Premalo je obitelji koje žele udomiti djecu

U Nizozemskoj i Irskoj domovi za napuštenu djecu kao institucije više ne postoje. Ne zato što su Irci i Nizozemci savršeni roditelji, niti zato što napuštene djece nema, već iz razloga što je udomiteljstvo u zamjenskoj obitelji isključiva alternativa za napušteno dijete.
U Centru za socijalnu skrb, koji je glavna instanca za brigu o udomiteljstvu u Hrvatskoj, kažu kako će ovog Božića dar pod bor udomiteljske obitelji u Osijeku dobiti 63 djece (tekst je zaključen prije božićnih blagdana, op.a.). Istodobno čak 70 djece na božićno jutro probudit će se u Domu za napuštenu djecu Klasje u Zagreba

čkoj 5. Prema hrvatskim statistikama, napuštena i nezbrinuta djeca u ustanovama prosječno provode od četiri do sedam godina svog djetinjstva.

Bračni parovi i samci
- Nema dovoljno udomitelja i priznajemo da nam je svaka osoba dragocjena. Trenutačno na području Osijeka imamo samo 46 udomitelja djece. No, hrvatska je intencija, u skladu s EU- om, ukinuti domove za nezbrinutu i napuštenu djecu i potpuno prijeći na sustav udomiteljstva. Svjetska je praksa već godinama deinstitucionalizacija i inkluzija, jer ljudima omogućava da žive u okružju koje je prirodnije i normalnije, napominje Vesna Perkušić-Komlenac u osječkom Centru za socijalnu skrb.
U Centru priznaju kako je i udomiteljstvo žrtva trendova i reklamnih akcija, pa se tako Centru najviše obitelji spremnih na udomljivanje novog člana obitelji javilo tijekom trajanja Unicefove akcije "Svako dijete treba obitelj". No, kada je ova akcija, popraćena skupim marketinškim materijalima, završila, entuzijazam za udomiteljstvo je opet splasnuo. I to unatoč činjenici, suprotnoj uvriježenim prerasudama, koja kaže da postati udomitelj može svaka odrasla osoba koja ima osnovne uvjete za život. Osnovni uvjeti za život (iako se, na žalost, u Hrvatskoj onaj tko ih ima smatra dobro situiranom osobom), prema standardu Centra za socijalnu skrb, su stan ili kuća u vlasništvu, stalni prihodi, psihofizičko zdravlje, dokaz o nekažnjavanju i, kako piše u brošuri Unicefa, pozitivan odnos prema životu.
- Iako većina vjeruje kako je riječ o dugotrajnom i kompliciranom postupku, za prvi korak do udomiteljstva dovoljno je doći na razgovor u Centar za socijalnu skrb, gdje potencijalne udomitelje procjenjuje socijalni radnik i psiholog. U slučaju da osoba i bračni par zadovolje četiri glavna kriterija i prođu procjenu socijalnog radnika i psihologa, udomiteljstvo im se odobrava na rok od tri godine, kada ponovno moraju proći procjenu. No, prije samog udomljivanja udomitelji moraju proći i tečaj o roditeljstvu i udomljivanju, a od dobivanja licence za udomiteljstvo do smještaja djeteta u obitelj može proći neko vrijeme, jer se dijete nastoji smjestiti u obitelj koja živi unutar njegove lokalne zajednice, priča Perkušić-Komlenac iz Centra.
Recimo i kako, unatoč predrasudi o tome da kao podobni udomitelji mogu proći samo bračni parovi, topli dom pun ljubavi prema zakonu o udomiteljstvu mogu pružiti i samci. Inače, u poslijednjih nekoliko godina Centar je oduzeo samo jedno dijete iz udomiteljske obitelji, a u Centru otklanjaju svaku mogućnost da udomljeno dijete kod udomitelja doživi sudbinu "života na zobenoj kaši", sličnu onoj Dickensova junaka Olivera Twista, odnosno postane žrtva zloporabe zbog dodatnih prihoda.
- Djelatnici Centra redovito obilaze udomiteljske obitelji, i to uvijek nenajavljeni, tako da udomitelji 24 sata djetetu moraju pružati maksimalnu pažnju, jer bi mogli ostati bez svoje udomiteljske dozvole. Premda mi nastojimo djecu zadržati što duže u istoj obitelji jer je to humanije. Djeca se većinom jako dobro uklope u nove obitelji i za njih bi svako razdvajanje bio novi šok. Ipak, moram priznati da za svog radnog iskustva nisam niti naišla na ljude koji nisu voljeli i željeli svoju udomljenu djecu, tvrdi Perkušić-Komlenac.

Novčana potpora
Iako mnogi miješaju udomljivanje i posvojenje, u Centru kažu kako su kriteriji za obje kategorije gotovo jednaki, ipak jedan od glavnih razloga zbog kojeg se mnogi radije odlučuju na udomljivanje jest materijalna potpora države. Tako, osim što dovoljno djece koja su prikladna za posvojenje (biološki se roditelji moraju odreći svih svojih zakonskih prava na dijete, nap.a.) niti nema, u slučaju posvojenja posvojitelj postaje zakonski roditelj djetetu, pa samim time niti ne dobiva potporu države, već za posvojeno dijete brine kao i za vlastito, odnosno iz svog džepa. No, biti udomitelj za kućni je budžet znatno lakše jer država ovu širokogrudnost plaća s dvije vrste naknada. Tako udomitelji za svako udomljeno dijete dobiju opskrbninu koja bi trebala služiti za potrebe odjeće, hrane i školovanja udomljenog djeteta, no sredstva koja država izdvaja za smještaj djeteta u obitelj višestruko su manja od cijene smještaja u domu. Za svoj trud udomitelj dobiva posebnu naknadu. Tako je u Hrvatskoj moguće udomiti najviše troje djece, a opskrbnina za predškolsko dijete iznosi 1.800 kuna, dok je za ono školsko nešto viša i iznosi 2.000 kuna. U slučaju da se obitelj odluči udomiti dijete s invaliditetom tada je ta opskbnina za dvjesto kuna viša. Sam udomitelj za jedno dijete dobiva naknadu od 500 kuna, za dva djeteta 900 kuna, a za udomljivanje tri djeteta 1.200 kuna. Tako obitelj koja udomi troje zdrave školske djece može mjesečno od države primiti još 7.200 kuna.

Djeca trebaju obitelj
Unatoč svim ovim činjenicama, u Hrvatskoj većina udomitelja ima nižu stručnu spremu, starije je životne dobi i živi uglavnom po ruralnim sredinama. Tako je od 2.587 udomitelja djece 44 posto starije od 50 godina. Čak 39 posto udomitelja ima završenu samo osnovnu školu, a 12 posto nisu završili ni sve razrede osnovne škole. Među udomiteljima visokoobrazovanih je samo dva posto. U Centru napominju kako u oskudici udomitelja ne mogu previše birati, ali upozoravaju kako je udomiteljstvo velika odgovornost.
- Odgovornost je u svoj dom primiti biće koje su bližnji povrijedili i iznevjerili, biće koje treba puno ljubavi, puno nježnosti i puno strpljenja. A izazov je pokušati promijeniti tešku sudbinu jednog djeteta. Dajući tom djetetu dom, dajete mu priliku za bolju i sretniju budućnost, citira nam socijalna radnica Vesna Unicefovu poruku.
Nisu sva djeca u domovima malene Snjeguljice koje su u domu završile zbog smrti ili bolesti roditelja, već je najčešće riječ o ozbiljnom zanemarivanju ili zlostavljanju zbog čega bi daljni ostanak u biološkoj obitelji bio štetan za dijete.
- Ne može li dijete rasti u svojoj primarnoj obitelji, zamjenska je najbolje rješenje jer svako dijete ima pravo odrasti u obitelji. O tome bi mogli razmisliti mnogi koji sjede tužni i usamljeni ovog Božića u vlastitom domu, jer bi se možda uz malo odricanja od vlastitog komofora već sljedećeg Božića mogli radovati u domu ispunjenom veselim dječjim smijehom, poručuje na kraju Vesna Perkušić-Komlenac.

Nefreteta ZEKIĆ

www.glas-slavonije.hr