PROČITANO

899

PUTA

OD 14.01.2018.

RAZBAŠTINITI RAZBAŠTINJENO

RAZBASTINITI LJUDSKU I BOZJU BASTINU?

Autor: Borivoj Bukva
Trg Grivica sa Crkvom
Sv.Vida, akvarel, FI 20 mm.
Radjeno prema fotografiji
iz 1988. Crtano 2005.

Da li bi rusenje skladista na zapadnom dijelu luke Rijeka predstavljalo nepovratan gubitak onih dijela ljudskih ruku kakova se danas vise ne ostvaruju ? Svi znamo odgovor!

Da li bi gradnja kontejnerskog terminala na zapadnom dijelu luke Rijeka predstavljala zanemarivanje geo-strateskog polozaja Rijeke koji je polozaj bogatstvo koje daleko nadilazi mogucnost ljudskog stvaranja?

I na ovo pitanje odgovor je vrlo jednostavan:
Da li "kontejnerski terminal (K.T.)" na istocnom dijelu luke Rijeka ima svoju idealnu poziciju?

I m a !

Da li K.T. na istocnom dijelu ima vec sada tri puta vecu povrsinu od povrsine koja bi se uz rusenja i suludo skupe investicije tek trebala ostvariti na zapadnom dijelu luke?

I m a ?

Da li K.T. na istocnom dijelu ima vec ove godine onakovu prometnu povezanost na pravac Rijeka - Evropa kakovu zapadni dio luke ne ce moci ostvariti niti u iducih devetnaest godina a u zeljeznickom smislu - nikada?

I m a !

Da li je postojeca lucka infrastruktura u susackom bazenu luke Rijeka od neprocijenjive vrijednosti i da li se idealno uklapa, uz minimalne investicije i zavrsetak obale K.T.Brajdica, u jedan suvremeni multi-kontejnerski terminal, dostojan najvecih evropskih terminala? U roku od jedne godine na rok od jednog stoljeca!?

Da li vjerujemo, buduci da ravnatelj Lucke uprave nikako nece moci opovrgnuti navedene cinjenice, da ce se nastaviti sa izgradnjom K.T. na istocnom dijelu luke Rijeka?

V j e r u j e m o !

Ivan Gracanin, Kapet.
Clan Udruge pomorskih kapetana Sjevernog Jadrana

O CEMU SE RADI, PODROBNIJE POGLEDAJTE U PRILOZIMA IZ NOVOG LISTA:
- U Novom Listu od Subote, 25.02.2005., ides na "arhiv", > KULTURA > Razvoj luke je nuzan, ali se bastina mora ocuvati.
- Petak, 03.03.2006., > arhiv > KULTURA > Ciglama i
"smrdljivcima" protiv rusenja zeljeznickih skladista.
- Nedjelja, 05.03.2006., > arhiv > PRILOZI >
MEDITERAN > sve o luci i skladistima pogledaj u desetak
ispisanih priloga.

Da sam arhitekta, prvo bih dosao na lice mjesta i pogledao objekat. Pitao bih se cemu je to sluzilo ili cemu sad to sluzi? Dali je objekat dojmljiv ili nije?
A, ako je, zapitao bih se zasto je tako dojmljiv i sto je to sto me je - dirnulo?, da se prema objektu s postovanjem odnosim i pristupim mu. Ako sam zaboravio gradivo s fakulteta jer je mnogo vremena od tada proslo, prelistao bih svu mogucu literaturu i upoznao ga s jednog drugog aspekta: umjetnickog, povijesnog i onog bastinskog sto je pripadalo nasim roditeljima, i njima starijim. Ta velicanstvena skladista koja su me uvijek imresionirala svojim izgledom, bilo da ih gledam s mora ili na samom licu mjesta, prolazeci duz ulice izmedju njih. Ostavljale su na mene utisak, da sam se s postovanjem odnosio prema tim objektima...

Medjutim izgleda da ja nisam u trendu, jer danas je u modi sve ono staro i postojece rusiti, unistavati, izbrisati s lica mjesta, jer ne odgovara trenutku i
stvarnosti... Ja cu bolje i impresivnije, jer tu su beton, zeljezo, staklo, novi suvremeniji materijali, a imam za to i novu pricu, tu je moja sansa i treba
je iskoristiti po svaku cijenu. Uostalom da je zavladalo i kolektivno ludilo, cinjenica je da ocjenjivacki ziri taj, i do njega slicne rusilacke radove, proglasio dobrima i moze se prionuti na posao.
Rusimooooooooooooooooooooooooooooooooooo....
Razbastinimooooooooooooooooooooooooooooooooooooo...

"Promatrati kako zito raste i vocke cvjetaju; udahnuti duboki uzdah nad lemesom ili lopatom; citati, misliti, ljubiti, nadati se, moliti - to su stvari koje covjeka cine sretnim; one su uvijek imale moc da to cine, one nikada "nece" imati moc da ucine vise od toga. Svjetsko blagostanje i procvat ili nesreca i zla kob ovise o nasem znanju i poducavaju ovih nekoliko stvari: ali o zeljezu ili staklu ili elektricitetu ili pari ili nafti nikako." - Ruskin

Ta "Kolos dizalica" o kojoj je rijec i bez koje se ne moze ni pr/mr-dnuti, siguran sam i zasigurno ima rijesnje za nju, i njen prolaz. Kako zasipavaju morsku obalu u pojedinim slucajevima, sto trenutno cine i na zapadnom dijelu luke za kontejnerski terminal, neka zaspu i naprave i dizalici prolaz uz te poostojece bastinske objekte. Kupite si jos jednu istu "Kolos dizalicu" i smjestite je s druge strane postojecih objekata, da je ne morate vozati tamo-amo. Nisam pogledao niti mi je trenutno poznat prostorni plan, ali pretpostavljam da postoji i ta varijanta, ili koja druga, ima njih... Ima je zasigurno, samo je potrebno razmotriti i iznaci rjesenje koje vec postoji, opaliti se sakom po celu, promuckati i zavrtjeti glavom, rjesenje je garantirano tu...

Preporucio bih svima Vama da si procitate publikaciju: DANAS SAM VIDJELA... od Delia Steinberg Guzman: "Ovaj je naslov, citaoce, nepotpun. Zavrsetak je namjerno izostavljen, zato sto ga u svim okolnostima s kojima se susrecemo svakog dana mozemo nadopuniti novim slikama.
Toliko stvari vidimo, toliko stvari propustamo, a da i ne znamo zasto nam se paznja nije na njima zaustavila.
Ove bih stranice htijela posvetiti malim stvarima koje, unatoc svemu, postaju velike onda kada se nastane u srcima ljudi; stvarima o kojima se govori malo, koje se sapucu na uho jer zivimo u vremenu kojim vladaju vanjski zvukovi i nutarnja tisina..."

Dobro sam cuo za "Okruglim stolom" u Hotelu Bonavia 24.02.2005., i ono sto je svakome jasno, da je razbastinjena stara gradska jezgra Grada Rijeke. Nekad sam sa platoa Grivice ispred Crkve Sv.Vida mogao vidjeti jutarnje Sunce, i pijuckati kavicu u obliznjem restoranu, mada je prostor bio krcat automobilima, - i to se dalo razrijesiti. Sad gledam u tamna stakla i mracnu ulicu. Tijesno nam je nekako, i predlazem da idemo van sa tog mjesta, na svjetlo dana. I to bas tu do Sv.Vida... nadam se da ce ko uvijek do sada nas zastitnik Sv. Vid, poduzeti mjere i uciniti po svome ono sto bi trebalo...

U SVITANJE

Zvona Sv.Vida
u zoru
u svitanje Rijeke.
Slusaju vas
usnuli gradjani
sto zurno
na posao idu.
Ulicni cistaci
lagana hoda
i brzih metli,
cisteci grad
zure na pocinak.
Konobarice kafica
stolnjake
uz prvu kavu
donose.
Na raskrizju
ulica
u osvit zore
Suncem
ispunjena svjetloscu
Grivica.
Zvona crkve
Sv.Vida u zoru,
u svitanje
Rijeke.

U Rijeci, mjeseca lipnja, 1987. godine. Objavljeno u zbirki poezije "U ZAVJETRINI VREMENA", Rijeka, 2003.

U Rijeci, 09.03.2006.godine Borivoj Bukva

Napomena: Ništa se od tada nije promjenilo u Rijeci. I dalje se ruši ono

što se nebi trebalo... Stari Sušački kolodvor, nedavno je bio predmetom pomutnje i protesta među građanima, oni ga na svu našu žalost srušiše...

23.05.2008., petak

Ipak ga srušiše - riječki arhitekti žele sjeverni toranj

NOVE IDEJE S CILJEM OČUVANJA DIJELA SUŠAČKOG KOLODVORA

Riječki arhitekti žele sjeverni toranj

Budući da je Društvo u potrazi za novim prostorom, arhitekti smatraju kako bi bilo idealno kad bi upravo u tom prostoru dobili novo sjedište, kaže Igor Rožić

RIJEKA – Nakon što je polovina Sušačkog kolodvora već porušena, Društvo arhitekata Rijeke (DAR) pridružuje se inicijativi da preostali dio građevine uz sjeverni toranj ostane sačuvan.
I ne samo to. Budući da je DAR u potrazi za novim prostorom, arhitekti smatraju kako bi bilo idealno kad bi upravo u tom prostoru dobili novo sjedište – kazao nam je predsjednik Društva Igor Rožić nakon sjednice Upravnog odbora DAR-a na kojoj se ta ideja iskristalizirala.
– Jedna od premisa novog prostornog i kulturnog razvoja Rijeke je »reciklaža« postojećeg vrijednog industrijskog građevinskog naslijeđa. S obzirom na to da je u slučaju Sušačkog kolodvora stjecajem okolnosti već došlo do drastičnog zahvata u građevinu bez mogućnosti vraćanja u prvobitno stanje, njena revalorizcija kao kulturnog dobra je očigledno izvediva samo uz adekvatne arhitektonske zahvate. DAR je u svom novom programu težište djelovanja usmjerio prema projektima koji će kritički propitati najpotentnije lokacije riječkog industrijskog naslijeđa, kao što su Delta, Luka, Torpedo, Rafinerija... Trenutačno smo u intenzivnoj potrazi za novim prostorom, ali baš takvim koji će nam pružiti mogućnost da djelovanjem na »problematičnoj« lokaciji osnažimo svijest o potrebi stalnog propitivanja grada. Smatramo da je Sušački kolodvor upravo takva paradigmatska lokacija koja zahtijeva naš snažan stručni angažman. Smiještanjem sjedišta DAR-a u Sušački kolodvor, uz njegovo intenzivno i trajno revaloriziranje kao »repera« rastuće riječke arhitektonske scene, aktualni primjer arhitekture u nestajanju bi se promaknuo u svoju suprotnost – Arhitektonski centar u stvaranju, obrazlaže Rožić.
Na pitanje nije li ova inicijativa zakašnjela i zbog čega se za očuvanje Sušačkog kolodvora, i to u cijelosti, nisu zauzeli ranije, Rožić kaže kako ona prvenstveno dolazi kao reakcija na novonastalu situaciju u kojoj je dio javnosti, mobiliziran aktivnostima kulturnih udruga, iskazao otpor rušenju.
– U ovom slučaju mi više nastupamo kao vatrogasci nego netko tko je procjenjivao je li ta kuća greškom uvrštena u popis kuća za rušenje, a pritom nudimo konkretno rješenje koje otvara mogućnost da poprište jednog prostornog konflikta pretvorimo u bazu za kvalitetnije promišljanje prostora.
Društvo arhitekata Rijeka sa svojom inicijativom namjerava se obratiti i Hrvatskim cestama.

Preuzeto iz Novog Lista -> http://www.novilist.hr/

Napomena: U srijedu 21.05. pod rublikom "Rijeka", Novi List je objavio tekst pod naslovom:
Zavrsni radovi na rusenju objekta starog 70 godina. "Toranj susackog kolodvora broji zadnje dane". Danas, u petak, 23.05. tekst pod naslovom: srusen i posljednji preostali dio gradjevine stare sedamdesetak godina, "Susacki kolodvor sravljen sa zemljom".

Pitam Vas, nije li taj objekat mogao biti preadaptiran za stanovanje i predan rijeckoj sirotinji
koja nema krov nad glavom? Nije li se taj objekat mogao predati na upotrebu mladima? Jos
1988. ili 1989. bilo je rijeci da ce se likovnjacima grada rijeke dati na raspolaganje jedno od
potkrovlja zgrada na koristenje kao izlozbeni prostor i za rad likovnih stvaralaca, i nis od toga? Pitam se zasto nama nisu predali tu zgradu uz potporu grada za likovno stvaralastvo...

Kako se moglo desiti to da projektanti brze ceste kroz Rijeku ne vide zgradu koja im je pred nosom i zaobidju ju, ne obracajuci paznju na dobivene preporuke nadleznih organa. Biti slijep i ne raditi srcem je nepromisljen cin. Cini mi se da rusilacki nagon i poriv kod mnogih i dalje vlada i to u sve vecem broju uzima maha.

Analizirajte samo koliko je energije kod pojedinaca potroseno u dokazivanju da se to ne smije ciniti. Potpisivanje peticija, izgubljenih sati u tumacenju onoga sto se zeli, koliko je
negativnog naboja bilo u funkciji u zamjenu za stvaralastvo i boljitak svih nas. Ljubavi ni
malo, samo jad, tuga, zalost, negativne vibracije i rivalstvo tko je u pravu...

Dobro je poznato da se ubica vraca na mjesto zlocina, jer on jos nije rascistio sa sobom i sva njegova energija je usmjerena u konacno razrijesenje slucaja. Tu je presudna i savjest koja cini svoje, pocinjena zlocina ubica ne moze se rijesiti i to njega proganja i muci. On se vraca na mjesto zlocina jer je njemu potrebno obnoviti sjecanje i jos jednom rekonstruirati pocinjeno nedjelo.

Arhitekti bi kupili sjeverni toranj i dio ne porusene zgrade... koje li pogrde i koje li sablazni...

Po meni i za mene, oni koji su donijeli odluku o rusenju starog susackog kolodvora, istu zgradu, doslovno istu, trebalo bi sagraditi u Rijeci na nekoj drugoj lokaciji, kao opomenu da se takvi propusti vise nesmiju desavati.

U Rijeci, 13.12.2008.godine Borivoj Bukva

http://budan.blog.hr/