SPLIT - Jedan od najvećih kazališnih, televizijskih i filmskih glumaca našeg vremena, Boris Dvornik, preminuo je u 69. godini života. Objavio je to Radio Dalmacija, pozivajući se na izvore iz splitske bolnice, a prenosi HTV. Još nije poznato od čega je preminuo.

Boris Dvornik je glumac koji je hrvatsku filmsku, televizijsku, a potom i kazališnu scenu obilježio do te mjere da je ona bez njega gotovo nezamisliva. Iako se glumom počeo baviti još od osme godine, pravu karijeru počeo je ulogom u filmu Deveti krug F. Štiglica, koja mu je već na početku donijela veliku popularnost. Slijedila su desetljeća rada na filmu: Martin u oblacima, Prekobrojna, Most, Kad čuješ zvona, U gori raste zelen bor, Opklada, Licem u lice, Lito vilovito, Svanuće, Čovek nije tica, Čovik od svita, Konjuh planinom, Ljubav i poneka psovka, Bablje ljeto, Život je masovna pojava, Družba Pere Kvržice, Lov na jelene, Živjeti od ljubavi, Sutjeska, Hitler iz našeg sokaka, Letači velikog neba, Okupacija u 26 slika, Kiklop...

Ogroman broj uloga na filmu, kao i nagrada koje je primio za te uloge, Borisa Dvornika nije spriječio da se jednako uspješno okuša i na televiziji koja mu je kod najšire publike i pribavila za naše prilike iznimnu popularnost: Roko i Cicibela, Malo misto, Čovik i po, Velo misto, Kapelski kresovi. Zapažen je također i kao estradni umjetnik, povremeno i kao pjevač zabavne glazbe, ali Dvornik će, osobito od osamdesetih godina, sve više vremena pronalaziti i za kazalište. 

Iako se Boris rado sjeća Libra Marka Uvodića u kojemu je još 1969. igrao na Splitskom ljetu, novija ga kazališna publika ipak bolje pamti iz opereta, Straussova Šišmiša te dvaju Tijardovićevih bisera - Male Floramy i Splitskog akvarela. Dodaju li se tome sjajne kreacije u Šjora Fili i Šjor Bartulovim snovima E. de Filippa, Ribarskim svađama C. Goldonija, u Drami bez naslova A. P. Čehova, u Brešanovim dramama Nečastivi na gimnaziji u gradiću "N", Hamlet u selu Mrduša Donja i Julije Cezar, u Dundu Maroju M. Držića, u Bljesku zlatnog zuba M. Matišića, u Pirandellovoj predstavi Čovik, zvir i kripost ili u Buzdi nepoznatog makarskog autora.

Izuzme li se Mala Floramy u kojoj je Dvornik igrao više od 300 puta, onda su Roko i Cicibela i Roko krvolok, također Smojini tekstovi, ujedno neke od najizvođenijih Borisovih uloga u kazalištu. (JL, HTV)