Na novom eko-imanju

 

Nakon mučnog probijanja kolima po blatnom šumskom putu, na  odredištu smo našle troje ljudi i šest pasa…Iz auta smo zagazile u blato koje i opravdava ime sela Blatuša pored Gvozda  gdje se odnedavno nastanio Robert Schenk, violončelist, izumitelj i poduzetnik.  Robert nas je dočekao kao da nas pozna sto godina, a Slavica nas je ponudila izvorskom vodom. Oh, godila je grlu nakon iscrpljujućeg druckanja po drumskim rupama, nekoliko stramputica i očekivanja da konačno stignemo do tog novog eko-imanja. Kordunske pseće skitnice okružile su nas sa svih strana pitomo nas i ljubopitivo njuškajući. Čak mi se učinilo da im u žutim očima čitam blagi podsmjeh na naš račun u stilu „Aha, evo novih znatiželjnika! Hajde da se zabavljamo!“   

 

I zaista, Maja i ja smo stigle u ova pusta i zapuštena prostranstva obrasla šikarom i trnjem, da se svojim očima uvjerimo u novi san; san o zajednici ljudi kojima se svijet srušio pod nogama samo zato da bi dobili priliku da grade novi, humaniji i pravedniji svijet bliže prirodi. A riječ „bliže“ ni izbliza ne opisuje ono na što smo naišle. Jer ovdje se ne živi bliže prirodi, nego stopljeno s njom u doslovnom smislu te riječi. Posla na sve strane kao u priči; jabuke se svijaju pod plodovima, šljive traže da ih se obreže, crne kupine mame da ih se ubere, ruševne kuće mole da ih se obnovi, putovi pošljunče… Tko god očekivao sređeni meditacijski retreat ili centar na kakve smo navikli, grdno se prevario. Ovdje vlada graničarski, poduzetni duh bez stega i  ograničenja koji svojom energijom privlači one doista hrabre i odlučne da se uhvate u koštac s ogromnim izazovima ovog pilot-projekta koji bi ljudima otvorio oči da se može živjeti drukčije, u kreativnom zajedništvu u obilju koje pruža priroda.

 

Ovo što pišem samo su impresije zato što su već drugi u raznim medijima dali sve one novinarske odgovore na pitanja tko, što, kada, zašto i gdje. Preporučujem da nabavite najnoviji broj časopisa Svjetlost u kojem je na osam stranica opisan ovaj projekt udruge EkoSense, ekološka gradnja, ekološka poljoprivreda…I svi drugi „eko“… Citirat ću novinara Svjetlosti koji je Robertu postavio pitanje: „Što zapravo za tebe znači ekologija?“ I evo odgovora:

 

„Ekologija starta prvenstveno iz glave. Ono što vidimo izvana samo je slika i prilika onoga što je ljudima u glavama. I zagađenje, kojem danas svjedočimo, došlo je iznutra, iz glave. Suživot je pak jedna od prvih vidljivosti ekologije pokrenute iznutra.“

 

I to je taj san ljudi okupljenih u udruzi EkoSense koji su počeli provoditi na ogromnom imanju od više od 100 hektara prekrasnih kordunskih šuma, oranica i pašnjaka, u blizini Topuskog. Vrijedno je vidjeti i osjetiti taj novi duh, a možda se i pridružiti ovom pionirskom pothvatu u našim krajevima.

 

Potpisi pod fotose:

 

Robert, Ljubica i Slavica, prvi stalni stanovnici eko-imanja

 

Na imanju je dosad obnovljeno desetak kuća, a među njima i ova udobna koliba.