge esula, naš telefonski razgovor na njegov poziv koji je potrajao više od sat vremena očito mu nije bio koristan.

Forza: Istarski gradovi imaju vezu s Hrvatskom kao Parma s Pakistanom

S obzirom da se nepoznati čitatelj ovoga portala svojim komentarom na stranice ovih dana osvrnuo na jedan moj članak objavljen na portalu Javno, usput je, u negativnom kontekstu, spomenuo i Silvija Forzu, ravnatelja novinskog-izdavačke kuće ''Edit''. Obraćajući se talijanskom portalu cnj.it neobičnog i bombastičnog naziva Coordinamento Nazionale per Jugoslavija (Talijanska koordinacija za Jugoslaviju) koji postoji još iz vremena bivše države, Forza je 28. veljače 2007. uputio opširan dopis (nazvao ga je replika) portalu i autoru članka ''Terre irredente'' (Iredentističke zemlje) A. Martocchiju.Ta 'replika' otkriva Silvija Forzu kakvog nismo poznavali, iako je on u svom obraćanju naveo da je ljevičar, isto što je za sebe tvrdio njegov stariji prijatelj, 'mentor' i predsjednik Talijanske unije Furio Radin.

Nećemo previše ulaziti u analize dijelova spomenute 'replike' ravnatelja ''Edita'' koji je na to mjesto ustoličen potkraj 2004., no, slažemo se s njegovim stajalištem glede portala kako je apsurdna strast za Jugoslavijom CNJ u Rimu, kao i srpsko bombardiranje Dubrovnika, Vukovara, Zagreba i Sarajeva. Međutim, direttore Forza falsificira kao njegovi znanci i suradnici u tzv. esulskim udrugama kada optužuje jugoslavenski komunizam (''comunismo jugoslavo'') koji je, kako on tvrdi, u teoriji propagirao bratstvo i jedinstvo, i internacionalizam i dvojezičnost, a u praksi provodio čisti trg od gotovo svih Talijana.

«PULA, VODNJAN, VRSAR, POREČ, NOVIGRAD, UMAG, PIRAN, IZOLA I KOPAR, IMAJU VEZA S HRVATSKOM I SLOVENIJOM KAO PARMA S PAKISTANOM.(...) I TALIJANI KOJI SU OSTALI BILI SU PONIŽAVANI DO SRŽI» (podcrtao A.Č.).

Na ove kvalifikacije se zgražao i pisac članka ''Iredentističke zemlje'' Andrea Martocchio, kojega osobno ne poznajem i koji se 1. ožujka te godine obratio prijateljima i znancima, upitavši ih ima li smisla odgovoriti jednome koji tako piše i vodi nakladničku novinsku kuću (umjesto ''Edit'' pogrešno je spomenuo La voce del popolo, ali to su činili i drugi novinari).

Stoga, Silviju Forzi postavljamo samo jedno pitanje: koliko je replika i polemičkih tekstova kao novinar i direktor ''Edita'' napisao i objavio u Hrvatskoj i Italiji o neistinama i krivotvorinama o egzodusu, zločinima u fojbama i drugim događajima koji su objavljeni u talijanskim medijima i knjigama?

www.javno.com